Dvorci Vojvodine i legende o raskoši

Dvorci, letnjikovci, balovi, grofovske porodice, legende o raskoši i nesrećnim ljubavima - sve ovo ćete naći u Vojvodini! Srbi su se na teritoriju Austrougarske monarhije počeli naseljavati u sedamnaestom veku, kada je teror Turaka dostigao svoj vrhunac. Dve velike seobe dovele su stanovništvo na prostor nepregledne ravnice i u sasvim drugačiju, evropsku kulturu. Narod je ubrzo uhvatio korak sa životom u monarhiji te je počeo da šalje decu u školu, zanatlije i trgovci su putovali i izlazili na dobar glas i na taj način se počeo formirati srpski građanski sloj. Bogatiji građani stekli su plemićke titule i ugled i tako se utopili u krem austrijskog plemstva. Iako su godine aristokratije prošle, dvorci, letnjikovci i parkovi ostali su da svedoče o minulim vremenima, a mnogi svojim izgledom i danas plene. U Vojvodini još uvek postoji oko šezdeset dvoraca i letnjikovaca, neki su potpuno restaurirani i pretvoreni u muzeje, dok su drugi u ruševinama i čekaju da budu obnovljeni.

Dvorci porodice Dunđerski spadaju u najpoznatije u Vojvodini. Fantast, koji je izgradio Bogdan Dunđerski nalazi se blizu Bečeja. Ova građevina potpuno je restaurirana i pretvorena u hotel, naravno, zadržala je autentičan izgled plemićke rezidencije s početka dvadesetog veka i otvorena je za posetioce. Uroš Predić bio je dobar prijatelj Bogdana Dunđerskog i sasvim je bilo prirodno što je baš njega Bogdan odabrao kao ikonopisca za svoju kapelu koju je sagradio na imanju. U ovoj kapeli i danas se održavaju krštenja i venčanja, a kao i sam dvorac proglašena je za kulturno dobro. Ono po čemu je Fantast još poznat je i ergela, koju je u amanet ostavio grof Dunđerski. Ergela dvorca ponosi se tradicijom odgoja rasnih konja, a postoji i škola jahanja.

U Kulpinu nalazi se još jedan deo imanja porodice Dunđerski. Ovaj dvorac pretvoren je u poljoprivredni muzej i otvoren je za posetioce. Nekada je pripadao porodici Stratimirović, jednoj od najuglednijih srpskih plemićkih porodica u monarhiji. Od porodice Stratimirović posed je u 19. veku kupio Lazar Dunđerski i još uvek se mogu videti delovi rodoslova porodice Stratimirović i porodice Dunđerski. Imanje se sastoji od velikog i malog dvorca, a mali potiče još iz osamnaestog veka. Oba zdanja su spomenici kulture od velikog značaja.

Zobnatica kraj Bačke Topole bila je u vlasništvu spahijske porodice Terlei i potiče iz devetnaestog veka. Porodica Terlei bavila se uzgojem konja, a ta tradicija održana je do danas. Zobnatica se može dičiti rasnim konjima, ali i dvorcem koji je u odličnom stanju. Građevina pripada talasu poznog klasicizma, proglašena je kulturnim dobrom i otvorena je za posetioce.

U samom centru Bačke Topole nalazi se zamak Kaštel koji je bio u vlasništvu porodice Krajevih. Izgrađen je 1806. godine, a u temelj zgrade uzidano je srce Kraja Pala, glave porodice, koji je poginuo u bici kod Pešte. Za Krajeve vezana je priča o porodičnom prokletstvu. Pošto je sin Kraja Pala odlučio da napusti vojnički poziv na porodicu je pala kletva, te je pod sumnjivim okolnostima na godišnjicu smrti oca umro Krajev sin, a godinu dana kasnije i unuk. Ovim se loza Krajevih ugasila. Ipak građevina je ostala do danas, restaurirana je i mogući su obilasci dvorca.

Dvorac Lazarević sagrađen je u devetnaetom veku, nalazi se u Velikom Središtu. Na imanju se nalaze dva dvorca, jedan iz šezdesetih godina devetnaestog veka, a drugi je izgrađen početkom dvadesetog veka. Oba su proglašena kulturnim blagom, iako su u lošem stanju i čekaju na restauraciju. Za porodicu Lazarević i sam dvorac vezana je legenda o staklenoj bolesti. Priča se da su članovi porodice bili razmaženi i rasipni, te da su leti naručivali staklo iz Pančeva da bi se sankali. Ovakav luksuz i rasipanje koštali su članove porodice. Jednog letnjeg dana staza za sankanje je prsnula u milione komadića i staklo su počeli da nalaze svugde po kući, dvorištu, hrani. Kaže se da se komadići srče i dan danas nalaze svugde u okolini dvorca.

Ečka je vlasnica dvorca Lazar koji je poznatiji kao Kaštel. Devetnaestovekovno zdanje danas je pretvoreno u hotel i proglašeno je za kulturno dobro. Kaštel je bio u vlasništvu porodice Ornonkur, a na ovom dvoru svirao je lično Franc List! Pored Lista, ovde je bio ugošćen I grof Esterhazi. Istoriju dvorca upotpunjuje i priča o nesrećnoj ljubavi najmlađe grofove kćeri i glumca koja se tragično završila. Veruje se da duh mladog glumca i dalje obitava u kuli dvorca, a da park i šuma kompleksa deluju lekovito na ranjena srca.

Novi Sad se može pohvaliti bogatom arhitekturom, stoga ne propustite da prošetate kraj Vladičanskog dvora i Jodne banje. Oba zdanja sagrađena su početkom dvadesetog veka i plene svojim izgledom. Dok se Vladičanskom dvoru posetioci mogu diviti samo spolja, Jodna banja je otvorena za posetioce.

Patrijaršijski dvor i Dvor bogoslovije su biseri Sremskih Karlovaca. Patrijaršijski dvor je otvoren za javnost, u njoj se nalazi muzej SPC. Danas je ona rezidencija sremskog vladike, izgrađena je na samom kraju devetnaestog veka.

Muzej destrukcije i Pinova vila su imena pod kojima je poznata vila Danijel. Ovo zdanje potiče iz pedesetih godina devetnaestog veka, mešavina je gotskog stila i romantizma. Promenila je nekoliko vlasnika kroz svoje postojanje i sve vise gubila svoj sjaj i izgled. Ova zgrada je deo kulturnog nasleđa, ali zbog nebrige preti joj urušavanje i umesto spomenika kulture, ona je samo još jedan dokaz nebrige. Nalazi se u Zrenjaninu.

Vojvodinu krase mnogi drugi dvorci. Neke je zadesila sudbina vile Danijel, dok se drugi lepo održavaju i restauriraju. Većina spahijskih kuća je posle 1945. godine pretvorena u administrativne zgrade i biblioteke. U tu svrhu su izmenjene, ali je većina sačuvala autentičan izgled. Ljubiteljima legenda o dvorcima preporučujemo knjigu Snovi zatravljenih kula Milana Belegišanina u kojoj će naći legende o vojvođanskim dvorcima i porodicama koje su u njima živele!

Autorka: Bojana Cvejanov

Fotografija je preuzeta odavde.