foto: Canva/Iva Kojić
U Srbiji Svetski dan mladih, 12. avgust, ove godine ima poseban značaj jer se poklapa sa studentskim protestima koji već mesecima preplavljuju gradove širom zemlje. Ovaj talas pobune i njegove parole kao što su “Polomili ste nam bagrenje”, “Ne dirajte nam više mladost” i “Ovaj ispit nema vanredni rok” postavljaju pitanja - kakva je budućnost srpske omladine u društvu koje je pogođeno ekonomskom nesigurnošću.
Svetski dan mladih daje priliku da se podsetimo da omladina ima ključnu ulogu u oblikovanju društva. U Srbiji, gde mladima preti visok stepen nezaposlenosti, niske plate i masovni odlazak u inostranstvo, ovaj dan ima poseban značaj.
Dodatno, na značaju je dobio u poslednjih devet meseci, koliko studenti i đaci na ulicama traže pravdu, odgovornost i bolje društvo.
Mladima u Srbiji su trenutno potrebne pažnja i podrška, kaže studentkinja Građevinsko-arhitektonskog fakulteta u Nišu Jelena Mišić, jer su već mesecima izloženi strašnim napadima.
Najvažnija poruka koju mladi u Srbiji na ovaj dan treba da pošalju jeste da uprkos atmosferi straha i cenzure neće odustati od toga da govore, deluju i sanjaju, dodaje studentkinja Pravnog fakulteta Lana Kocić.
Pitanje da li ćemo se pobuniti više nije ideološko, već je postalo pitanje zdravog razuma. Nije stvar luksuza da li si aktivan građanin, već je to pitanje opstanka. Kao studentkinja prava, ne mogu da gledam kako se pravo pretvara u paravan za nepravdu i izdaju - navodi Lana.
Za studenta Elektronskog fakulteta u Nišu Andreja Veličkovića ovaj datum u Srbiji je i podsećanje da mladi više ne pristaju na to da budu pasivni posmatrači svojih života.
U zemlji u kojoj se njihove potrebe i glas godinama ignorišu, ovaj dan postaje podsetnik da su studenti i mladi snaga promene, ne samo budućnost već i sadašnjost - poručuje on.
Svetski dan mladih u Srbiji simbolizuje i važnost uloge mladih u insistiranju na tome da se dese promene i da se izgradi društvo u kojem ljudi neće gubiti živote usled nemara i korupcije, kaže studentkinja niškog Mašinskog fakulteta Milica Najdanović.
Podseća nas koliko je važno da se mladi čuju u borbi za pravdu. Dan mladih nije samo simbol, već poziv da ne odustajemo, da gradimo društvo u kojem ljudi neće gubiti živote, već će živeti punim plućima, stvarati, učiti i menjati svet nabolje - ističe ona.
Kada mladi raskinu sa apatijom, vlast počinje da strepi
Njih četvoro, kažu, aktivno učestvuju na protestima i blokadama i ne planiraju da od toga odustanu.
Motiviše me svest da se nijedna velika promena nije desila preko noći. Ako želimo da nam bude bolje moramo da budemo uporni i istrajni čak i kad je to vrlo izazovno. Takođe, motivišu me ljudi oko mene kojima su bunt i prkos važniji nego ikada pre - poručuje Jelena.
Govoriti o politici i stanju u društvu među mladima u Srbiji donedavno je bilo gotovo nepristojno. Nije među njima postojalo mnogo interesovanja za takve teme, ali je, čini se, stasala generacija koja je odlučila da digne glas.
Biti politički osvešćena mlada osoba značilo je biti težak, dosadan, dramatičan. Danas vidim mlade ljude koji shvataju da politika nije nešto što se događa negde tamo, već nešto što se svakodnevno događa pred nama. Politika su cene kirija, rokovi, tišina institucija, odlasci iz zemlje - priča Lana.
Mladi se više ne izvinjavaju zbog toga što su ljuti, što pitaju i što se bune, primećuje ona i dodaje da su mladi raskinuli sa apatijom, a vlast je počela da strepi.
I Andrej primećuje da su mladi organizovaniji, hrabriji i svesniji sistemskih problema. Pre dve godine bunt je bio sporadičan, danas je artikulisan, kaže on.
Milica smatra da su na nju i njene vršnjake do pre samo godinu dana gledali kao na izgubljenu generaciju.
Tužan je razlog iz kojeg smo ustali i pokazali da postojimo. Na ulicama su i oni koji nikada pre nisu protestovali. Ne čekamo više da neko drugi reši stvari, uzeli smo mirnim putem sve u svoje ruke. Ovo više nije samo generacija interneta, ovo je generacija koja zna da može, ali i mora da se bori za svoju budućnost u ovaj zemlji, a ne na zapadu - ističe Milica.
A kako zamišljaju Srbiju u kojoj žele da žive - kao zemlju u kojoj zakoni podjednako važe za sve, kaže Jelena
Andrej i Milica bi želeli da žive u Srbiji u kojoj institucije štite građane, a ne partije.
Želim da živim u zemlji gde se studenti ne bore za osnovne stvari poput bezbednosti na fakultetu, gde mlad čovek ne mora da bira između dostojanstvenog života i odlaska i gde se ne gasi kritička misao, već se neguje - ističe Andrej.
Lana kaže da se bori za Srbiju u kojoj ostanak nije čin ludosti, a odlazak čin razuma, u kojoj škola ne uči decu da ćute, već da misle i u kojoj pravo nije dekor u govoru političara, već temelj koji važi za sve, bez izuzetaka.
Njih četvoro žele i zemlju u kojoj narod ne doživljava vlast kao silu, već kao svoj servis, u kojoj su mediji slobodni i u kojoj glas nije meta, već alat.
Šta poručuju političarima?
„Slušajte nas, ali ne samo kada dođu izbori” - jedna je od poruka mladih političarima u Srbiji.
Prestanite da koristite mlade kao paravan. Ne bojkotujemo nastavu iz hira, već zato što nas pogađaju korupcija, krimina, nebriga i javašluk. Ako želite da Srbija ima budućnost, prestanite da je ugnjetavate u sadašnjosti - kaže Andrej.
Milica političarima poručuje da prestanu da se pozivaju na mlade samo zarad propagande.
Mi smo ljudi sa stavovima, zahtevima i pravom da znamo u kakvoj zemlji ćemo sutra živeti. Ne želimo ni EXPO, ni Rio Tinto, niti minimalac koji nije dovoljan da pokrije potrošačku korpu. Želimo tog ekonomskog tigra, gde se ljudi neće prodavati za sendvič i 2.000 dinara da bi prehranili porodicu. Da li može imenica političar da ne predstavlja sinonim za krađu i korupciju, već da to bude neko ko se bori za mir i stabilnost u svojoj zemlji, ali ne samo na ekranima - ističe Milica.
Jelena im poručuje da ne zaborave da su zamenljivi, a Lana da prestanu sa površnim gestovima i lažnim obećanjima.
Političari, ako želite da budete deo ove borbe, morate da se uključite iskreno. Ne gramzivo, sujetno, ne sa skrivenim namerama i ličnim agendama - navodi Lana.
„Uključite se u politiku i aktivizam, imate na to pravo”
Profesorka Elektronskog fakulteta u Nišu Tijana Dimitrijević kaže da je ulaganje u mlade i njihovo obrazovanje preduslov svakog progresivnog društva.
U vremenu u kojem živimo, vremenu četvrte industrijske revolucije, brze digitalizacije i razvoja veštačke inteligencije, ovaj preduslov postaje još važniji. Starije generacije teže se prilagođavaju novim tehnologijama i društvenim promenama, pa je od ključnog značaja omogućiti mladima da dobiju znanja, resurse i slobodu da sami kreiraju svoj put. Da bismo pratili svetske trendove, potrebno je mladima ponuditi kvalitetno obrazovanje, ali i prostor da se profesionalno i lično ostvare, bilo u zemlji ili u inostranstvu. Taj odlazak ne mora nužno značiti trajni odlazak. Postoje dobri modeli, poput turskog, gde država stipendira studente za školovanje u inostranstvu, ali im nakon toga obezbeđuje radno mesto u zemlji, često na matičnom univerzitetu, gde prenose stečena znanja novim generacijama - navodi ona.
Međutim, smatra da mladi iz Srbije odlaze bez perspektive da se vrate jer im sistem ne nudi mogućnost zaposlenja i dostojanstvenog života po povratku.
Idealan trenutak za tu promenu je - sada. Mladi koji već mesecima protestuju na ulicama, tražeći pravdu, istinu i slobodu, ne žele da napuste svoju zemlju. To su generacije rođene nakon ratova 90-ih, deca roditelja koji su s nadom dočekali promene 2000. godine, verujući u bolju budućnost. Međutim, kako su godine prolazile, ta nada se istrošila, a razočaranje se uvuklo u domove. Ljudi su se povukli, neki su otišli, neki se priklonili strankama, a neki jednostavno ćutali i učili decu da odu. Ali, previdelo se nešto važno: ova deca rasla su u nešto mirnijem vremenu. Nisu gladovala kao mladi 90-ih. Imaju pristup informacijama, obrazovanju, svetu. Videli su šta znači živeti u uređenom društvu i znaju da je moguće živeti bolje - priča Dimitrijević.
Veruje da sadašnje generacije nisu mnogo drugačije u odnosu na generacije od pre nekoliko godina, ali da su poslednjih godina eskalacija nasilja i stradanja nevinih ljudi zbog korupcije doveli do toga da je - “prekardašilo”.
Mladi su ustali jer više ne žele da žive u društvu u kojem se ništa ne menja. Pokazali su neverovatnu zrelost, solidarnost i odgovornost, čak i za istorijske trenutke u kojima nisu učestvovali, ali o kojima nose jaku svest i potrebu da se ne zaborave, svesni da je imperativ da se svi okrenemo miru zarad boljeg sutra. Zar to nije zrelost i u političkom smislu - pita Dimitrijević.
Dodaje da je svet zbog društvenih mreža postao “malo mesto” gde je lako naći konekcije, razmeniti iskustva i uporediti različita društvena i državna uređenja. Smatra da zato mnogi mladi žele da ostanu u Srbiji, ali da najpre neke stvari u zemlji poprave.
Mladima poručujem: ne bežite od društvene odgovornosti, kao starije generacije. Uključite se, u politiku, u aktivizam, u promene, jer na to imate pravo. Branite istinu, borite se za pravdu, podržavajte jedni druge i znajte: vaša energija, vrednosti i entuzijazam mogu biti temelj nove, bolje i zdravije Srbije. Ne odustajte, a mi smo tu - kaže Dimitrijević.
Svetski dan mladih u Srbiji nije samo proslava mladosti, već i poziv na akciju. Generacija koja je često etiketirana kao apatična sada jasno pokazuje da je budna, hrabra i spremna da se bori za drugačiju Srbiju, za bolje društvo.
Borba mladih za pravdu nije samo njihova. To je borba svih koji žele da ostanu u zemlji, sa perspektivom i budućnošću.
Autorka: Tamara Radovanović