Mingl kutak

Desnica u Švajcarskoj i gospodin Frejzing

Desnica u Švajcarskoj i gospodin Frejzing

Kada se nađete u Švajcarskoj, dok gledate masivne Alpe i razmišljate o boljem životu, naići ćete na sledeću misao, da li je moguće da je ovde sve baš ovako savršeno?

U razgovoru sa autohtonim Švajcarcima, posle priče o viteštvu, oslobađanju manjih gradova, dvorcima, Dostojevskom, Nabokovu, Stravinskom, Frediju Merkjuriu i Montreu uopšte, zakačićete se i za naciste.

Kada Švajcarac primeti da si preterao u laskanju, i kada vidiš vojnika koji čuva planinu, biće ti jasno čemu on služi.

Naši ljudi, da ne kažem gedže, često znaju da ih opsuju i da likuju nad njihovim mirom rečima - lako je njima, cela zemlja je izgrađena od nacističkog zlata.

Znam da sve ovo deluje kao teorija zavere ili bar kao deo knjige Dena Brauna i drago mi je ako sam uspeo da te prevarim.  

U Švajcarskoj, verovali vi meni ili ne, postoji desnica i to vrlo etablirana, to jest duboko ukorenjena u savršeni švajcarski politički sistem. Partija UDC (Unija demokratskog centra), je najbrojnija u parlamentu, a uzimajući u obzir da je Švajcarska parlamentarna republika i da se sedmoro članova državnog saveta bira iz parlamenta (Državni savet ima zakonodavnu ulogu), možemo reći da desnica vlada Švajcarskom. Ova Partija nastala je davne 1971, ujedinjavanjem stranke farmera, zanatlija i građana. Od 2003. godine, oni su konstantno na vlasti, uz povremena menjanja koalicionih partnera. Njihov karakter desnice ogleda se u platformi sa jakom antiimigracionom porukom. Dobili su te izbore, jer su, kako oni kažu, imali najbolji ekonomski program u jeku svetske ekonomske krize.[1] Napominjem da UDC partija, nema nikakve istorijske veze sa nemačkim nacizmom. Oni su mnogo tolerantniji, ali dele neke zajedničke vrednosti, kao što su šovinistički nacionalizam, islamofobija i antikomunizam. Predsednik UDC-a, Gospodin Oskar Frajzinger veliki je prijatelj Srbije, član saveznog i republičkog parlamenta, koji se bira srazmerno, zavisno od veličine kantona. Portparol mu je srpskog porekla. Boravio je u Beogradu i posavetovao Srbiju da ne ide evropskim putem. Između ostalog kaže: Srbija i ja činimo jedan neobičan par. Par vezan uzajamnom fascinacijom, u kojoj svako predstavlja u očima onog drugog nešto što nikad neće biti Tako sam se jednog dana obreo u Beogradu. Prepešačio sam taj pomalo siv grad, koji je sav neodređeno mirisao na ugalj i na kuhinjska isparenja. Šetao sam Knez-Mihailovom, popio kafu u Kolarcu. Posmatrao sam sa tvrđave kako protiču Sava i Dunav, i zatečen obišao vojni muzej gde su, na panoima požutelim od vremena, do najsitnijih detalja opisane epizode otpora protiv turskog osvajača. Na kraju sam proveo nekoliko sati u neverovatnom zoo-vrtu koji krasi obode tvrđave.“[2]

Kada je reč o stavovima o sekularnoj državi i neoliberalizmu, UDC je podeljen. Ali, gospodin Frajzinger jednostavno obožava Srbiju, i Srbe u Švajcarskoj, a bogami i oni njega vole. Voli je više zbog jednog gesta. Švajcarsko književno društvo ga je odbilo kao člana, ubrzo posle toga dobio je poziv od Srpskog književnog društva i sa zadovoljstvom postao njihov član.

Desnica je najjača u kantonu Valais, u kom sam imao priliku da boravim ovog leta. Kanton čine gradovi od po desetak, dvadesetak hiljada stanovnika, sa starim katedralama, zidinama i dvorcima. Vale je Švajcarska u malom, izlazi na Ženevsko jezero, ima prelepe vinograde i odlična skijališta. Ali postoji jedna elementarna stvar koju ovaj kanton nema, to je džamija. U ovom kantonu, kao i u celoj Švajcarskoj ima podosta pripadnika muslimanske veroispovesti, posebno Albanaca. Nema džamija, ali u svakom gradiću postoji centar za asimilaciju novih građana, čijim su radom verovatno podvrgnuti svi novopridošli. Zadesio sam se tamo i za njihov državni praznik... Ceo grad se okupio na trgu, i uz Bouvijev „Space Oddity“ lansirao vatromet na nebo. U sred Valea, bez džamije, Dejvid Bouvi i gomila švajcarskih zastava. Razgovarao sam sa pojedinima, i  svako od njih, iako se naseljavao iz okolnih zemalja, ponosno kaže da je Švajcarac. Ono što najviše prija u alpskoj zemlji, pored izvanrednih sireva naravno, je i činjenica da politički život i javni život nema apsolutno nikakve veze. Predsednici i članovi Saveznog veća ili Vlade, niti članovi Bundestaga se retko pojavljuju na tvu, njihove vesti čine servisne informacije, vesti iz kulture, dešavanja u svetu i vremenska prognoza. Sve ovo daje manevarski prostor gospodinu Frajzingeru da radi na gorem tretmanu prema nešvajcarcima u federalnoj skuštini, koja uz Vladu ima zakonodavnu moć.

Ali za razliku od Francuske, Holandije, Belgije, Mađarske i mnogim drugim, u Švajcarskoj se živi mirno, nema nacionalističkih ispada, nema napada niti bilo kakvih ispada ili incidenata. Sve je mirno dok se u pozadini valja desnica.

Autor: Bogdan Panajotovski

Fotografija je preuzeta odavde.

Najnovije