Generacija I

Slučajevi koji su pokretani zbog sumnji u ispravnost finansiranja vladajuće stranke, neslavno su završili ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. CINS otkriva izveštaj policije koji oslikava kako su institucije dovele do propadanja ovih slučajeva.

Igre bez sudije: Kako su propali slučajevi zloupotreba finansiranja SNS-a

Slučajevi koji su pokretani zbog sumnji u ispravnost finansiranja vladajuće stranke, neslavno su završili ostavljajući za sobom više pitanja nego odgovora. CINS otkriva izveštaj policije koji oslikava kako su institucije dovele do propadanja ovih slučajeva.

Sedimo nas dvoje i bude tu i neki treći čovek. I ja kažem, ‘evo ja hoću da dam 800 evra, ali ne mogu da dam 800 evra, dozvoljeno je manje. Evo ti, izvoli novac, molim te, plati za našu stranku.

Ovako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić 2017. godine pokušao da opovrgne sumnje u vezi sa donacijama Srpske naredne stranke. Naime, kako je BIRN pisao, nekoliko donatora je izjavilo da su tokom izbora te godine dobili novac od SNS-a, a potom ga uplatili na račun stranke pod svojim imenom, čime je sakriveno njegovo poreklo. Agencija za sprečavanje korupcije podnela je izveštaj Višem javnom tužilaštvu u Beogradu u kom izražava sumnju da je SNS za izbornu kampanju 2014. godine koristio istu šemu finansiranja.

Pet godina kasnije, Više javno tužilaštvo je donelo odluku da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka ni za jedno delo iz izveštaja Agencije. Tužilaštvo je, nakon što je skinulo oznaku tajnosti sa slučaja, u saopštenju objavljenom na sajtu 11. maja navelo da su osobe koje su radile u javnim ustanovama ili lokalnim samoupravama u nekoliko slučajeva davala u kovertama novac članovima stranke da ga uplate na račun stranke. Iako bi se moglo govoriti o kršenju Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, kako se navodi u saopštenju, nastupila je apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja i zastarelost za pokretanje prekršajnog postupka.

Tužilaštvo je navelo da nije reč o krivičnom delu pranja novca jer bi, prema sudskoj praksi, bilo potrebno da novac dolazi od krivičnog dela za koje postoji pravosnažna sudska presuda. A toga u ovom slučaju nije bilo.

Advokat i bivši zamenik u dva javna tužilaštva, Sead Spahović, kaže da se iz saopštenja ne vidi šta je za tih pet godina prikupljeno od dokaza, niti zašto je postupak bio tajna.

On kaže i da izvor prava u Srbiji nije sudska praksa već Ustav, zakoni i pravila međunarodnog prava.

Meni nije poznat nijedan slučaj u kome tužilaštvo goni za pranje novca, a da već u pretkrivičnom postupku ima pravnosnažno rešeno predikatno delo (krivično delo iz kog je potekao novac koji se „pere“ prim.aut). Drugim rečima, svi meni poznati slučajevi zasnovani su na tužilačkim istragama i optužnicama bez ovog prethodnog uslova.

Ovo je samo jedan od primera u poslednjih 10 godina u kojima otkrića o mogućim zloupotrebama u finansiranju vladajuće SNS nisu ispitana do kraja. Istraživanje CINS-a pokazuje kako su „propadali“ slučajevi na koje je ukazivala Agencija za sprečavanje korupcije, da bi na kraju na njeno čelo bio postavljen jedan od donatora vladajuće stranke, a Agencijin sektor za kontrolu finansiranja stranaka izgubio na značaju.

Imamo privid da postoje mehanizmi za kontrolu i za kažnjavanje a da ustvari oni to nisu. U praksi kad neki od najvećih, najočiglednijih slučajeva kršenja zakona ostanu nekažnjeni, onda ne možemo reći da ta kontrola, odnosno kažnjavanja funkcionišu“, kaže za CINS Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbije.

Savršena prevara i zastara

Događaj iz kampanje za parlamentarne izbore 2016. godine se može opisati jednom rečju – bizarno.

Kako je Cenzolovka ranije pisala, televizija Hepi je na zahtev izvesnog Milana Perića i njegove nepostojeće agencije MP Media 20 dana emitovala oglasne poruke SNS-a. Kada je došlo vreme da se ovo plati, Hepi nije uspeo da dođe do Perića, za kog se ne zna da li mu je to pravo ime, a SNS je negirao da ima bilo kakve veze sa tim pa je Hepi ostao „kratak” za oko pola miliona evra.

Agencija za sprečavanje korupcije je sačinila izveštaj o svemu i prosledila ga Trećem javnom tužilaštvu u Beogradu koje je zatim od policije zatražilo da prikupi informacije. Međutim, policija je konstatovala da ne može da pronađe ko je počinilac.

Novinari CINS-a su došli do izveštaja koji je policija dostavila tužilaštvu. U njemu se, na manje od dve strane, na osnovu izjave direktorke Hepija Aleksandre Krstić objašnjava šta se desilo. Pored toga navode da je policija pretraživala internet stranicu Agencije za privredne registre, ali da nije našla firmu sa nazivom MP Media, a nisu uspeli da nađu ni IP adrese sa kojih je napravljena imejl adresa i slate poruke Hepiju.

Policija je, proveravajući u svom informacionom registru, utvrdila da postoji veliki broj osoba sa imenom Milan Perić, ali nisu mogli da identifikuju o kome se radi jer nisu mogli sa sigurnošću da potvrde da se osoba tako zove.

Osim direktorke Hepija, policija nije uzimala druge izjave, pa tako ni od nadležnih iz SNS-a. Što se tiče kurira koji je na adresu Hepija donosio oglasne poruke SNS-a, policija u izveštaju spominje samo da Aleksandra Krstić ne zna kako se on zove.

Siniša Janković, policijski inspektor u penziji, za CINS kaže da je policija trebalo da proveri i onog ko je donosio video materijale, da priča sa zaposlenima na televiziji, da proveri kamere kao i da razgovara sa odgovornima iz stranke.

Tamo gde je jak uticaj politike policija nikada ne radi svoj posao formalno ispravno do kraja. Radi se tako da se zadovolji forma, ali se ne radi suštinski ispravno, ističe Janković.

Još jedna zastara se vezuje za slučaj o kojem je CINS pisao 2015. godine. Tada smo otkrili da je SNS svojim aktivistima koji su došli na mitinge u Zaječar 2013. godine plaćao noćenja u hotelu Tis u centru ovog grada. Transakcije su obavljali u kešu, umesto preko računa stranke. SNS ove troškove nije prijavio Agenciji, čime su pokušali da prikriju trošak veći od milion dinara.

CINS je objavio i izjavu tadašnjeg narodnog poslanika Milinka Živkovića koji je priznao da je učestvovao u skupljanju novca.

Međutim, posle toga je usledilo prebacivanje loptice između tužilaštva i Agencije ko je kriv što postupak nije pokrenut, da bi ga tužilaštvo pokrenulo 2016. godine. Kako je rok za pokretanje krivičnog postupka u ovakvom slučaju tri godine od dana potencijalnog krivičnog dela, kasna reakcija Tužilaštva dovela je do zastare i ovog predmeta.

Nenadić kaže da tužilaštvo nije dovoljno proaktivno da samo ispituje zloupotrebe ove vrste i da to nije novina vezana samo za ovu vlast.

Ima nekoliko slučajeva i situacija koji pokazuju da je očigledno postojala namera da se čeka zastarevanje nekih krivičnih dela u kojima je mogla postojati odgovornost vladajuće stranke.

Smirivanje Agencije

Nedugo nakon oktobra 2017. godine, kada se u javnosti pojavio slučaj sumnjivih donacija SNS-u, za direktora Agencije je izabran Dragan Sikimić, jedan od donatora ove stranke. Sikimić je bio i član Radnog tela Republičke izborne komisije za opštinu Zemun na predlog SNS-a, i na njihovoj listi za izbore u Zemunu 2016. godine.

Nakon njegovog izbora, neke od nevladinih organizacija poput Transparentnosti Srbija i Biroa za društvena istraživanja, tražile su da se odluka poništi zbog njegovih veza sa vladajućom strankom i mogućeg sukoba interesa.

To se nije desilo, a jedan od slučajeva nezakonitog finansiranja Srpske napredne stranke koji se pojavio nakon njegovog postavljenja sada nije ni „izašao“ iz Agencije.

Izvori koji su upoznati sa dešavanjima u Agenciji su za Centar za istraživačko novinarstvo Srbije ispričali da je i Sektor koji se bavio kontrolom finansiranja stranaka u Agenciji posle Sikimićevog izbora izgubio na značaju. Neki ljudi su otišli iz Agencije, a neki na druga radna mesta u toj instituciji.

Na mesto načelnice Sektora 2018. godine došla je Katarina Pavičić. Ona je pre dolaska u Agenciju radila u jednom od odeljenja Ministarstva unutrašnjih poslova, dok je ministar bio Nebojša Stefanović. U Agenciji se zadržala do 2020. godine, kada postaje pomoćnica ministra Stefanovića, ovog puta u Ministarstvu odbrane.

Upravo se za vreme njenog mandat pojavio slučaj koji Agencija tri godine nije procesuirala.

Naime, kako je CINS pisao, SNS je stranačke prostorije, koje je do tada zakupljivala, dobila na poklon od svog funkcionera iz Kruševca Velibora Jovanovića. Jovanović je prostorije prvo kupio u stečaju za oko 250 hiljada evra, a onda ih poklonio stranci. Tada su vredele oko 1,3 miliona evra. Ovime je daleko prevaziđena dozvoljena godišnja vrednost donacija, a ukoliko se utvrdi da je zakon prekršen, prostorije bi trebalo da budu oduzete.

Ipak, Agencija za sprečavanje korupcije ni posle tri godine nije podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka.

Agencija nam do objave teksta nije odgovorila šta se sa ovim slučajem dešava. Poslednja informacija, od kraja prošle godine, je da i dalje prikupljaju dokaze.

 

Autorka: Ivana Milosavljević

FOTO: Pixaby

Unsplash
Generacija I