Informiši se

Intervju sa Draganom Mićalović

Intervju sa Draganom Mićalović

U okviru ProFiFesta, održanog u Prokuplju, Mingl je iskoristio priliku da razgovara sa mladom glumicom, Draganom Mićalović koja je bila deo ovogodišnjeg žirija. Festival je održan u periodu od 06. do 09. juna 2019. godine.

Dragana Mićalović je srpska glumica rođena u Leskovcu 1991. godine. Ćerka je poznatog  glumca Dragana Mićalovića, a njena rođena sestra Sloboda Mićalović-Ćetković nam je takođe dobro poznata. Prepoznatljiva je po ulogama Anđe u Nepobedivom srcu, Kasije u Sinđelićima i Petre u Urgentnom centru. Završila je srednju muzičku školu Stanislav Binički u Leskovcu gde je svirala klavir. Kao učesnica TV programa Tvoje lice zvuči poznatno, ostaće upamćena po odličnoj imitaciji pevača Luisa. Završila je  Fakultet za kulturu i medije 2015. godine. Ove godine joj se ostvarila životna želja da upiše glumu u klasi profesora Božidara Đurovića na Akademiji savremenih umetnosti. Za vreme ProFiFesta, međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Prokuplju Dragana je, osim što je bila u žiriju festivala, imala prilike i da bolje upozna grad. Sa njom sam razgovarala o glumi, pozorištu, trenutnim ulogama i planovima za budućnost, ali i o prvom utisku koji je na nju ostavilo Prokuplje.

Prvi put si u Prokuplju, šta je tvoj prvi utisak i kako ti se svidelo ovde kod nas?

Jesam, jutros sam ustala rano jer imam običaj da kada odem u neki grad prvi put, ustanem rano i sama popijem kafu i prošetam. Mislim da se grad najbolje upoznaje ujutru kada nema ljudi, žurbe, gradske svakodnevnice. Tako da je Prokuplje jedna velika duša, jedno veliko srce. 

Kako si odlučila da postaneš glumica, nakon što si završila Srednju muzičku školu Stanislav Binički u Leskovcu? 

Nekako sam odrasla u pozorištu, imam običaj da kažem da sam rođena u pozorištu, jer me je moj tata stalno vodio sa sobom, kad god je imao probe. Gledala sam i sve njegove predstave. Prosto ja sam bila njihov pozorišni miš, tako su me i zvali. Od malena sam znala da će gluma biti moj životni poziv.

Da li je postojao strah da nećeš moći da ispuniš očekivanja gledalaca, budući da su ti sestra Sloboda i otac Dragan  poznati glumci?

Nije to bio klasičan strah. Više je to strah od odgovornosti. Odgovornosti da znaš da će nečija imena, koja su tebi najbitnija u životu vezivati za tvoj uspeh ili neuspeh. Neće se prepisivati samo tebi, već će se reći ćerka Dragana Mićalovića, sestra Slobode Mićalović je napravila taj i taj problem ili uspeh. Nekako ta doza tereta i odgovornsti bila je više prisutna nego strah i odgovornost da ne razočaram ljude koji me podržavaju.

Kakve savete ti je dala sestra Sloboda?

Ona nije imala profesionalni, već ljudski savet, koji je i najbitniji što se tiče ovog poziva i života, a to je da čovek nije uspeo onog trenutka kada postane poznat, nego onog trenutka kada ostane na zemlji i bude i priznat i poznat. Danas ljudi mešaju te dve reči, poznat može biti svako, a priznat retko ko. Ono što me je učila i uči jeste da ne treba da izgubim sebe. Uspeh je da ostaneš ono što jesi i to je moj savet za sve mlade ljude koji bi želeli da se bave glumom.

Važiš za idola mladih generacija, možemo reći da tinejdžeri prate tvoj stil, modu. Kako to deluje na tebe?

To mi je mnogo drago. Starke su moj zaštitni znak i mnogo se obradujem kada mi devojčice šalju slike kada kupe neke starke i kada vidim tinejdžerke koje na svoje elegantne haljinice obuju patike i zapravo su devojčice, devojke . To može da bude mnogo lepo i ženstveno i da ne mora svaka devojka da bude polu naga i naga, sa štikalama, visokim potpeticama…

U kom smeru će se kretati lik Kasije u Sinđelićima i kako na tebe deluje bliskost sa kolegama na setu?

Mogu da kažem da mi je Boris Komnenić pre neki dan dao najdiviniji kompliment za mojih 28 godina, a to je da se razvijam u ženskog Borisa Komnenića. Lik Kasije je otišao na neku drugu stranu, što je meni neverovatno zanimljivo i komično. Mi na setu zaista živimo kao jedna porodica. Njih više viđam od majke. Svađamo se, a isto tako i volimo i čuvamo. Oni su moja druga porodica.

Autorka: Mirjana Ranđelović

Fotografija je nastala u toku ProFiFesta, međunarodnog festivala kratkometražnog filma.

Najnovije