foto: Canva
Septembarsko jutro. Alarm zvoni već treći put, a ti prstom prebacuješ na „snooze“ kao da time kupuješ još nekoliko dragocenih minuta sna. Prozor je još malo zamagljen od hladnijeg vazduha, napolju gradska buka tek se budi, a ti razmišljaš da li da ustaneš odmah ili da još malo glumiš da vreme ne postoji. U glavi – spisak obaveza: predavanja, mejlovi, poruke, sastanak, možda i trening ako se nekako ugura. I naravno, večita dilema: šta obući.
Dok praviš mentalnu listu „to do“ zadataka, ruka već ide ka kuhinji. Ne zbog doručka – on se, kao i obično, preskače uz rečenicu „snaći ću se kasnije“ – već zbog kafe. Ona šolja koja je postala sinonim za početak dana, jedini ritual koji se ne preskače. Nema tog sendviča ili žitarica koji mogu da zamene osećaj kada para krene da se diže iznad kafe, a ti misliš: „Dobro, sad mogu dalje.“ Telefon se skroluje uz prvi gutljaj. Notifikacije iskaču brže nego što oči uspeju da se otvore. I dok se kafa hladi, doručak i dalje stoji na listi „možda kasnije“. Samo što to „kasnije“ obično postane „sutra“. Da li i ti pripadaš generaciji koja dan počinje kofeinom, dok doručak uporno čeka neko svoje vreme? Ako jeste – dobrodošao u klub.
Okej, priznajem – kafa mi daje krila, ali ne baš uvek ona dobra. Ima dana kada mi stomak kaže da mu nije smešno što je ostao prazan, a srce ubrza tempo kao da trčim maraton iako sedim. Koncentracija? Samo na papiru. Realno, pola glave mi je još u krevetu, a druga polovina negde luta po Instagramu. I onda se pitam – da li je stvarno vredelo preskočiti doručak zbog još deset minuta spavanja? Spojler: nije.
Kad već priznajemo, da budemo iskreni do kraja: nisam jedina. Dok žurim na posao, svuda oko mene vidim iste scene – pecivo iz pekare u jednoj ruci, telefon u drugoj. Čokoladice, energetske pločice, sokovi… sve što može da stane u džep ili ranac postaje doručak. I dok mreže vrve od savršeno aranžiranih smoothie bowl-ova i tostova sa avokadom, naš stvarni doručak je često – kafa i trčanje. Multitasking verzija života: kafa + mejlovi, sendvič + prepiska u grupi, pecivo + podcast.
Ali evo fora koju sam otkrila (i ne, nije ništa što će promeniti svet, ali može jutro): ako ustaneš deset minuta ranije – stvarno samo deset – možeš da napraviš nešto sitno što telu znači. Ovsena kaša, jogurt sa voćem, tost sa nečim brzinskim. Nije Instagram-ready, ali je sasvim dovoljno da ne padaš u nesvest na pola dana. A kafa… kafa je i dalje tu, ali posle doručka. I veruj mi – ukus je još bolji kad znaš da ne radi na prazno.
To me je čak inspirisalo da otvorim poseban folder koji se zove „doručak“ i da u njega skupljam svoje ideje. Nekad se zanesem pa sve to aranžiram i slikam, kao da pravim mali katalog svojih jutarnjih eksperimenata. Još nisam stigla da sve to pretvorim u naviku, ali polako učim da postoji ceo mali svet brzih i zanimljivih kombinacija. Najveći saveznik u tim trenucima mi je toster – mala sprava koja svako jutro može da spasi stvar. Još kad subotom obiđem pijacu i vratim se sa punom kesom šarenog, sezonskog povrća, frižider postaje paleta boja. A sada je pijaca najbogatija u celoj godini – paradajz, paprike, tikvice, patlidžan, kukuruz… sve se nudi da postane deo tvog jutra.
I od tih namirnica nastanu mali eksperimenti i predlozi. Na primer, tostirana kriška hleba preko koje se stavi tunjevina, pa grilovano povrće i na kraju par kapi limunovog soka – jednostavno, a puno ukusa. Tu je i proja sa rendanim tikvicama i šargarepom – brza, jednostavna, a zasitna. Tortilja namazana humusom i napunjena povrćem je idealna „ponesi i idi“ varijanta. Integralne nudle su gotove za pet minuta, a ako im dodaš grilovano povrće i malo soja sosa – doručak je gotovo večera. I moj mali favorit: pašteta od crvenog pasulja. Sve što ti treba je da pasulj dobro izgnječiš, dodaš malo maslinovog ulja, belog luka i začine – i dobiješ namaz koji je i zdrav i iznenađujuće ukusan.
Naučila sam da kafa sama po sebi nije problem, problem je kad preuzme ulogu doručka. A septembar, sa svim novim rokovima i planovima, možda je baš pravi trenutak da konačno odlučim – da li da recepti iz foldera ostanu samo lepe slike i povremeni eksperimenti ili da ih pretvorim u pravi jutarnji ritual? Zato se pitam – da li da i dalje jurim jutro uz kafu, ili da ga malo usporim, uhvatim i započnem sa doručkom? A sad pitanje za tebe: kako ti započinješ svoj septembar – sa kafom ili pravim doručkom?
Autorka teksta: Andrea Virag