foto: Canva
Tokom 2025. godine, do 24. novembra, počinjeno je 15. femicida. Prema podacima FemPlatz organizacije, dva femicida dogodila su se u za manje od 24 časa 21. jula ove godine. Od šest femicida koja su se desila do 18. marta ove godine, četiri su počinili sinovi ubivši majku. U većini slučaja svih počinjenih femicida počinilac je već bio prijavljen za nasilje u porodici.
Prema trenutnim podacima, u proteklih 14 godina ubijeno je više od 430 žena u porodičnom nasilju u Srbiji. Femicid je najteži oblik ispoljavanja nasilja prema ženama, najčešće poslednji čin u kontnuumu nasilja. Prema dr Kosani Beker iz FemPlatz-a, „femicid je rodno zasnovano ubistvo, ubistvo žene zato što je žena, usmereno je prema ženama na osnovu njihovog roda, rodnih uloga i nejednakih odnosa moći u društvu. U pitanju je mizogino ubijanje žena koje vrše muškarci, motivisano mržnjom prema ženama, prezirom, kao i osećanjem vlasništva i nadmoći“.
Beker ističe da femicid nije propisan kao posebno krivično delo u krivičnom zakonodavstvu Srbije.
„Propisivanje femicida kao posebnog krivičnog dela je veoma važno, jer bi to omogućilo adekvatnu pravnu kvalifikaciju dela, što bi doprinelo smanjenju pravne nesigurnosti, kao i mogućih grešaka prilikom kvalifikacije krivičnog dela i kažnjavanja učinilaca. Na taj način bi se omogućilo i statističko praćenje broja prijavljenih, optuženih i osuđenih za femicid“, navodi ona.
Hronologija femicida u 2025. godini
Prvi femicid u 2025. godini dogodio se dan nakon Božića, 8. januara kada je sin udarcima usmrtio majku u Srbobranu. Prema pisanju medija, bilo je i ranijih prijava i presuda za nasilje u porodici. U januaru se dogodio drugi femicid, kada je u Beogradu sin udarcima usmrtio majku u porodičnom stanu. U Novom Sadu 2. februara počinjen je treći femicid kada je sin ubodima usmrtio majku. U blizini Tutina 8. marta, na Međunarodni dan žena, u medijima saznajemo za četvrti femicid kada je ženu ubio suprug. Njen nestanak je, prema podacima FemPlatza prijavljen 5. marta, a njen suprug je uhapšen 8. marta, nakon tri dana bekstva.
Peti femicid dogodio se u blizini Smedereva, kada je muškarac ubio bivšu partnerku u njenoj kući. Šesti femicid dogodio se u Čačku 18. marta kada je sin ubio majku i oca u porodičnim stanu. Ovo je šesti femicid do 18. marta i četvrti slučaj da je sin ubio majku. U Novom Sadu, 23. aprila počinjen je sedmi femicid, kada je ženu ubio partner u porodičnom stanu. Osmi femicid dogodio se 12. maja u Kragujevcu kada je muškarac ubio bivšu suprugu. Prema pisanju medija, žena je prijavljivala nasilje i bile su izdate hitne mere zabrane prilaska i komunikacije. Tokom maja dogodio se deveti femicid, u Novom Sadu kada je muškarac u porodičnom stanu ubio partnerku, što je treći femicid koji se dogodio u Novom Sadu od početka godine.
Deveti femicid dogodio se krajem juna kada je u Kaluđerici muškarac ubio suprugu ubodima nožem. U julu 2025. godine, dogodila su se dva femicida za 24 časa – deseti femicid dogodio se u Bajinoj Bašti kada je muškarac ubio suprugu i sedmogodišnjeg sina. Prema pisanju medija, pucano je iz vatrenog oružja, koje je bilo u nelegalnom posedu. Jedanaesti femicid dogodio se u Nišu kada je muškarac nožem usmrtio suprugu, što je drugi femicid u poslednja 24 časa u julu mesecu.
U selu pored Despotovca počinjeno je dvostruko ubistvo, kada je unuk ubio babu i dedu u porodičnoj kući, što predstavlja 12. femicid od početka godine. U oktobru, u Boljevcima, u porodičnoj kući počinjen je 13. femicid kada je muškarac ubio suprugu. Nadomak Leskovca, 4. novembra, muškarac je ubio partnerku u porodičnoj kući. Prema pisanju medija, bilo je i ranijih situacija nasilja, što je 14. femicid. Samo dva dana kasnije, počinjen je 15. femicid u Beogradu, kada je preminula žena od posledica partnerskog nasilja.
Novinarka, osnivačica i autorka podkasta Tampon zona Iva Parađanin Lilić za Mingl kaže da su brojke verovatno i veće, s obzirom na to da nemamo regulatorno telo koje se bavi ovim gorućim problemom.
„Činjenica da se služimo statistikom iz medija je jasna ilustracija koliko država ovo uopšte smatra ozbiljnim. Svedočimo sve brojnijim slučajevima gde su žene ubijene nakon što su prijavljivale nasilnike, što je jasan urlik da institucije ne rade svoj posao i da nikakav vid prevencije ne postoji. Paralelno sa tim, normalizacija nasilja nad ženama podgreva se u svakoj sferi, čineći ove krajnje posledice sve brojnijim“, dodaje ona.
Parađanin Lilić kaže da joj teško pada kada moramo da pričamo u brojevima, znajući da su to ugašeni životi za koje sistem jednostavno nije mario.
„Moramo glasnije da pričamo i da radimo na svim uzrocima, od samog dna piramide nasilja, ali moramo da imamo i čvrst sistem koji će konačno početi da veruje ženama i da ih štiti. Nasilje nad ženama je jedan od najalarmantnijih problema ovog društva i neće biti bolje sve dok to jasno i nedvosmisleno ne priznamo“, kaže ona.
Ona dodaje da vidi pomak u smislu ogromnog truda i posvećenosti organizacija, čiji rad ne jenjava uprkos gluvim institucijama.
„Mislim da je njihov rad konačno postao vidljiviji i da je šira javnost malo više upoznata sa njihovim naporima. Organizacije su direktno pomogle u podizanju svesti, progovaranju, kao i u zaštiti i pružanju podrške ženama, ali one ne mogu i ne smeju da zamene sistem. Sa druge strane, umesto da se njihovo vredno znanje iskoristi i strategije ožive, te organizacije često trpe pritiske i orkestrirane napade od strane institucija ili državnih zvaničnika“, ističe.
Parađanin Lilić: Svedočimo strašnim slučajevima femicida u celom regionu, oni pokazuju naš društveni poraz
Loša statistika femicida nije samo u Srbiji. Sve veći porast ovog društvenog fenomena vidljiv je i u regionu, a ponajviše u Bosni i Hercegovini – poslednji se dogodio u Mostaru koji je potresao čitav region.
Parađanin Lilić dodaje da se naš društveni poraz ogleda u nespremnosti da zaštitimo ljudski život i da se sa određenim problemima glasno suočimo i izborimo.
„Patrijarhalno nasleđe, upleteno sa istorijom ratova i velikom količinom oružja na našim prostorima, kobna je kombinacija za negovanje kulture nasilja nad ženama s kojom nikako da se uhvatimo u koštac. Iako deluje da napredujemo, naše podneblje kontinuirano dokazuje da je ženski život manje vredan i krajnje je vreme da se od tog narativa izlečimo“, dodaje ona.
Na sajtu Autonomnog ženskog centra OVDE možeš pronaći brojeve za pojedinačne gradove za psihosocijalnu i pravnu podršku ženama. U Srbiji nasilje u porodici se može prijaviti na broj telefona 0800/100-600. Takođe, postoji i SOS ženski telefon 0800/100-007 koji funkcioniše svakog radnog dana od 10 do 20 časova.
U Srbiji i dalje ne postoji jedinstven, centralizovan i transparentan sistem prikupljanja podataka o nasilju (i femicidu) iako za to postoji zakonska obaveza. Prikupljanje podataka o femicidima iz medija je nepouzdano i ne predstavlja sistemsko rešenje. Brojne nevladine organizacije godinama traže uspostavljanje evidencije i uspostavljanje nezavisnog tela za borbu protiv femicida, međutim, kako navode, institucije sistema ignorišu zahteve žena i ženskih organizacija.
Autor: Aleksandar Đokić