Zašto volimo Betmena?

Betmen je jedan od najzanimljivijih likova koji dolaze iz Zlatnog doba stripa, a interesovanje za priče o njemu samo je poraslo kroz bezbroj inkarnacija od njegovog prvog pojavljivanja 1939. godine u stripu Boba Kejna i Bila Fingera “Detective Comics #27”. Zašto toliko volimo ovog superheroja koji nema nijednu jedinu super moć?

Za početak, razlog možemo da potražimo u samoj ličnosti ovog junaka, koga mnogi psiholozi opisuju kao narcisoidnu osobu. Narcisoidne osobe su osobe koje su lako dopadljive i sviđaju se velikom broju ljudi. Baš kao osobe koje su veoma popularne u društvu (to, naravno, nije uvek slučaj). Neki od razloga za to jeste činjenica da ovakvi ljudi mnogo vole same sebe, te zbog toga uspevaju lako da manipulišu utiskom koji stvaraju kod drugih ljudi. Osim toga, ovakvi ljudi uspešno manipulišu uspesima i krivicom tako da okolnosti idu u njihovu korist. Uvek su oni ti koji su zaslužni za uspeh grupe, a nikada nisu ti koji greše, te kazne uvek snose drugi ljudi oko njih. Iako je to samo površinski, uklapaju se u stereotipne opise lidera, zbog čega su sposobni da okupe veliki broj ljudi oko sebe.

Razloge možemo da potražimo i u nama, kao publici. Jedno od mogućih objašnjenja naše povezanosti sa superherojima jesu arhetipovi i kolektivno nesvesno psihologa Karla Junga. Ovaj konstrukt predstavlja ideju da su tokom vremena ljudi izgradili kolektivnu psihologiju koja sadrži univerzalna iskustva i teme koje govore o tome šta znači biti čovek. Heroji sa kojima se najviše možemo povezati jesu upravo oni koji zadiru u ovo kolektivno nesvesno. Ovi likovi golicaju našu radoznalost i dodiruju našu psihologiju i tako nas dublje vezuju za priču.

Betmen predstavlja oličenje straha. Složićeš se, to je nešto što smo svi u nekom momentu iskusili i uporno pokušavamo da ga izbegnemo. Betmen radi upravo suprotno i strah pretvara u snagu. E, to je nešto što bi svaki čovek samo mogao da poželi. Kroz arhetipove i kolektivno nesvesno mogu se objasniti slični strahovi i reakcije koje deli veliki broj ljudi. Adekvatan primer za to jeste strah od mraka koji je jedan od kolektivnih strahova. On se razvija iz dečijeg straha koji se zove strah od Babaroge - stvorenja iz mraka koje želi da nas povredi. Ovaj strah prisutan je i kod odraslih, samo u malo drugačijem obliku. Betmen je njegova sušta suprotnost - živi u svetu punom straha, a ipak se bori protiv strahova celog čovečanstva, arhetipskih strahova. Jedan od arhetipova bitan za ovu temu jeste Senka. Ona predstavlja skup svih slabosti, besa i drugih životinjskih nagona. Kako bi postao/la svestan ovog dela sebe, moraš prihvatiti mračnu stranu svoje ličnosti. Svi su svesni da imaju Senku, ali smo u društvu učili od malih nogu da potisnemo ove porive i to je razlog zašto se većina ljudi plaši tog dela sebe. Betmen ne. On je čovek koji živi sa svojom Senkom. On se više ne plaši, već koristi svoju senku u svrhu sprovođenja pravde. Ovo mnogim ljudima pruža nadu da će se i oni sami osloboditi svojih strahova i naučiti da žive sa svojom Senkom.

Pored svega navedenog, Betmenova ljudskost je nešto što nas sve privlači i što nam omogućava da se povežemo sa njim. Njegova ličnost je njegova glavna moć, a njegova životna istorija je nešto što se bilo kome od nas moglo dogoditi. Način na koji su ga roditelji vaspitali i učili da pomaže onima kojima je to potrebno doprineo je tome da Betmen postane heroj, dok je reč super nešto što je on sam izgradio trudom i posvećenošću. On inspiriše i uverava da svako od nas može postići svoje ciljeve napornim radom. On nikada ne odustaje i to je njegova moć. To nas povezuje sa njim.

Autorka: Ana Ivanov

Fotografija je preuzeta odavde.