foto: Canva
Mingl: Za mnoge je permakultura još uvek nepoznat pojam ili nešto što se pogrešno svodi samo na ekološku poljoprivredu. Kako bi ti objasnila šta zapravo znači permakultura i koje su njene osnovne ideje?
Kaja Lažetić: Permakultura je pojam koji su utemeljili Australijanci Bill Mollison i njegov učenik David Holmgren sa Univerziteta u Tasmaniji. Njeni počeci su vezani za potrebu da se obrađivanje zemlje učini održivim. Oni su sproveli različita istraživanja kako bi pronašli načine za promenu pristupa poljoprivredi.. Odatle se njihovim pitanjima pridružilo i razmatranje šireg konteksta kao što su uslovi i mogućnosti u okviru od pet elemenata - voda, zemlja, vazduh, vatra (ili energija) i društvo, a i brojni istomišljenici koji su kroz svoju praksu i istraživanje na razne načine doprineli da se način obavljanja delatnosti na tim raznim poljima unapredi.
Mingl: Iz tvoje perspektive, koji su najveći izazovi sa kojima se čovečanstvo danas suočava kada je reč o održivosti?
Kaja Lažetić: Veliki izazovi današnjeg doba su preterana i neodrživa upotreba energije, degradacija kvaliteta i dostupnost vode, uništavanje plodnog zemljišta, zagađenje vazduha, klimatske promene, kao i ambivalentnost društvenog uređenja koje se udaljava od tradicionalnih organizacionih struktura i pripaja savremenim vidovima uređenja koji u svojim reformama i transformacijama neretko održivost ne posmatraju kao gorući prioritet koji jeste.
Mingl: Koliko zapravo prirodni uslovi i lokalni kontekst oblikuju to kako primenjujemo principe održivosti?
Kaja Lažetić: Od toga gde se nalazimo na zemaljskoj kugli, možemo očekivati prirodne uslove karakteristične za naše područje - osunčanost sa određene orijentacije, različit ugao upada Sunčeve svetlosti u različito doba godine, geometriju terena i okolne ekosisteme koji mogu biti prirodno-nastali ili ljudska tvorevina.
U odnosu na to kvalitet vazduha može biti dobar ili vazduh može biti zagađen i, kao što je to slučaj u gradskim sredinama, uticaj na takve izazove mora biti produkt zajedničkih snaga kako bi promena bila efikasna.
Mingl: Ljudi često nemaju svest o tome koliko svakodnevne navike mogu da utiču na prirodne procese. Na koje sve načine, prema tvom mišljenju, danas remetimo ravnotežu između vode, zemljišta i energije?
Kaja Lažetić: Trenutno na globalnom nivou imamo pregršt primera destruktivnog ljudskog uticaja i štete koju on izaziva. Zagađenje okeana narušava ekosisteme i remeti prirodnu ravnotežu. To doprinosi klimatskim promenama i nepovoljnim ekološkim fenomenima, poput učestalih i nepredvidivih vremenskih pojava, neočekivanih migracija životinja i pojave mikroplastike u hrani.
Pitka voda koju koristimo u domaćinstvima zahteva mnogo energije za prečišćavanje. Ipak, osim za piće i higijenu, često se koristi i za ispuštanje otpadnih voda ili zalivanje zelenih površina.. Otpadnom vodom odvode se iz domaćinstava hemijske supstance i toksične materije, a u istu tu kanalizaciju se slivaju i padavine sa javnih površina koje bi uz minimalno filtriranje mogle da se koriste i za piće. Kako je to tek apsurdno i neekonomično — trošimo ogromnu energiju da bi imali pitku vodu, a onda je u domaćinstvu trošimo i za stvari za koje voda ne bi morala biti pitka, a sva kišnica koja padne na ulicu direktno odlazi u kanalizaciju bez bilo kakve prethodne upotrebe, a mogla bi da se usmeri za npr. zalivanje pre nego što otekne.
Padavine i vetar prenose na zemljište štetne materije. Intenzivna poljoprivreda, duboko oranje i korišćenje veštačkih đubriva osiromašuju mikrobiološki sastav tla. Monokulture dodatno narušavaju ravnotežu, jer biljke koriste samo određene hranljive materije, što remeti prirodnu mikrobiologiju zemljišta.
Energija se danas u industriji koristi na način koji nije u potpunosti održiv. Zavisno od toga koja je to elektrana iz koje se snabdevate na vašoj lokaciji - to postrojenje će imati prednosti i mane u vezi sa načinom na koji proizvodi energiju i količinom nastale energije. Sa znanjima koja su nam dostupna danas imamo razne strategije kojima bi mogli proizvesti energiju na održiviji način i/ili smanjiti utrošenu energiju. Primera radi - ako nam je kuća dobro izolovana, ona će pustiti manje toplotne energije da izađe izvan objekta nego kad ne bi imala izolaciju. Time nam se toplota zadržava u objektu, što znači da možemo manje da grejemo, a to znači i upotrebu manje količine resursa kojim se grejemo (npr. struja, drvo, gas...). Ako pored toga još imamo i solarni kolektor koji greje vodu sunčevom energijom - kada je sunčano napolju ne moramo uopšte trošiti druge resurse.
Mingl: U poslednje vreme se sve više govori o smanjenju otpada, reciklaži i ponovnoj upotrebi. Šta svako od nas može da uradi u svom domaćinstvu kako bi se smanjila količina otpada i doprinosilo održivosti?
Kaja Lažetić: Otpad iz domaćinstva može biti odložen u prirodu ako je organskog porekla, recikliran ili adaptiran za ponovnu upotrebu. Stara garderoba se može prekrojiti ili pokloniti nekome ukoliko veličina više ne odgovara, a u najgorem slučaju može iseći i pretvoriti u krpe, zakrpe i druge upotrebne predmete.
Mingl: Često se čini da pojedinačni napori nisu dovoljni ukoliko se sistem ne menja. Koliku zapravo ulogu ima društvo u kreiranju održivih praksi i koliko su važni zajednički napori?
Kaja Lažetić: Sve prethodno navedeno - vazduh, voda, zemljište i energetski resursi su polja koja neizbežno igraju uloge u našoj svakodnevnici i predstavljaju bitne faktore u našem uticaju na prirodne tokove širom cele planete. Jedan od najbitnijih faktora koji zajedno sa pomenutim faktorima kardinalno oblikuje naš uticaj jeste faktor društva. Društvo svojim ponašanjem, načinom razmišljanja, vrednostima i odlukama utiče na to kako koristimo resurse, koliko ih trošimo, da li ih obnavljamo i na koji način planiramo budućnost. Ukoliko društvo ne prepozna važnost održivosti i ne uloži energiju u edukaciju, solidarnost i zajedničko delovanje – svi ostali napori gube snagu.
Mingl: Kako principi održivosti mogu doprineti kvalitetnijem životu i izgradnji zdravijih zajednica – i u gradu i na selu?
Kaja Lažetić: Danas primenom znanja koje nam je dostupno kao nikad pre u istoriji imamo priliku da sve faktore koji utiču na funkcije u ljudskoj zajednici možemo višestruko ispitati, uporediti i planirati na način da ostvaruju održivu korist. Primenom permakulturnih principa (pogledati 12 principa permakulture) možemo unaprediti održivost i kvalitet života i okruženja na razne načine.
U urbanim sredinama to može biti kroz formiranje zelenih površina, zajedničkih vrtova, reciklažnih centara i prostora za edukaciju o održivom životu, dok u ruralnim zajednicama to znači osnaživanje lokalne proizvodnje hrane, očuvanje biodiverziteta i promovisanje samoodrživih sistema.
Mingl: Za kraj, koji bi bio tvoj poziv mladima – kako da se aktivnije uključe u stvaranje održivijih zajednica, bilo kroz male svakodnevne promene ili veće inicijative?
Kaja Lažetić: Pozivam vas da pomognete tamo gde to znači i gde osećate da ste potrebni, i da tražite pomoć ako vam je potrebna. Pozivam vas da otvoreno i osetljivo komunicirate sa bliskim ljudima o različitim potrebama članova našeg društva i faktorima koji nam ugrožavaju svakodnevnicu. Pozivam vas na hrabrost da se ne povlačimo pred izazovima koji nas dovode u potlačenost – ili, još gore, u opasnost.
Razgovor sa Kajom podseća da održivost počinje malim koracima – od promena u svakodnevnim navikama do zajedničkih inicijativa. Kada delujemo promišljeno i zajedno, svaka akcija doprinosi očuvanju prirode i kvalitetnijem životu za sve (nas).
I za kraj, nešto što budi nostalgiju — naš mali leksikon! Toliko me je podsetio na osnovnu školu da ozbiljno razmišljam da ponovo pokrenem svoj. Kajo, izvoli...
Omiljena društvena mreža?
Paa, ne koristim društvene mreže, al deluju mi zanimljivo Instagram i Linkedln za umrežavanje, razmenu ideja I iskustava. Razmišljam se da ih aktiviram!
Poznata ličnosti s kojom bi volela da provedeš dan?
Maynard James Keenan iz benda Tool-legendarni pevač, jiujitsu trener, umetnik i vinogradar u Arizoni. Pratila sam šta priča o svemu I jedan dan ne bi bio dovoljan za sva pitanja koja imam.
Grad kom bi se vratila?
Berlin! Bila sam dosta puta i vratiću se još mnogo puta. Neverovatan kotao u kom razna znanja, veštine i kulture ključaju na sve strane.
Omiljena reč na srpskom jeziku?
Oganj
Sa kojim likom iz crtanog filma se najviše poistovećuješ?
Bio je Mogli kad sam bila mala, a od nedavno i Elphaba iz filma Žlica, koja je stvarno složena junakinja i mnogo jače rezonuje sa mojim odrastanjem. Uvek me privlačila alternativna kultura, pa sam nekad bila i osuđivana od društva za takve preference. Verujem da bi mi značilo da sam ranije znala za nju.
Razgovor vodila: Andrea Virag