Generacija II

Fontana koja je u 18. veku iz Istanbula stigla u Niš, od sedamdesetih godina nalazi se daleko od očiju javnosti, nekategorisana kao kulturno dobro i neadekvatno čuvana. Popularni ,,niški šedrvan" je tokom decenija menjao lokacije u Nišu, a do danas nijedna ustanova zadužena za zaštitu ga nije zvanično uzela u nadležnost.

Jedinstvena fontana iz Istanbula pola veka zanemarena u Nišu, služila i kao podmetač mehanizaciji

Fontana koja je u 18. veku iz Istanbula stigla u Niš, od sedamdesetih godina nalazi se daleko od očiju javnosti, nekategorisana kao kulturno dobro i neadekvatno čuvana. Popularni ,,niški šedrvan” je tokom decenija menjao lokacije u Nišu, a do danas nijedna ustanova zadužena za zaštitu ga nije zvanično uzela u nadležnost.

Niški šedrvan, izuzetne umetničke i istorijske vrednosti, koji je jedinstven na Balkanu, prema mišljenju stručnjaka je primer zanemarivanja kulturnog dobra. Ovu fontanu je u 18. veku iz Carigrada u Niš doneo Hafis Paša, jedno vreme je bila u Sofiji, pa u Beogradu, da bi se trajno nastanila u Nišu sedamdesetih godina prošlog veka.

Ovo je jedan od najznačajnijih očuvanih spomenika ove vrste u Otomanskoj imperiji. To je jedno izuzetno, zanatsko i umetničko savršenstvo koje se pokazalo na niškom vodoskoku, kaže dr Miša Rakocija, arheolog i član Saveta za kulturu Grada Niša.

Nekadašnji izgled šedrvana (Izvor: Wikipedia)

Šedrvan je vrsta javne česme, a za javne česme koji su spomenici kulture zadužen je Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš. Ipak, u ovoj instituciji kažu da šedrvan nije u njihovoj nadležnosti jer nije nepokretno kulturno dobro, već se čuva u delovima.

Kada bude postavljen negde, on će dobiti svoju lokaciju i parcelu i steći će se uslovi da postane nepokretno kulturno dobro, a u ovom trenutku je deponovan na nekom mestu do situacije kada će biti negde postavljen. Situacija je nezgodna jer nema nadležnost za taj šedrvan osim što ga Muzej trenutno kod sebe čuva, kaže Goran Radosavljević, konzervator iz Zavoda za zaštitu spomenika Niš.

Sa druge strane, iz niškog Muzeja kažu da šedrvan nije pokretno kulturno dobro koje može biti izloženo u njihovim prostorijama. Ipak, direktorka Vesna Crnoglavac kaže da ga čuvaju iz moralne obaveze.

Mi ga čuvamo iz naše moralne obaveze da brinemo i o onome što nažalost nema gde da se stavi, pa smo zbog toga preuzeli i pre 50 godina sigurno, kada je prvi put vraćen u Niš pa nisu imali gde da ga stave, ističe Crnoglavac.

Od kako se vratio u Niš pre pola veka, šedrvan je i u ovom gradu menjao lokacije, što nam je potvrdilo više stručnjaka. Prema njihovim navodima nije bio adekvatno čuvan.

Oštećen šedrvan (FOTO: Milan Krstić)

Nekadašnji direktor muzeja Nenad Spasić navodi da je ranije deponovan iz Narodnog muzeja i bačen iza zgrada logora Crveni krst, gde je, kaže samo skladišten kao brdo kamenja i dodatno devastiran.

Nažalost, ljudi kad bi znali gde je on sada, uhvatili bi se za glavu. Poslednji put kada sam ga registrovao stoji kao podmetač mehanizaciji, napominje Spasić, koji je na mestu direktora Narodnog muzeja bio do 2021. godine.

Goran Radosavljević, konzervator iz Zavoda za zaštitu spomenika Niš kaže da je ovu nekada raskošnu fontanu poslednji put video u Tvrđavi, a prema njegovim poslednjim saznanjima bila je smeštena u Logoru.

U jednom periodu šedrvan je bio i u Gradskoj opštini Medijana, čije je rukovodstvo imalo u planu da ga rekonstruiše 2017. Šest godina kasnije, šedrvan je i dalje u komadima, a inicijativu za rekonstrukciju nedavno je ponovo pokrenuo Savet za kulturu Grada Niša.

Bivše rukovodstvo: Ni eksponati Narodnog muzeja nisu u idealnim uslovima

Veliki broj eksponata koje čuva niški Muzej je van očiju javnosti zbog manjka izložbenog prostora. Bivše rukovodstvo Muzeja tvrdi da su uslovi u depoima loši, dok aktuelna direktorka Vesna Crnoglavac kratko odgovara da se sve čuva po zakonu.

Zgrada Narodnog muzeja u Nišu (FOTO: Ana Pavlović)

Bivši direktor Muzeja Nenad Spasić kaže da se eksponati čuvaju u neuslovnim, vlažnim neklimatizovanim depoima, gde čak ima i glodara.  Tvrdi da je depo u ulici Knjeginje Ljubice prepunjen predmetima, određeni eksponati su deponovani u logor Crveni Krst i o njima niko ne vodi računa.

Jedan od predmeta o kome niko ne vodi računa je i vilica hominida. Da profesor Mihajlović iz Beograda ne dolazi u pećine Mala i velika Balnica u Sićevu, ne bi se ni znalo da Niš poseduje vilicu hominida treću po starosti u Evropi, 500.000 godina p.n.e. , kaže Spasić.

Sa druge strane, u Narodnom muzeju u Nišu navode da predmete čuvaju po pravilima i zakonu. U odgovoru na naš Zahtev za pristup informacijama od javnog značaja koji smo im uputili kažu i da su predmeti u dobrom stanju.

Kulturno blago o kome se Muzej stara čuva se u skladu sa pravilima struke, Zakonom o kulturnom nasleđu i odredbama posebnih zakona kojim se uređuju pojedinačne oblasti zaštite kulturnog nasleđa. Predmeti su u dobrom stanju, štite se od propadanja, naveli su iz Muzeja u odgovoru na naš zahtev.

Ipak, o načinu čuvanja 48.000 predmeta nisu dali detaljnije informacije, pod obrazloženjem da nemaju dovoljno zaposlenih da obave ovaj posao. Zbog ovakvog odgovora smo poslali žalbu Povereniku od koga očekujemo odgovor.

Muzejski prostor decenijski problem Niša, nova zgrada moguće rešenje

O tome kako se eksponati čuvaju, pitali smo i kustosa muzeja Nebojšu Ozimića. On objašnjava da se u zavisnosti od materijala, eksponati čuvaju pod uslovima koje stručna lica, odnosno konzervatori i preparatori, odrede. Kao i ostali sagovornici, problem vidi u nedostatku adekvatnog prostora.

Nažalost, vrlo često su idealno i  praksa na potpuno suprotnim stranama zbog čega je od velike važnosti da muzeji imaju namenski napravljene depoe za čuvanje predmeta. To je prvi korak ka kvalitetnijem očuvanju poverenih kulturnih dobara, govori Ozimić.

Izgradnja novog objekta Narodnog muzeja, koji bi mogao da reši problem neadekvatnog čuvanja predmeta, više puta je obećana, ali nikada nije realizovana. Poslednja poznata zvanična informacija je da su krajem 2022. godine niški odbornici izglasali da Grad Niš za izgradnju Narodnog muzeja otkupi vojni kompleks na uglu Špajine i Generala Milojka Lešjanina. Grad kompleks plaća 644 hiljade evra.

Autorka: Kristina Milić

Naslovna fotografija: Milan Krstić

Tekst preuzet sa: Media&Reform 

Generacija II