foto: Ben Blackall/Netflix
Mart mesec je popularnu Netflix platformu obeležila kratka serija Adolescent. Zapitali smo se šta se to posebno krije u svega četiri epizode jedne serije i šta je to što je nateralo publiku gotovo svih generacija širom sveta da razmišlja o ovom ostvarenju koje potpisuju Džek Torn (Jack Thorne) i Stiven Graham (Stephen Graham ).
Za početak treba skrenuti pažnju na jedan bitan produkcijski deo ove priče, a to je snimanje iz jednog kadra. Ovakav način snimanja publici daje utisak kao da dele scenu zajedno s glumcima i ujedno govori mnogo o glumačkom umeću i uvežbanosti glumaca. Blizak susret kamere i glumaca omogućuje mnogo jače iskazivanje emocija koje su svojstvenije pozorišnoj glumi, zato što znamo da je sve snimljeno odjednom i da delovi scene nisu ponavljani do perfekcije kako to inače biva s serijama i filmovima.
A kakva je to priča potresla svet?
Jednog jutra jedna porodica, ni po čemu neobična, započinjala je svoj dan. Užurbana mama, još uvek pospani tata, starija ćerka tinejdžerka i mlađi sin koji žive između sveta oko sebe i sveta na internetu.
Njihovu jutarnju rutinu prekida upad specijalne policije u njihovu kuću – trinaestogodišnji Džejmi tereti se za ubistvo svoje drugarice iz odeljenja. Kakvi su to njihovi porodični odnosi i koliko je veliko poverenje između oca i sina otkriva nam sirov susret detektiva i dečaka i njegovog oca u sobi za saslušanje.
U iščekivanju nastavka procesa istražnog postupka, druga epizoda vreme ipak pomera svega tri dana unapred – u Džejmijevu školu. Njegovi najbliži prijatelji su izrazito uplašeni. Jednom od njih roditelji su zapretili da ne govori apsolutno ništa. Najbolja drugarica ubijene devojčice je besna. Dok se profesori umiljavaju detektivima koji pokušavaju da shvate ko i koliko od dece i profesora nešto zna, neobičan susret još jednog oca i sina uvodi dodatnu problematiku u seriju. U želji da pomogne ocu u istrazi dečak razjašnjava detektivu značenje komentara ispod Džejmijevih objava na društvenoj mreži Instagram međutim njihov susret u školi se ne završava tim razgovorom. U maratonskoj trci brige oko tuđeg deteta detektiv ovaj put ostavlja nešto vremena nakon kraja istage u školi i za svoje dete.
Sedam meseci kasnije dobijamo odgovor na pitanje u kojoj je fazi istraga. Džejmi se nalazi u specijalnoj ustanovi u kojoj svakodnevno razgovara s psihilozima. Mnogo istih pitanja i sličnih lica našla su se preko puta Džejmija i nisu izazvala nikakvu reakciju deteta koje je optuženo za ubistvo i čiji život može da se završi pre nego je i počeo svega jednom rečenicom sudije koja će biti doneta na osnovu izveštaja grupe psihologa. A onda je u prostoriju ušetala ona. Bez osuđivanja. Bez glupih i suvišnih pitanja. Jedino što ju je zanimalo je šta bi to iz Džejmijevog okruženja moglo da ga natera da učini nešto takvo i kakve su to olovke koje su ispisivale prazne listove njegove ličnosti ili možda još nešto? Zavisi od nas.
Dan je pedesetog rođendana Džejmijevog oca. I pored natpisa na kombiju “pedofil” porodica je rešena da dan ovakvog jubileja ipak bude obeležen. I Džejmi je želeo da bude deo tog dana. Pozvao je oca s namerom da mu čestita rođendan, ali i saopšti kako će se izjasniti na suđenju koje je zakazano svega sedam dana kasnije.
Porodica na kraju ipak odlučuje da dan provede u svom domu. Na dan svog pedesetog rođendana Džejmijev otac je plakao u zagrljaju svoje žene i ćerke. Gde su pogrešili? Da li su bili loši roditelji? Da li su loši ljudi? Samo su neka od (ne)izgovorenih pitanja. Ne tako rođendanska, ali ipak preko potrebna atmosfera. Zagrljaj jednog oca i omiljenog plišanca njegovog sina završavaju seriju i otvaraju horizonte za razmišljanja.
Kakve smo to olovke i koliko vremena zaista posvećujemo tekstu koji ispisujemo na praznim listovima papira? Da li smo svesni posledica koje uslede zato što je nešto drugo bilo važnije? Da li smo spremni da prihvatimo da smo krivi iako smo stariji i pametniji? Da li zaista bolje poznajemo svet od onih kojima ga ostavljamo? Ovo su samo neka pitanja koja ova kratka serija može da postavi, a razmišljanja o njima dugo traju. Pitanja su teška, a ispravnog odgovora nema i preko su nam potrebna. Svako od nas je jedna puzla u slagalici sveta, a razmišljajući i menjajući sebe menjamo celu slagalicu, na bolje ili na gore- zavisi od nas.
Autorka: Milica Sušić