Informiši se

Šta su kvalitetne radne prakse?

Šta su kvalitetne radne prakse?

Mladi se, pri pronalasku prvog posla, suočavaju sa nizom nedoumica i prepreka. Podaci nam govore da se danas na prvi posao čeka više od godinu dana. Na tom putu, suočavaju se sa više različitih pitanja pri pronalasku posla – pisanje CV-ija i motivacionog pisma, priprema za intervju, polaganje raznih testova, ali i obavljanje radnih praksi. Kako im formalno obrazovanje ne pruža načine za nošenje sa preprekama pri pronalasku prvog posla, mladi često ostaju nesnađeni na tom dugom i zahtevnom putu. Posebnu ulogu u tom procesu imaju radne prakse, s jedne strane gotovo neophodan uslov za pronalazak posla, a s druge, oblik rada koji ostaje nevidljiv i za zakon i za poslodavce, a u velikoj meri i za mlade u potrazi za poslom.

Čemu služe radne prakse?

Poslodavcima je u cilju pronalazak sposobnih, mladih, vrednih i obučenih saradnika. Na tom putu pronalaska idealnog zaposlenog, poslodavci se suočavaju sa velikim brojem mladih koji poseduju ogromnu količinu znanja, ali kojima nedostaje određeni vid praktičnog iskustva (primene tog znanja). U tom neskladu, poslodavci su se odlučili da ulože sopstvene resurse kako bi upoznali tu mladu osobu sa organizacionom kulturom i obučili je za rad u svojoj kompaniji. Na taj način, putem radnih praksi osoba stiče relevantno iskustvo za obavljanje nekog posla.

Koji su problemi poslodavaca?

Organizovanjem radnih praksi poslodavci se suočavaju sa nizom prepreka koje ih mogu demotivisati u tom procesu. U savremenom vremenu ponuda poslova nalazi se u velikoj transformaciji. Neka zanimanja polako odumiru i sve su manje tražena, dok je sve veći porast za novim i inovativnim poslovima. Formalno obrazovanje po običaju kaska za tržištem rada, što nas dovodi u situaciju da postoji veliki broj visokoobrazovanih mladih ljudi koji nisu obučeni za savremene poslove. Takođe, sve se više traže veštine poput sposobnosti komunikacije, timskog rada, kreativnog razmišljanja, itd. Poslodavci u Srbiji nailaze na problem pri angažovanju praktikanata jer ne postoji odgovarajući ugovor koji mogu da potpišu i obavežu se da će poštovati sve što je prethodno dogovoreno. U istom slučaju, praktikanti nemaju dovoljno poverenja u to da će poslodavac poštovati svoj deo dogovora i samim tim prakse sve manje deluju prijemčivo. Nažalost, ovo su samo neki od problema sa kojima se suočavaju obe strane.

Kako rešiti ovaj problem?

Jedna kvalitetna radna praksa koja bi koristila svima, trebalo bi da uključi sledeće stvari:

  • Pre svega, neophodno je radne prakse regulisati zakonom i omogućiti postupak sklapanja ugovora između praktikanta i praksodavca. Prethodna analiza Beogradske otvorene škole ukazala je na to da bi za unapređenje kvaliteta radnih praksi bilo važno da postoji mogućnost sklapanja ugovora o praksi.[1] Tim ugovorom praksodavac bi obezbedio mentora koji bi sve vreme radio sa praktikantom kako bi ga postepeno uključio u okruženje kompanije i upoznao sa procesima rada u istoj. Radne prakse bi tim putem dobile novi smisao jer praktikant ne bi obavljao obesmišljene zadatke koje niko ne želi da obavlja, već bi bio uključen u širi proces sticanja veština i iskustva.
  • U idealnom slučaju, praktikant bi dobijao i finansijsku nadoknadu kao jedan vid nagrade i motivacije koja bi ga navela da unapredi svoje veštine.
  • Zdravstveno i socijalno osiguranje bi takođe bilo uključeno u ugovor tako da bi praktikant bio zaštićen na više nivoa.

Svi ovi predlozi imaju i posebnu svrhu, a to je da ukažu na to koliko su rasprostranjene i važne radne prakse u današnjem vremenu. Na taj način, veliki broj mladih i obrazovanih ljudi dobio bi mogućnost da lakše i jednostavnije započne karijeru i smelo zakorači u svet rada.

Program prakse koji sprovodi jedna od najvećih domaćih kompanija koja se bavi logistikom i distribucijom može da predstavlja primer jedne kvalitetne prakse. Praksa obuhvata šestomesečni rad sa nekoliko praktikanta koji nemaju prethodno radno iskustvo. Svakom praktikantu je dodeljen mentor. Mentori imaju unapred određen plan rada i značajno su posvećeni praćenju rada mlade osobe na praksi. Upoznavanje sa organizacijom rada i prolazak kroz sve relevantne pozicije ima za svrhu da doprinese dinamičnosti i kvalitetu radne prakse. Postepenim napredovanjem i sve većom odgovornošću praktikant stiče neophodno samopouzdanje i sigurnost u radu. Na kraju prakse, ukoliko su mentor i praktikant zadovoljni saradnjom, praktikant dobija zaposlenje u kompaniji. Tim putem zaokružuje se proces učenja i započinje karijerni put jedne mlade osobe.

Kako se to radi u drugim zemljama?

Dobri primeri rešavanja problema radnih praksi mogu se naći u Evropskoj uniji. Primera radi, u nekim zemljama ugovor mora uključivati i finansijsku nadoknadu (Nemačka, Italija), dok je u drugim radna praksa izjednačena sa formalnim radom (Bugarska, Holandija). Takođe, postoje i zemlje koje daju poslodavcima poreske olakšice ukoliko angažuju praktikante (Španija, Švedska). To sve ukazuje na to da adekvatno rešenje postoji, te ga je samo potrebno prilagoditi postojećim uslovima u našoj zemlji. S obzirom na to da našoj zemlji predstoji usklađivanje zakona sa zakonima Evropske unije, zalaganje za kvalitetne, vidljive i zakonom regulisane radne prakse moraju postati prioritet svih!

Autor: Goran Radlovački
Fotografija je preuzeta odavde.

[1] http://www.bos.rs/rs/publikacije-kvalitetne-radne-prakse/701/2017/04/10/unapredenje-pravnog-okvira-za-uredenje-radnih-praksi-u-republici-srbiji-2017.html

Najnovije