Mingl kutak arhiva

Edgar Alan Po: čovek lutalica

Edgar Alan Po: čovek lutalica
Izvor: abcnews.go.com

   
,,Za mene poezija nije cilj, nego strast; a sa strastima se treba odnositi s poštovanjem.’’
Ovo su bile reči čoveka za koga gotovo da se nije znalo sve dok nije umro. Njegovo ime je bilo Edgar Alan Po.

 Edgar Alan Po (1809-1849) rođen je u Bostonu. Dejvid Po Junior, njegov otac, bio je generalov sin, ali se zaljubio u Elizabet Hopkins i pobegao s njom. Zajedno su postali  glumci. Nakon nekog vremena, rodio se Po i njegovi brat i sestra. Nažalost, veoma brzo, u roku od dve godine, njegovi roditelji su umrli. Postao je siroče i ubrzo usvojio ga je čovek po imenu Džon Alan, koji sa svojom ženom Frensis nije imao dece.  Neko vreme nakon toga je poslat u Englesku, gde je pohađao Manor školu. To je bilo od 1815-1820. godine. Pošto nikad nije bio legalno usvojen, uzeo je ime Alan za svoje srednje ime.

 Godine 1826. Po odlazi na Virdžinijski univerzitet, ali je izbačen zbog kockanja. Negde u isto vreme, Poova pomajka je umrla. Ubrzo, Po se posvađao sa Alanom i Alan ga se odriče. Godinu dana kasnije se prijavio u vojsku lažući o svom imenu i godištu, mada je opet bio izbačen, ovog puta zbog neizvršavanja dužnosti.

  Zanimljivo je da ga svi koji su ga poznavali opisuju kao izuzetnog čoveka.

,,Njegova je ličnost bila čudna, očaravajuća, i, poput njegovih dela, obeležena nekim neobjašnjivim pečatom sete. Inače, bio je upadljivo i svestrano obdaren.’’- rekao je Bodler.

  Njegov profesor je rekao da je Po znao nekoliko jezika, da je brzo razmišljao, i uprkos njegovoj figuri krhkog izgleda, jednom je čak plivao rekom uz struju deset kilometara.

 Baveći se onim što je želeo, objavio je prvu zbirku poezije - Tamerlan i druge pesme (1827). Dve godine kasnije objavljuje Al Araf, Tamerlan i kraće pesme. Ove zbirke je napisao po uzoru na Bajrona. Usput objavljuje mnoge priče, poput Zlatne bube za koju je dobio sto dolara.

 1835. dobio je posao kao urednik Južnog književnog vesnika, a sledeće godine se oženio svojom trinaestogodišnjom rođakom koja se zvala Virdžinija. Ovde se nalazi pismo koje je Po uputio Virdžiniji i njegoj majci, a tiče se prosidbe. Nažalost, ona je umrla 1847. i to se smatra glavnim razlogom za njegov alkoholizam. Virdžiniji su posvećene dve najpozanatije Poove poeme - Gavran i Anabel Li.

Virdžinija je pred svoju smrt napisala pesmu za svog supruga, a možeš je pročitati ovde

   Ubrzo posle Virdžinijine smrti, Po napušta Južni književni vesnik i pridružuje se Grahamovom magazinu, gde objavljuje neka od svojih najpoznatijih dela.

  1842. godine susreli su se Po i Dikens. Pričaju o svojim interesovanjima - Dikens se divi Pou i njegovoj intuiciji da pogodi kako će se završiti neki od Dikensovih romana.

  Po je umro 1849. godine pod nerazjašnjenim okolnostima, nakon što je nestao na tri dana.

Književni uticaji
 
Edgar Alan Po bio je pisac romantičarskog pravca. Njegov uticaj se prepoznaje kod mnogih pisaca XX veka, od Franca Kafke do Hulija Kortarasa. Presudno je uticao na stvaranje detektivskog žanra u XIX veku. 

Smatra se da je Po začetnik još nekoliko žanrova, poput horora, naučne fantastike i gotike. Poštovali su ga francuski pesnici Malarme i Bodler.

 Najpoznatija dela 

On je pisao romane, pripovetke i poeziju. One su bile njegova duša, koja je bila zarobljena i bez mira. Pokušavao je da piše za širu masu, a ipak je pisao samo za sebe. Njegova najpoznatija prozna dela su Crni mačak, Pad kuće Ušerovih, Zlatna buba, Maska crvene smrti, Činjenice o slučaju gospodina Valdemara, Ubistvo u ulici Morgue, Ukradeno pismo, Avanture Gordona Pima, Sfinga, Eureka; a među lirskim delima to su Anabel Li, Gavran, Za Helen...

   Crni mačak je priča o osećanjima koja mogu da nas obuzmu, kao i o žestokoj mržnji koju je čovek sposoban da oseća.

   Pad kuće Ušerovih je jedna od njegovih psiholoških pripovedaka. Ona vas tera da razmišljate o postupcima, o ludilu i samoj svesti.

   Maska crvene smrti je priča o lažnoj bezbrižnosti, o našoj sposobnosti da se zavaravamo i da napuštamo.

   Anabel Li je poema posvećena Virdžiniji, ujedno i jedna od onih koje diraju pravo u srce i pričaju o nebeskoj, a ipak zemaljskoj ljubavi.

  Gavran govori o tuzi, patnji, besu zbog smrti voljene i osećanju napuštenosti. Nastala je nakon Virdžinijine smrti, za koju je Po svaljivao krivicu na sebe. Predlažemo ti da odslušaš ovu poemu u izvođenju Kristofera Lija, glumca koji se proslavio ulogom Sarumana u trilogiji Gospodar prstenova.

 

  Ako želiš da se uplašiš ili zamisliš, preporučujem ti ovog pisca. Pokušaćeš da ga shvatiš, pa ćeš čitati još. Ovde se nalazi kolekcija Poovih kratkih priča na engleskom jeziku, koju ti preporučujem da istražiš.  

 Uživaj i pokušaj da rešiš zagonetku ovog čoveka.




Autorka: Marija Jović

Najnovije