Frida Kalo – fragmenti života i slikarstva

Život od crne akrilne boje

Frida drvena Noga nadimak je koji je slikarku pratio u djetinjstvu budući da je u šestoj godini oboljela od dječje paralize. Ovo je ostavilo trajne posljedice u mlađim danima na njen psihološki razvoj, a kroz godine i na fizički, jer su desna noga i lijevo stopalo ostali nedovoljno razvijeni. Frida je umjela da svoje nedostatke prevede u egzotiku time što je nosila duge meksičke suknje koje će postati i njen zaštitini znak.  Biće da je čitav njen život zapravo simbol koji je obilježio slikarsko stvaralaštvo, bez obzira na to što je taj isti život često puta znao biti glavni neprijatelj življenja. Nije li glavni preduslov rađanja velike umjetnosti gorka bol pomiješana sa slatkim ukusom zadovoljstva? U kojoj tački su se sudarila ova dva faktora kod Fride?

Dijego Rivera, čovjek koji je bio presudan za Fridino bavljenje umjetnošću, koji je opredmetio njeno stvaralaštvo, postao je čovjek njenog života i čovjek njenog bola. Frida Kalo se 1929. godine udala za dvadeset i jednu godinu starijeg muškarca, takođe, slikara (muralistu) Dijega Riveru. Možda baš u toj tački osjećanje otuđenosti, bola, počinje da se prepliće sa gorkim zadovoljstvom? Zašto je tako? Njen muž je u mnogo slučajeva znao da bude nevjeran njihovom braku, ali problem ne bi poprimio tolike razmjere da su u pitanju bile samo druge žene. Da, samo, jer osim njih ono što je najviše Kalovu zaboljelo jeste Riverina afera sa njenom sestrom Kristinom. Kako je komunikacija išla između supružnika? Nije išla. Kontakt se jedino ostvarivao na relaciji Frida Kalo – slikarsko platno. Možda baš zato su između ovih ljudi, jednog para, postojala dva braka, budući da su se 1939. razveli, a 1940. su se ponovo vjenčali.

Nije samo ljubavni plan povrjeđivao Fridu, već i nemogućnost ostvarenja na planu majčinstva. Zbog saobraćajne nesreće koju je imala, njena karlica je bila prelomljena na tri dijela tako da nije mogla nikako da iznese trudnoću, a jedino što je preostajalo bio je abortus. Bolnica kao da joj je postala drugi dom budući da je imala mnoštvo operacija (stopalo, noga, kičma i sl.). Različita oboljenja su je pratila kroz čitav život, a pratila su i njene umjetnine jer su redovno bile popunjene Fridinim nedaćama.

Slike obojene životom

Slikam samu sebe jer sam tako često sama i zato što je to tema koju najbolje poznajem. To je rečenica kojom Frida Kalo najbolje objašnjava zašto slika autoportrete koji, u većini slučajeva, odlikuju pusta, hladna prostranstva ili poluprazne prostorije, a sve je to odraz njenog osjećanja samoće. Takođe, njene umjetnine su često u vezi sa nekim događajima iz života: odnos Fride Kalo i Dijega Rivere, loše zdravstveno stanje, nemogućnost da iznese trudnoću i sl.

Bolnica Henri Ford –  slika koja je nastala na osnovu nesrećnog slučaja –  spontani pobačaj, gdje je Frida izgubila bebu. Prikazuje Fridu kako leži na krevetu nesrazmjerno većem u odnosu na njeno tijelo. Bijeli čaršav ispod nje je natopljen krvlju. Preko stomaka još uvijek malo zaobljenog od trudnoće drži tri trake nalik na arterije, za čije je trake zakačeno šest predmeta koji simbolišu njenu seksualnost i neuspjelu trudnoću. Iznad glave sa desne strane lebdi puž koji simbolizuje spori proces pobačaja.

Uspomena ili Srce – slika izražava bol zbog afere njenog muža i sestre. Pokraj nogu joj stoji slomljeno srce koje ima neproporcionalnu veličinu i tako simbolizuje veličinu njenog bola. Osjećanje bespomoćnosti izrazila je tako što nije naslikala ruke na autoportretu.

Dvije Fride – nakon razvoda od Dijega Rivere naslikala je svoj autoprtret prikazujući sebe kao dvije odvojene ličnosti. Slika prikazuje njen odnos prema Dijegu. Tačnije jedna Frida, u tradicionalnoj meksičkoj nošnji, simbolizuje dio njene ličnosti koji je poštovao i volio Dijega Riveru, druga Frida ima na sebi jednu više evropski određenu haljinu. Srca obiju Frida su jasno izložena, a povezana su jednom tankom arterijom. Frida u evropskoj odjeći je u opasnosti da iskrvari do smrti.

Princip ženskog

On je prva žena u istoriji umetnosti koja se sa potpunom i beskompromisnom iskrenošću, a neko bi rekao i sa nemilosrdnom okrutnošću, bavila opštim i specifičnim stvarima koje se tiču samo žene.

Dijego Rivera

Autoprotret sa kratkom kosom – umjesto ženske odjeće koju je obično slikala na svojim autoportretima, sada je sebe prikazala u ogromnom, tamnom muškom odijelu. U ruci drži makaze, a kosa je svuda oko nje, dok sebe slika sa kratkom, muškom frizurom. Iznad su napisani stihovi meksičke pjesme koja predstavlja razlog zbog koga je odsjekla kosu: Vidiš, ako sam te voleo, bilo je to zbog tvoje kose; sada kad si ćelava, više te ne volim.

Frida Kalo je osjećala da je voljena samo zbog atributa koji su joj kao ženi nametnuti, ova slika predstavlja gest odbacivanja toga. Ona je odsjekla kosu, koja simboliše ženstvenost i senzualnost. Ovo isto je uradila kada su se ona i Rivera prvi put razišli, pokazujući tako svoju nezavisnost i samostalnost. Osim toga, tada je prestala da nosi tradicionalne meksičke suknje koje je volio njen muž da vidi na njoj, a to je zamijenila muškim odijelima koja su bila široko krojena. Jedini atribut ženstvenosti koji je ostavila bile su minđiše.

Srebrna smrt

Frida Kalo je umrla od teške bolesti pluća samo sedam dana prije svog 47. rođendana. Prethodno veče je svom mužu za srebrnu svadbu dala poklon uz riječi: Osjećam da ću te ubrzo napustiti. Fridino tijelo je kremirano po njenoj želji, te se čuva do danas u Plavoj kući (kuća u kojoj je živjela). Od 1958. kuća je otvorena kao Muzej Fride Kalo, čija duša još uvijek živi unutar tih zidova.

Literatura:

Ketenman, Andrea. 2007. Frida Kalo: 1907- 1954.: patnja i strast, Beograd: IPS Media

Autorka: Kristina Topić

Fotografija je preuzeta odavde.

05. Jul 2017.
Uredništvo
Poslednji tekstovi