foto: Canva
U svetu prebrze potrošnje, fabrički obrađene hrane i digitalnog zamora, sve više mladih u Srbiji odlučuje da se – makar simbolično – vrati prirodi. Neki gaje začinsko bilje na terasi, neki pomažu roditeljima u selu tokom sezone, dok su se drugi upustili u ozbiljnije poduhvate – sopstvenu proizvodnju hrane „od semena do stola“. Upravo među njima nalaze se i naši sagovornici, mladi ljudi koji stoje iza brendova ,,Zdravo živo” i ,,Vrag”, a koji su spojili preduzetništvo, ljubav prema prirodi i ideju o održivom načinu života.
U nastavku pročitajte njihove odgovore – sirove, iskrene i motivišuće.
,,Zdravo Živo”
Iza brenda „Zdravo Živo” stoji Vuk Tasić, filozof po obrazovanju, zemljoradnik po izboru, tražeći smisao i slobodu – odlučio je da znanje i ruke usmeri ka zemlji.
Mingl: Kako je zapravo počela priča „Zdravo živo”? Da li je ideja o pravljenju domaćih džemova nastala spontano ili je to bila svesna odluka da se vratite prirodi i tradiciji?
Zdravo Živo: Naša priča je počela kao odgovor na prošlu i trenutnu bezizlaznu situaciju u kojoj se nađu svi koji proizvode voće i daju ga na otkup kao sirovinu. Dakle, početak nije romantičan. Da nas korporacije i hladnjačari ne bi pravili ludima, rešili smo da napravimo gotov proizvod i umešamo najbolji džem u Srbiji. Sasvim svesno smo se vratili prirodi i tradiciji. Iz prirode dobijamo voće od koga pravimo džemove. To je naša tajna. Zdravo, mirišljavo i ukusno voće. Tradicija čini onaj deo koji se odnosi na recepturu koja se ne oslanja na savremeni trend brze hrane pune dodataka.
Mingl: Kažete da verujete u „povratak prirodi i jednostavnosti”. Kako to izgleda u praksi – šta vam je taj povratak doneo, a šta odneo?
Zdravo živo: Pravog povratka nema ukoliko u sebi već ne nosite klicu ljubavi prema jednostavnosti i nepredvidivosti, ali i mirnoći koja je priroda. Kultivisana priroda nam omogućava da sa uživanjem obrađujemo svoju baštu i ono što je u njoj, bez prevelikog straha od neuspeha, iako uvek vrebaju grad, suša ili poplava. Ne verujem u quid pro quo odnos sa prirodom, već sam shvatanja da smo u integralnom zajedništvu sa prirodom, i što se bolje sporazumevamo sa njom, bolje će nam i biti.
Mingl: Mladi često misle da je selidba iz grada i pokretanje nečeg svog na selu jako rizično. Šta biste im rekli iz svog iskustva – šta je bio najveći izazov, a šta najlepši trenutak?
Zdravo živo: Ako mladi to zaista misle, onda su i u pravu. Pokretanje bilo kakvog biznisa je jako rizično. Njiva je fabrika na otvorenom, stalno prete vremenske neprilike. Ukoliko uzgajate u plasteniku donekle ste sigurniji, i to je bolje. Najveći izazov je istrajati, najlepši trenutak je istrajavanje iz dana u dan, iz sezone u sezonu, uprkos svemu. Osećaj da radite pravu stvar, da proizvodite zdrav i ukusan proizvod – jedinstven je i drugačiji u odnosu na rad u kancelariji od 9 do 17h.
Mingl: U čemu je čar domaćeg slatkog i džema u odnosu na industrijske proizvode? Šta vam najčešće kažu ljudi koji prvi put probaju vaše proizvode?
Zdravo živo: Industrijski proizvodi su to što im ime i kaže, dakle, ukratko – nešto bez duše i kvaliteta. Jedan aritmetički višak. Domaći, tradicionalni proizvod je sklad prirode i recepture koja kao rezultat daje džem od jagode, borovnice ili kupine čiji vas ukus vrati u detinjstvo i još stvori neku novu senzaciju. Uobičajene reakcije su iznenađenje koliko se razlikuje u odnosu na kupovni i koliko zapravo ima voća u džemu.
,,Vrag”
Iako se moj prezimenjak u pisanju razlikuje samo jednim slovom, često su me kao klinku zvali vrag – kad god bih bila tvrdoglava, radoznala ili uporna preko svake mere. Sad, godinama kasnije, sa istom dozom tvrdoglavosti i radoznalosti istražujem baš ,,Vraga” – ali ovog puta u teglici. Iza brenda koji proizvodi ljute kraft soseve stoji mladi par Vanja i David, a njihova priča, baš kao i njihovi ukusi, obećava da vas neće ostaviti ravnodušnim.
Mingl: Uzgajate papričice od semena do finalnog sosa – šta vam je tu najizazovnije, a šta najlepše?
Vrag: Najzahtevniji deo je logistika i sav fizički rad koji mora da se odradi da bi sve bilo spremno na vreme i kako treba. Najveći izazov je zaokružiti ceo proces do gotovog proizvoda, jer to znači da moraš da budeš majstor svih zanata. Najlepši trenutak u celoj toj priči je kada posle par meseci dođe vreme da ubereš prvu papričicu u sezoni... Poseban je osećaj i kada ti neko na bazaru ili Instagramu kaže: ,,Ej, dobio sam preporuku za vaš sos, moram da probam!” Taj momenat kad ljudi spontano postanu ambasadori tvog brenda, to je ono zbog čega sve ovo ima smisla.
Mingl: Kako dolazite do novih ukusa i kako izgleda proces testiranja i razvoja proizvoda?
Vrag: U svakodnevnom životu stalno eksperimentišemo s novim ukusima, kombinujemo različite namirnice i isprobavamo neobične spojeve, te odatle najčešće dolazi inspiracija. Neke kombinacije nam jednostavno zapadnu za oko i u nekom trenutku pomislimo: “Okej, ovo bi moglo da funkcioniše kao sos.” Tada napravimo malu probnu turu, da vidimo kako to izgleda kada se pretvori u konkretan proizvod. Onda dajemo na probu ljudima iz naše okoline koji već vole naše sosove, bez da im otkrijemo koji su sastojci u pitanju, a nekad se čak pravimo da smo taj sos kupili od nekog drugog, kako bi dobili što iskrenije reakcije. Na bazarima dobijamo povratne informacije od ljudi koje nam pomažu da uočimo potencijalne nedostatke i šta treba doraditi. Nakon nekoliko krugova testiranja i sitnih izmena, posle par meseci, dolazimo do finalnog proizvoda.
Mingl: Za koga su pravljeni „Vrag” sosevi – ko su vaši ljudi? Da li primećujete da među mladima raste interesovanje za ovakve proizvode i „handmade” pristup?
Vrag: Naši ljudi su svi koji vole da im obrok ljutne i da bude malo drugačiji. Ljudi kojima nije poenta samo da zaljute jelo već žele da ga obogate i ukusom i ljutinom. Naši kupci jesu većinom mladi ljudi i na neki način su slični nama samima, te imamo slične potrebe i zbog toga možemo lakše da se sa njima poistovetimo. Mladi su definitivno počeli više da vode računa šta i od koga kupuju, kakvi su materijali u pitanju, kakav je sastav, da li se proizvodi u Srbiji i to je na neki način postalo trend, što je jako dobra stvar. Često se vodimo time, šta bi mi voleli da vidimo u nekom brendu, šta nama nedostaje kod drugih brendova i šta nam nedostaje kada je u pitanju ljuta hrana. Svoje proizvode pravimo tako da se pre svega svide nama i po ukusu i po sastavu i po dizajnu, a ispostavilo se da još mnogo ljudi ima baš dobar ukus.
Mingl: Kako ste došli na ideju za sistem povratne ambalaže i koliko vam je važno da „Vrag” ostavi trag i u ekološkoj svesti?
Vrag: Kada smo odlučili da naša ambalaža bude povratna, nije nam bio cilj da menjamo svest kupaca niti da širimo ekološku svest. Uvek smo radili stvari koje mi smatramo ispravnim i pokazalo se da na taj način možemo da podstaknemo promene kod malog broja ljudi iz naše okoline, a onda oni svojim primerom menjaju svest ljudima iz njihove okoline. Mi smo taj sistem postavili jer je nama važno da ambalaža bude povratna i jer je to u skladu sa našim vrednostima. Kupci dobijaju benefit time što dobijaju popust na narednu kupovinu kada nam vrate praznu flašicu. Nama to jeste dodatna logistika i veće cimanje, ali pre samo tridesetak godina ceo sistem je funkcionisao tako što je sve bilo u povratnim ambalažama i to je bila neka norma, a ne izuzetak. Mi za sada dobijemo nazad baš mali procenat flašica, ali to je naš skromni doprinos u smanjenju otpada.
Razgovor vodila: Andrea Virag