Mingl kutak

Kuda plovi američki san?

Kuda plovi američki san?

Zamisli da si državljanin/ka Sjedinjenih Američkih Država, i kako je sutra prvi utorak, posle prvog ponedeljka u novembru – dan koji je (na svake četiri godine) rezervisan za predsedničke izbore u Americi. Za koga bi glasao/la?

Pored Hilari Klinton, kandidatkinje Demokrata i Donalda Trampa, kandidata Republikanaca, ostali kandidati na izborima su Džil Stajn iz partije ZelenihGeri Džonson, predstavnik Libertarijanske partije, kao i kandidat Partije veterana Kris Keniston. Naravno, praksa je pokazala da se izborna trka, skoro kao po pravilu, uvek vodi između Demokrata i Republikanaca, u ovom slučaju između Hilari i Trampa. 

Čini se da se u Americi sve svodi na borbu između dve strane: Marvel vs DC Comics, Ford vs Ševrolet, Koka – kola vs Pepsi, Sever vs Jug –  ukratko „na zapadu ništa novo“, što bi rekao Remark.

Izborni proces u Americi nije ni malo jednostavan!

Počinje sa najavama kandidata za svoje kandidature - godinu dana pre izbora, a završava se sa inauguracijom predsednika, u januaru sledeće godine u odnosu na godinu kada su održani izbori.  

Objašnjenje ovako komplikovanog izbornog procesa leži u veoma važnoj ulozi predsednika u političkom sistemu Sjedinjenih Američkih Država. Naime, predsednik je na čelu izvršne vlasti, a drugi član Ustava se bavi njegovim ovlašćenjima. Pored toga što je predsednik vrhovni komandant vojske, on ima bitnu funkciju u zakonodavnom procesu, imenovanju državne administracije, ambasadora i sudija, kao i značajnu ulogu u sklapanju međunarodnih ugovora. I na kraju, zbog toga što se bira na direktnim izborima, on predstavlja građane i građanke svoje države i kao takav, ima važnu ceremonijalnu ulogu.

Tramp i Hilari

Prvi je kandidat Republikanske Partije (Grand Old Party), koji je na preliminarnim izborima pobedio svoje rivale Teda Kruza i Džona Kejsiha, čoveka koji je poznat u našem okruženju od kako je emitovana emisija „The Apprentice“, odnosno „Šegrt“ u kojoj je on glavna zvezda. 

Tu je i Hilari, ili Hil kako je zovu, supruga Bila Klintona, kandidatkinja Demokrata, osoba za koju mnogi smatraju da ima dosta iskustva u politici, koje bi joj bila strateška prednost, ukoliko pobedi na izborima. Klintonova je završila pravo na prestižnom Jejlu, kasnije je predavala na Univerzitetu, bila je i prva dama, Senatorka u Kongresu, državna sekretarka, kao i kandidatkinja Demokrata, kada je izgubila od Obame na preliminarnim izborima unutar stranke.

Tramp uživa podršku konzervativnog dela Amerike. On se čvrsto zalaže za očuvanje drugog amandmana Ustava, odnosno prava, da svako može da poseduje vatreno oružje. Nemojmo zaboraviti, da je u kulturi SAD-a oružje deo tradicije, čak i bitan element folklora.

Sa druge strane, Hil gradi svoju politiku na davanju prostora pojedincu kada su u pitanju individualne slobode. Tokom svoje kampanje, trudila se da prikupi žensko biračko telo, a to je koristila i u debatama, kritikujući Trampa. Tokom istorije, SAD nikada nisu imale predsednicu na čelu države i ona bi možda bila prva dama koja bi uspela u tome.

Po pitanju spoljne politike Donald smatra da je Kina najveći izazov, prvenstveno u ekonomskom aspektu, dok ima popustljiviji odnos prema Rusiji.

Hilari je, iskustvo je pokazalo, zagovornica američkog intervencionizma u svetu, zalaže se za čvrće veze sa saveznicima u Evropi i na Bliskom Istoku, kao i za odlučniju politiku prema Rusiji.

Po pitanju unutrašnje politike, kandidat republikanaca kritikuje dosadašnje rezultate Demokrata. Kritika se odnosi na zdravstenu politiku koju je sproveo Obama, takozvani „Obamaker“, jer, kako on ističe, nije dovoljno efikasna i ekonomična. Takođe, značajan deo njegove kampanje čini viđenje imigracione politike, odnosno oštrija kontrola granice sa Meksikom, što podrazumeva veće kadrovske resurse i izgradnju fizičkih barijera.

Hilari je pobornica onoga što rival uzima za jednu od najvećih grešaka Demokrata, naravno već pomenuti Obamaker.

Po pitanju ekonomije Hilari podržava postojeće trgovinske sporazume, dok ih Tramp dovodi u pitanje.

Tramp je relativno sveža figura na političkoj sceni, mada se on već jednom oprobao u izbornoj trci krajem devedesetih godina, dok će mnogi će za njega reći da ne govori jezikom političke korektnosti.

Kada pominjemo inovativne figure na američkom političkom tržištu, moramo da pomenemo i Bernija Sandersa, sa svojom „levom“ politikom, koja je dosta interesantna pojava za SAD, a koji se povukao iz izborne trke u preliminarnim unutarstranačkim izborima u okviru Demokratske stranke.

Kampanja koju su vodili ova dva kandidata imala je dosta sličnosti sa borbom gladijatora.

Problem je u tome, što su oba kandidata posvetila dosta energije iznoseći "prljavštine" o drugom kandidatu. Završnica predsedničke trke u Americi je posvećena debatama, na kojima učestvuju dva favorita. Do sada su održane sve tri debate, na kojima kandidati nisu propustili priliku da žestoko iskritikuju jedan drugog. Možda bi sve bilo zanimljivije, da u pitanju nisu bile kritike koje smo svi već čuli.

Svakako, to ne bi doprinelo kvalitetu debata.

U predvečerje kampanje i pred osvit izbornog dana, nikako ne bih da prognoziram pobedu jednog od ova dva kandidata.

Dosta toga (ne)možemo da saznamo na osnovu anketa koje sprovode medijske kuće. Ponekad, statistika više skriva nego što otkriva.

U svakom slučaju, ukoliko Tramp postane predsednik moraće da se suoči sa činjenicom da je jedna stvar izborna kampanja, a da je vođenje države nešto potpuno drugačije. Ako Hilari pobedi na izborima, svakako će morati da se pozabavi unutrašnjom politikom SAD-a.

Verujem da je ova izborna kampanja, iako često bez odgovarajućih argumenata, bila veoma interesantna svima koji su je pratili. Nadamo se jedino, da će druga strana koja sutra bude doživela poraz, taj poraz podneti sportski.

Autor: Vuk Damnjanović, student XXIV generacije obrazovnog programa "Studije budućnosti", Beogradske otvorene škole.

Fotografija je preuzeta sa sajta The Atlantic

Najnovije