Nekoliko susreta sa Stevanom Daničićem

Stevan Daničić

Koliko često imaš priliku da čuješ za mladu osobu koja je svojim talentom, ali pre svega velikim radom i trudom, uspela da ostvari ono na čemu mnogi rade celoga života? Stevan je pravi dokaz da je nebo granica, a da život zaista piše romane. Njegove odsečne misli pune emocija i čvrsti životni stavovi su nešto što se retko sreće kod jednog dvadeset trogodišnjeg momka. Već sada, on iza sebe ima nekoliko knjiga – „(Po)bednik“ (2016), „Međusobno zarobljeni“ (2017) i „Nekoliko susreta“ (2018), knjiga koja je tek skoro ugledala svetlost dana. Pre nego što za to bude prilike na Sajmu knjiga, hajde da sada malo bolje upoznamo Stevana.

 

1. Predstavi nam se u nekoliko reči - ko je Stevan Daničić?

Stevan Daničić: To je tip koji pokušava da promeni Stevana Daničića.

 

2. Kada si shvatio da je pisanje tvoj poziv i zbog čega?

Stevan Daničić: Možda pisanje i nije moj poziv, neki se svakako ne bi složili da jeste, ali volim da sam odaberem šta želim... Tako da sam, nakon mnogih skretanja, odabrao pisanje – zato što mi takav oblik izražavanja najviše odgovara za sve što želim da iznesem iz sebe.

Baš je lepo kada stvaraš nešto svoje. Terapeutski.

 

3. Gde vidiš sebe za 5 godina?

Stevan Daničić: Definitivno u Milanu, u Italiji. Možda sa ženom i decom? Ja sam taj tip. Ali svakako vidim sebe kako dolazim u stan posle Interove utakmice, nahranim svog psa, pa sednem da pišem.

 

4. Koliko je tebi, kao mladom piscu, bilo teško da objaviš prvu knjigu i da li imaš neki savet za mlade ljude koji bi želeli da krenu tvojim stopama?

Stevan Daničić: Nije bilo teško, ali jeste bilo potrebno mnogo više strpljenja nego što ja uobičajeno umem da pružim. Bilo je lako, jer nisam radio kako treba, nisam znao da se posao pisca nikako ne završava kad napiše knjigu. I ja tek krećem svojim stopama...

Recimo da imam savete.

U vezi sa pisanjem: ne trudi se da zadiviš druge pisce, te p**** se ni sami sebi ne dopadaju.

U vezi sa objavljivanjem: sve ti je dostupno na internetu – iskoristi to. Prouči svaki korak celog procesa, posveti se. Istražuj gradivo kao psihopata i spremi se da gubiš sve dok ne dobiješ ono što za tebe predstavlja dobitak. U svemu tome taman vidiš da li stvarno želiš da celog sebe uložiš u to.

 

5. U ranijim intervjuima pomenuo si svoj stil - ''umetnost detoksikacije''. Kako bi objasnio svoj lični pečat i koliko je zapravo teško sagraditi ga?

Stevan Daničić: To je bila ideja za izbacivanje otrovnih osećanja iz sebe, kad sam počeo da pišem. Nakon što sam završio i treći roman „U samom sebi“ (koji neće biti objavljen), osetio sam da sam završio sa tim i krenuo dalje.

Hteo sam da izrazim ono što osećam, a ne da izbegavam i zatrpavam sebe nasilno-pozitivnim razmišljanjem, kao što predlaže odeljak popularne moderne psihologije.

Bilo mi je nelogično. Ako si žedan, a jedina čaša koju imaš je prljava, valjda ćeš prvo da je dobro opereš pre nego što je napuniš. Možda sam ponekad hipohondar, možda je zato.

 

6. Sa druge strane, koji su to pisci i koja dela su ostavila svoj lični pečat na tebe?

Stevan Daničić: Trudim se da napredujem u odnosu na sopstvene prethodne verzije, pa to važi i za knjige. Unapređujem se, proučavam ono što mi se sviđa i ne sviđa u svom radu i vodim se prema tome. Za druge nisam zainteresovan, iako bi stvarno trebalo, ali nemam kad od sebe.

Nadam se da ću uskoro imati.

 

7. S obzirom da su tvoje priče veoma lične, da li su neki od likova bili upućeni u radnju knjige tokom pisanja, ili je to bilo iznenađenje za sve? Kakve su bile reakcije tih ljudi?

Stevan Daničić: Jesu, svi su upućeni, što je svakako primljeno kao iznenađenje. Pogotovo od strane glavnog ženskog lika...

Za reakcije bi najbolje bilo da sačekamo čitanje, pošto neće svi biti presrećni (smeh).

 

8. Na instagramu si pre neki dan objavio fotografiju mandarina. Da li to znači da je ipak Tamara ta koja je ''odnela pobedu''?

Stevan Daničić: Ne mogu da otkrijem... Možda čak ni ja ne znam?

Zaj***vam se, ali jedino mogu da kažem da slika nije u vezi sa tim – samo sam bio oduševljen što sam ih se napokon dokopao, prvi put u godini.

 

9. Da li je knjiga uopšte uticala na tvoj život onako kako su događaji iz tvog života oblikovali ono što si ti napisao?

Stevan Daničić: Uticala je na mene terapeutski. Mnoge stvari rekao sam sebi kroz „Nekoliko susreta“ i zaokružio ono što sam hteo da zaokružim. Jedva čekam da se odmorim od nje pa ponovo pročitam, iz ruke.

Događaji jesu bukvalno oblikovali knjigu. Kraj romana se dogodio spontano. Sviđa mi se što ništa nije bilo na silu, jer sam često osoba koja sve mora da kontroliše, a to nije zdravo.

 

10. Osim pisanja, u čemu uživaš u slobodno vreme?

Stevan Daničić: Pratim svaki Interov korak, šetam psa i kuvam. Mega sporo kuvam, tačnije, jer se izgubim u mislima. Prija mi priroda, obožavam muziku, ništa ekscentrično. Ja sam mnogo običan iako mislim da nisam (smeh).

 

11. Kako bismo intervju završili u profesionalnom maniru, interesuje nas kako doživljavaš činjenicu da ćeš biti deo ovogodišnjeg Sajma knjiga?

Stevan Daničić: Bio sam ja deo i prethodnog, ali nisam prodao ni jednu knjigu niti je iko znao za njih.

To je bila moja greška. Sada imam novog izdavača – Izdavačka kuća Miroslav iz Beograda – sa mnom stoje divni ljudi, promenio sam pristup svemu i ovaj put će izgleda biti drugačije.

 

Svojim odvažnim pristupom Stevan sebi hrabro utire put i razgrće mnoštvo istih između kojih se sasvim sigurno istakao. U narednom periodu, redakcija portala Mingl želi mu mnogo uspeha i novih radnih pobeda!