Informiši se

Jedna i jedina odgovornost biznisa je da uvećava sopstveni profit

Jedna i jedina odgovornost biznisa je da uvećava sopstveni profit

Pojam greenwashing (zeleno pranje ili ekomanipulacija) označava zloupotrebu zelenih ideja i očuvanja životne sredine zarad marketinga, i pre svega - sticanja profita. Primera radi, određene kompanije u naziv svoje firme dodaju prefiks ''green'' ili ''eco'', i ako brigu o ekološkim pitanjima zapravo ostavljaju po strani.

Greenwashing je pojam inspirisan idejom whitewashing, što u prevodu znači krečenje površina belom bojom kako bi se prikrili svi nedostaci i stvorio lažni izgled novog ili čistijeg. Ukratko, nešto što je neispravno biva prikazano legitimnim i prihvatljivim.

Ekomanipulacija postaje sve prisutnija u našem okruženju. Marketinške kompanije su očigledno shvatile šta je lakše prodati nama, kao potrošačkom društvu 21. veka. Potražnja za ekološki prihvatljivim proizvodima je danas velika – svi ste već navikli na artikle u prodavnicama na kojima piše GMO free, veganeco – friendly i tome slično. Greenwashing se demonstrira i kroz razne druge vidove promene vizuelnog izgleda ambalaže – od dodavanja zelene boje do štampanja šumskih printova. Ovim oznakama kompanija pokušava da uveri kupce da je ekološki osvešćena, i ako to nužno ne mora biti ni blizu istine.  

Zarad profita i promovisanja eco - friendly slike širom Zemlje, McDonald's je pre 9 godina promenio boju svog logoa iz žuto - crvene u žuto - zelenu, dodajući ispod čuvenog slova M natpis going green. Na tome su se i zaustavili – promenama u politici ove kompanije, načinu rada i pripremanju hrane nisu pridavali značaj. U našoj zemlji kao jedan od boljih primera mogu poslužiti takozvane zelene benzinske pumpe. U praksi se često dešava da ove pumpe ne poseduju nikakav dokaz da vode računa o održivosti. Jedina razlika između njih i ostalih pumpi jeste zelena boja ili zelena oznaka koje služe da obmanu kupca.

U društvu masovne proizvodnje i potrošnje, svako od nas, svakodnevno, nanosi štetu sopstvenoj okolini, a da toga nije ni svestan. Greenwashing, kao takav, postaje opasnost za budućnost naše jedne jedine planete koju imamo. Intenzivnom kupovinom kvazi zelenih proizvoda potrošači šalju jasnu poruku kompanijama šta žele od tržišta, ili barem misle da žele. S druge strane, oni koji znaju za ovu pojavu, pri izboru proizvoda pribegavaju sopstvenoj intuiciji i moralnoj percepciji, koja neretko ume da pogreši. Stoga, zeleno pranje ne predstavlja samo nemoralnost određenih kompanija nastala nemarno prikazanom zelenom porukom – on je odraz načina poslovanja i dokaz da je danas veoma lako postupiti nezakonito, a proći nekažnjeno i neopaženo.

Greenwashing, svojom sabotažom brige o prirodi i društvu, stavlja sebe na sam vrh lestvice neodgovornih oblika ponašanja koje današnji sistem toleriše. Vreme je da se, jednom za svagda, zaboravi na tezu da se jedina društvena odgovornost preduzeća sastoji u maksimiziranju profita (Milton Fridman), a da ta ista preduzeća konačno, u potpunosti, prihvate svoju ulogu aktivnih pravnih, ekonomskih i društvenih činilaca za koju su se stolećima tako silno borila.

Svako pravo sa sobom nosi odgovornost. Kad snošenja odgovornosti nema - pravo postaje privilegija. A zar nismo svi jednaki?

Ovaj sadržaj nastao je u sklopu projekta Mladi i zeleni: podizanje svesti mladih o zaštiti životne sredine kroz inovativne medijske strategije. Realizaciju ovog projekta sufinansiralo je Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije te stavovi izneseni u tekstovima ne predstavljaju stavove Ministarstva.

Autorke: Teodora Janković i Dunja Grubor

 

Najnovije