Arhitektura apstraktnog Zahe Hadid

Biti avangradan ne znači samo vremensko razdoblje koje je obilježilo početak 20. vijeka gdje su stvaraoci iz raličitih domena umjetnosti davali sebi slobodu pa išli avant (ispred) uspostavljenih kanona koji su do tada vladali u umjetnosti, u svijetu generalno. Biti avangradan je ljudska osobina koja postoji u svakom vremenu, a koja je početkom 20. vijeka samo tako nazvana. Avangardan znači biti slobodan, mijenjati konvencije, rušiti tabue, a toga je bilo u svakom vremenu, a da nije, ne bi postojala istorija, prošlost, prevrati; svijet bi bio ravna ploča, a ne planeta nesavršenog okruglog oblika. Međutim za ovu priču nije to bitno, važna je revolucija, borba između kanona i avangarde, proces i promjena ravne ploče u okrugao oblik.

Zaha Hadid – istorija avangradnog života u nekoliko crtica

Rođena je 1950. godine u uglednoj intelektualnoj porodici u Bagdadu u periodu kada su zapadnjački uticaji bili odraz modernističkog glamura na Bliskom istoku. Premda je u tom periodu u Irak dominirala liberalna struja i sekularno – zapadnjačka opredjeljenja, a uloga žene je bila izraženija nego inače, u polju arhitekture to nije bio slučaj. To je bila i prva barijera na koju je Hadidova naišla budući da je arhitektura bila poziv kojim je odlučila da se bavi, a koji je i dalje smatran poslom za muškarce. Avangardna Zaha Hadid je odlučila da promijeni ravnu ploču u apstraktne oblike svoje imaginacije, odlučila je da njena arhitektura bude ostvarenje njenih zamisli, a ne podražavanje već postojećih, tuđih ideja. Jer postoji razlika između zanatlije i umjetnika, zantalija podražava već stvoreno, a umjetnik stvara svijet iznova. Dakle, ukoliko svijet nije ravna ploča, koji oblik jeste? Zaha Hadid je mogla da bira sama koji oblik će svijet da ima, ali je morala i da se bori  za njega budući da su njeni neobični nacrti bili zaista pravi izazov da se materijalno, fizički realizuju. Hadidova je dakle postavljala izazov sebi – umjetnik koji treba da stvori novi svijet, ali i zanatlijama koji su trebali da podražavaju ono što je ona već stvorila, tj. da po njenim nacrtima izgrade građevinu.

Kakav je bio novostovreni svijet Zahe Hadid?

Njen rad se karakteriše kao barokni odjek u modernom, budući da ona svojim projektima razbija utvrđene forme modernističkog i nalazi način da se odvoji od dominantne post – Bauhaus tehnike izgradnje. Ona ruši očekivano – postojanje zidova, tavanica ili bilo kakvih pregrada u prostoru, te ga svodi na arhitektnoski minimum, a tako ponovo okuplja rasparčani prostor stvarajući novi fluidni način prostornosti. Zaha Hadid stvara prostor neobičnog, nepravilnog oblika, pokušavajući na taj način da da ekspresiju brzine savremenog života.

Avangradna Zaha je pomjerala granice (pomjerala, jer je 2016. godine neočekivano preminula) budući da je prva žena dobitnica prestižne nagrade u arhitekturi Pritzker 2004. godine. Uspjela je da preoblikuje ravnu plaču.

Koja su to bila njena najznačajnija ostvarenja?

Prvo djelo koje ju je proslavilo bio je realizovani nacrt zgrade vatrogasne stanice u Vajlu na Rajni u Njemačkoj 1993. U duhu Zahe, građevina je bila apstraktna, sva u nepravilnim oblicima, a ipak je odgovarala praktičnoj svrsi. Hejdar Alijev centar u Bakuu podsjeća na snježni brežuljak sačinjen od bijele vrpce, za koji je nagrađena londonskom nagradom za kreatora godine u 2014. godini. Vodeni londonski Akvatiks centar izgrađen za Olimpijadu u Londonu arhitektonski podsjeća na oblike talasa.

Zaha Hadid kao da je pokušala svojom arhitekturom da uhvati ono logično, tj. da fiksira stvari sklone neprestanom kretanju, da uhvati jedan trenutak koji će trajati koliko i njena ralizacija – građevina. Jer poslije života ostaju životi, a poslije Zahe ostao je njen umjetnički izraz fiksiran u arhitekturi.

Autorka: Kristina Topić

Autorka fotografije: Brigitte Lacombe

09. Nov 2017.
Uredništvo
Poslednji tekstovi