Mingl kutak arhiva

Kuće velikana

Kuće velikana

Sigurna sam da svi znamo ko su Paja Jovanović i Ivo Andrić, ali koliko smo zapravo informisani i koliko zaista znamo o njima? Obojica su maestralno oslikavali realizam naše istorije i naroda Balkana, jedan na platnu, a drugi na hartiji.

Paja Jovanović je bio srpski slikar koji je veoma uticao na našu kulturu i istoriju slikarstva.

Uprkos svojoj ogromnoj ljubavi prema domovini, Paja upisuje tada najbolju slikarsku akademiju u Beču. Na sugestije svojih profesora počeo je da putuje i iz tih putovanja crpi inspiraciju. Najveći deo svog vremena i talenta posvetio je Balkanu. Zavoleo je putnički život i gotovo za svaki raspust vraćao se u domovinu.

Nije zaobilazio ni Beograd, gde je želeo da otvori umetnički atelje, ali početak Drugog svetskog rata ga je sprečio u tome. Takođe, radio je i za mnoge evropske galeriste. Paja je poznat po svojim delima istorijske kompozicije, kao i portretima Mihaila Pupina, kralja Aleksandra i kraljice Marije Karađorđević. Godine 1900. odlikovan je Ordenom Belog orla, a iste godine je dobio zlatnu medalju za sliku ”Krunisanje cara Dušana„ u Parizu.

A onda je pedesetih godina počeo prepisku sa upravom Muzeja grada Beograda poželevši da otvori legat. Tako je i bilo. Godine 1970. otvoren je legat Paje Jovanovića u ulici Kralja Milana broj 21. U Muzeju se nalaze njegove lične stvari, skice i beleške, izložena je i poslednja slika koju je naslikao ”Buket crvenih ruža„. Bili rodoljubi ili ne, voleli slikarstvo ili ne, verujte da vredi bar prošetati legatom.

O Beogradu je rekao:”Za malo dosade na granici – pregled carine i pasoša – bogato si nagrađen kada voz sa grmljavinom protutnji savski most, a Beograd u zraku jutarnjeg sunca, kao zlatom obasut pojavi pred tobom… Ali, po svoj prirodi Beograd je jedinstven između dve silne reke, grad sazidan na strmoj steni a na istoj visini varoš sama, kao golem zmaj. Jest! Sa gradom kao glavom i silnim trupom na grebenu. ”

Ivo Andrić je bio jugoslovenski pisac i diplomata.

Dobitnik Nobelove nagrade i Ordena junaka socijalističkog rada.

Uz poštovanje svega navedenog, ja bih više volela da vam pišem o njegovom privatnom životu. Andrić je bio čovek koji je stajao iza svojih reči, bile one po tadašnjem rezimu vlade ili ne. Sama činjenica da je bio uhapšen od strane austrijske policije kao pripadnik Mlade Bosne i politički zatvorenik govori o njegovoj želji za pravdom i istrajnošću u onome u šta veruje. Neposredno posle prvog svestskog rata Andrić biva veoma nezadovoljan atmosferom u Zagrebu, uz molbu i pomoć Tugomira Alaupovića počinje da radi u Ministarstvu vera u Beogradu. Uživao je u belom gradu, a i grad u njemu. Družio se sa Crnjanskim, Pandurovićem kao i mnogim drugim književnicima uz kafu ili nesto jače u "Moskvi".

Pored društvenog, imao je i lep ljubavni život. Andrić je bio zaljubljen u Milicu Babić, kostimografkinju i ženu svog prijatelja. Obožavao ju je i divio se iz daleka. Tek kada je Milica ostala udovica, Andrić se oženio njome.

Živeli su zajedno u stanu na Andrićevom vencu 8, koji je pretvoren u legat 1976. godine. Hodnik, dnevna i Andrićeva radna soba ostali su netaknuti. Postavka je stalna i poređana je hronološkim tokom Andrićevog života. Pored izloženih knjiga, nagrada, indeksa i pasoša, tu su i njegove knjige prevedene na razne jezike. Izložene su i pisma, originalni rukopisi, kao i lični predmeti. A u Andrićevom radnom kabinetu nalazi se deo njegove biblioteke koja sadrži 4502 knjige. Legat nije velik, ali duša koja je tu i dalje jeste velika. Takođe, divan čovek koji radi u Muzeju vam može ispričati više nego što su nas u školi naučili. Ulaznica je svega 100 dinara za studente i srednjoškolce, a svake poslednje subote u mesecu je besplatno.

Autorka: Teodora Janković

Najnovije