Mingl kutak arhiva

Organska hrana i zašto je važna

Organska hrana i zašto je važna

Šta je zapravo organska hrana? Da li za proizvodnju organske hrane moramo imati neki zvanični sertifikat i kako se on dobija? Da li je moj proizvod organski ako moj komšija koristi pesticide i hemikalije na svom zemljištu? Gde se može nabaviti organska hrana i kolika je razlika u cenama organske/neorganske hrane?

Organska hrana je ona hrana koja je proizvedena bez korišćenja savremenih agrotehničkih mera i pesticida, đubriva, ne sadrži genetsko modifikovane organizme, nije tretirana zračenjem niti prehrambenim aditivima. Pokret koji je bio za osnivanje „ekološke - organske“ hrane nastao je 1940- ih godina i zalagao se za hranu bez otrova po ljudsko zdravlje, poznat je pod nazivom „Zelena revolucija“.

Organska hrana je za razliku od privatnog povrtlarstva regulisana zakonom i kontrolisana je. Trenutno je u SAD- u, Japanu, Evropskoj uniji i drugim državama propisano da proizvođači organske hrane steknu određeni sertifikat kako bi na tržište plasirali svoje proizvode kao „organski proizvodi“. U većini zemalja organska hrana ne sme biti genetski modifikovana i primena nanotehnologije mora se izbaciti iz sertifikovane organske proizvodnje.

Lord Northbourne je 1939. godine skovao naziv organska poljoprivreda u svojoj knjizi „Pogled na zemlju“. Organska hrana sadrži samo organske sastojke, u ovoj hrani sme biti samo 5% neorganskih sastojaka i to u određenim zemljama (SAD, Japan, Australija). Pre se organska hrana mogla nabaviti samo od uzgajivača, a danas je možemo naći i u nekim prodavnicama zdrave hrane ili u prodavnicama organske hrane. Takođe danas nemamo ograničenja u veličini farme gde se proizvode ovi proizvodi. Pošto je teško razlikovati neorganski proizvod od organskog, na organskim proizvodima se na nalepnici nalazi natpis “sertifikovani organski proizvod”.

Organski proizvođači puno ulažu na bezbednost svojih proizvoda, kao i vrhunski kvalitet. Voće i povrće organski uzgajano generalno lepše miriše i boljeg je ukusa od onog tretiranog. Na primer, mleko od krave koja je hranjena organskom hranom ima 3 puta više omega 3 za razliku od mleka konvencionalnih grla. U bolje razvijenim zemljama hrana za bebe je 50% organskog porekla, a negde čak i više.

Sertifikovani organski proizvodi prodaju se na pijacama, u specijalizovanim prodavnicama, megamarketima, ali i na samim farmama. 

Konzumiranjem ekološke-organske hrane nivo toksina i štetnih materija u organizmu se smanjuje. Većina toksina nepovoljno utiče na naše zdravlje. Neki od njih izazivaju rizik od dobijanja kancera, nervnih oboljenja i dr. Organske namirnice sadrže 27% vitamina C više nego isti neorganski proizvod, 21% više gvožđa, 29% više magnezijuma i 13% više fosfora u odnosu na iste neorganske proizvode.

Razlika u cenama, na primer, za žitaricu Kinoa koju ja stalno kupujem, kilogram organske kinoe je 1500, a kilogram neorganske kinoe je oko 600 dinara.

Zato, ukoliko brineš o svom zdravlju ali i o zdravlju svoje porodice opredeli se za organsku hranu, a kada se jednom na nju navikneš više se nećeš vraćati lošim navikama, jer lako ljudi zavole bolje.

Autor: Katarina Ninković

Fotografija je preuzeta odavde.

Najnovije