Zabava

Kako (pre)živeti bez mobilnog telefona?

Kako (pre)živeti bez mobilnog telefona?

Koliko si vezan/a za svoj telefon? Da li bi za tebe bio veliki stres saznanje da si negde zaboravio/la ili izgubio/la uređaj koji je sastavni deo tvog života i bez kojeg ne bi mogao/la da funkcionišeš? Verovao/la ili ne, postoji izraz za strah od nemogućnosti da stalno proveravaš telefon. Još jedan u nizu poremećaja stigli su nam ruku pod ruku sa novim tehnologijama. Reč je o nomofobiji. Sama reč nastala je od reči no mobile (bez mobilnog) i označava psihički poremećaj koji napada ne samo mlađu, već i stariju populaciju korisnika ovih uređaja.

Da li si ikada čulo/la za ovaj oblik zavisnosti? Ako nisi, vreme je da osvežiš svoje znanje tako što ćeš saznati nešto više o tome i razmisliti na kom stepenu se nalaziš kada je u pitanju ova fobija. Razmisli kako se osećaš kada tvoj telefon nije blizu tebe ili šta bi se desilo kada ti neko ne bi dozvolio da zaviriš u svoj facebook ili instagram profil i vidiš ko je nova osoba koja te je zapratila, ko ti je lajkovao sliku ili, možda, poslao poruku na messenger.

Sve je više dokaza da se način na koji se odnosimo prema našim mobilnim telefonima odražava negativno po naše zdravlje. Postoje studije koje pokazuju da previše izloženosti svetlu iz naših uređaja može da utiče na naš mozak. Naime, studija iz 2015. godine pokazala je kako su se ljudi ponašali kada su rešavali osmosmerku, a nisu mogli da se jave na telefon koji zvoni. Te ljude je odjednom obuzela anksioznost i njihovo ponašanje je bilo neprijatno, a sposobnost da reše zagonetku bila je narušena. Sva pažnja usmerena ka telefonu i pomisao da će propustiti taj poziv izazivala je drhtavicu, znojenje, ubrzan rad srca. Takođe, studija sa Korejskog univerziteta bavila se mozgom devetnaest tinejdžera koji su dobili dijagnozu zavisnosti od interneta ili pametnih telefona. Pokazalo se da su oni imali više nivoe GABA, inhibitornog neurotransmitera u mozgu koji usporava moždane signale, od kontrolnih ekvivalenata. To može dovesti do toga da imaju problema sa usredsređivanjem i obraćanjem pažnje.

Verovatno si se zapitao/la zašto nomofobija postoji i šta je to u nama što stvara toliku žudnju da svaki put kada ekran telefona zasvetli moramo automatski da ga uzmemo u ruke i proverimo kakvo nam je to obaveštenje stiglo? Erl Miler, profesor neuronauke, smatra da se to može objasniti funkcionisanjem našeg mozga. Naime, naš mozak se razvio pre više stotina hiljada godina u potpuno drugačijem okruženju, kada  svakog dana nije bilo mnogo informacija za obrađivanje. Čak i kada bi se pojavilo nešto novo, to bi uglavnom bio neki izvor hrane, te je stoga na taj način kod nas razvijena ta potreba da stalno tražimo i obraćamo pažnju na sve što je novo. Međutim, ova osobina je prilično loš recept za današnju svakodnevnu interakciju sa mobilnim telefonima. Zbog toga ne možemo da odolimo da stalno proveravamo kakva to nova obaveštenja imamo na telefonu i ko nam je poslao poruku, koja najverovatnije nije toliko bitna, ali mi ne možemo da suzbijemo tu žudnju da to saznamo odmah, sada. Razlog tome jeste taj što se naš mozak razvio tako da stalno traga za novim informacijama.

Da li postoji način da se ova žudnja suzbije, da se izbegne nomofobija i preusmeri naš mozak na rad u mnogo boljem izdanju? Za sve postoji rešenje, pa tako i za ovo. Prema Mileru, najbolji način da se izbegne ovaj strah jeste da se napravi telefon koji bi prosto pružao manje informacija: bez interneta, mejlova, tekstualnih poruka. Sam taj nedostatak viška informacija postepeno će suzbijati našu žudnju da stalno proveravamo telefon. Naš mozak će prihvatiti to da nema ničeg toliko bitnog da moramo da zavirimo ispod futrole telefona i vidimo šta se dešava. Kada mozak to potpuno prihvati, prestaće da šalje signale ruci da treba da uzme telefon.

Sa druge strane, iako telefoni imaju više štetnih uticaja po nas, ipak imaju i poneku dobru stranu. Iako nam odvlače pažnju, oni nam ipak omogućavaju da se povežemo sa drugim ljudima. Kada ne možemo da se vidimo sa dragim osobama, pa čak i ta vrsta komunikacije preko telefona bolja je nego potpuni prekid komunikacije.

Sve ima svoje i dobre i loše strane, samo je pitanje kako ćeš ti to iskoristiti. Živimo u vremenu stvaranja savremenih tehnologija i samo je pitanje dana kada će mnogima, pogotovu mlađim generacijama, početi da ugrađuju SIM kartice direktno u mozak jer inače neće moći normalno da funkcionišu. Ne dozvoli da se i ti nađeš na operacionom stolu. Budi pametan/na, uključi mozak - isključi mobilni telefon.

Izvor: VICE

Autorka: Nevena Stojanović

 

Najnovije