Foto: AI
Na TikToku sve izgleda lepo, luksuzni život i milioni u ranim dvadesetim, pažnja i odnosi bez briga, u kojima mladi muškarci mogu da obezbede život svojim parnerkama bez da one doprinose. Ipak, iza „soft life“ videa i „if he wanted to, he would“ citata često se krije nevidljiva kontrola nad novcem i moći.
U svetu lajkova i poklona, ekonomska dinamika postaje novo lice starih rodnih pritisaka i obrazaca.
TikTok, „soft life“ i „trad wife“ narativi: novo a staro?
Na društvenim mrežama, naročito na TikToku, sve češće se romantizuje ideja života bez stresa, „soft life-a“, u kojem dani prolaze uz kafu u skupim kafićima, putovanja i poklone. Istovremeno, kroz porast „trad wife“ trendova, ženama se poručuje da je prava sreća u tome da budui finansijski obezbeđene, da se vrate tradicionalnom patrijarhalnom mestu u društvu, dok brigu o materijalnoj situaciji vodi muškarac. Iako se ovi sadržaji predstavljaju kao izraz samopouzdanja i „ženskog luksuza“, suština je ista kao u starim patrijarhalnim porukama.
Takvi narativi nisu zaobišli ni domaći digitalni prostor. Na srpskom TikToku i Instagramu pojavljuju se kreatorke koje govore o tome da „žene ne treba da se muče“, da je „pravi muškarac onaj koji plaća sve“. Istovremeno, devojke koje pokušavaju da budu finansijski nezavisne nailaze na komentare da su „previše muškobanjaste“ ili da „niko neće ženu koja previše radi“.
S druge strane, mladim muškarcima se servira suprotna, ali jednako opterećujuća verzija iste priče. Popularnost podkasta i influensera koji promovišu „alpha male“ kulturu, poput Andrua Tejta i domaćih kreatora koji ponavljaju slične poruke o „pravim muškarcima“ i „ženskoj poslušnosti“. U Srbiji, to se često vidi kroz komentare poput „muškarac mora da bude stub kuće“ ili „ako ne možeš da joj priuštiš X, nisi muškarac“.
Stvara se začarani krug u kojem se i devojke i momci osećaju nesigurno, u tom svetu idealnih parova sa mreža, luksuz postaje obaveza, a ekonomska neravnopravnost prerušena u „romantiku“.
Kad „finansijska sigurnost“ zapravo znači ograničenu slobodu
Na papiru, „finansijska sigurnost“ izgleda kao privlačna alternativa stresu posla od 9 do 5, žena koja ne radi, ima manje obaveza i „živi lagodno“ dok partner obezbeđuje sredstva.
U praksi, ta dinamika često znači ograničenje slobode, jer pristup novcu i imovini direktno utiče na mogućnost da napustiš toksičnu vezu i počneš novi život. U Srbiji je stopa zaposlenosti žena i dalje niža nego kod muškaraca: prema poslednjem izveštaju, zaposlenost žena u 2023. iznosila je oko 43,8 %, dok je kod muškaraca bila oko 57,0 %. Takođe, vlasništvo nad imovinom pokazuje veliku rodnu nejednakost, žene su jedini vlasnici samo oko ¼ svih nekretnina u zemlji, a u ruralnim sredinama situacija je još lošija prema podatcima samo oko ⅙ žena iz sela poseduje nekretninu na svoje ime. Ovakva koncentracija vlasništva otežava ženi da ima materijalnu polugu prilikom odlučivanja o ostanku u vezi.
Zbog kombinacije slabije zapošljivosti, manjeg učešća u vlasništvu i društvenih pritisaka, „on plaća a ona uživa“ model često je zamka - žena je formalno „obezbeđena“, ali praktično bez kontinuiteta prihoda, ušteđevine i imovine na svoje ime, što znatno otežava izlazak iz nasilne ili kontrolišuće veze. To potvrđuje i broj razvoda koji raste u 2025, pa mnoge žene završavaju razvedene i ekonomski ranjive.
Kada moraš da budeš milioner pre 25-te
Za mlade muškarce, društvene mreže su često predstava uspeha i moći, skupe večere, pokloni „jer je on to sebi mogao da priušti“, izazovi „koliko lajkova da mi kupiš ovo?“.
Studija kompanije Experian iz 2024. pokazuje da je u Ujedinjenom kraljevstvu čak 5% mladih muškaraca završilo u dugu od preko £10 000 (oko 12.000 €) zbog troškova dejtova koje su podstakle društvene mreže. Takođe, 36 % muškaraca iz tog uzorka je „čekiralo” potencijalnu partnerku online da bi proverili da li „mogu da drže nivo života“.
Prema istraživanju organizacije Future Men (UK) 37 % mladih muškaraca oseća da društvo od njih i dalje očekuje da budu „glavni izvori prihoda“, dok 49 % smatra da bi ne mogućnost da finasijski obezbede partnerku značilo osećanje gubitka muževnosti.
Prema izveštaju MoneySuperMarket, više od pola mladih priznaje da su finansijski stres povezali s pritiskom da „drže korak sa influenserima“ na društvenim mrežama, 25 % mladih je bilo u dugu, a 10 % prijavljuje suicidalne misli zbog tog stresa.
Kako prepoznati ekonomsko nasilje u vezi
Ekonomsko nasilje često je najnevidljiviji, ali i najrasprostranjeniji oblik kontrole u partnerskim odnosima. U vremenu koje oblikuju onlajn zajednica, granica između brige i kontrole postala je tanja nego ikad. Ono što izgleda kao dokaz ljubavi, „saveti“ kako da trošiš ili insistiranje da on odlučuje o finansijama, mogu biti početak ekonomske dominacije. Kada postaneš „menadžer“ tuđih očekivanja, a ne sopstvenog novca, ili kada se osećaš krivom što sebi nešto priuštiš, to više nije zajedničko planiranje, već kontrola.
Ono što dodatno otežava prepoznavanje ekonomskog nasilja jeste što se u društvu ono ne shvata kao ozbiljan problem. Istraživanje sprovedeno u Vojvodini pokazalo je da je čak 11,4 % žena doživelo neki oblik ekonomskog nasilja, ali većina njih to nije prepoznala kao nasilje, već kao „normalan deo odnosa“. Prema podacima RSE, u Srbiji je tokom 2023. prijavljeno više od 28.000 slučajeva porodičnog nasilja, dok stručnjaci upozoravaju da su ekonomski oblici među najmanje prijavljenima upravo zato što se „teško dokazuju“.
Takva dinamika dovodi do situacije u kojoj žene veruju da su „finansijski obezbeđene“, dok u stvarnosti su zavisne bez pristupa zajedničkom novcu. Kada se veza prekine, mnoge ostaju bez ičega jer je sve formalno bilo na partneru. Izveštaji ističu da žene u regionu retko prijavljuju ekonomsko nasilje i da su često neinformisane o tome da je i ono zakonski kažnjivo u Srbiji.
U praksi, ekonomsko nasilje se može prepoznati kroz nekoliko ponavljajućih obrazaca:
-
Kontrola troškova – Partner te „samo pita“ koliko si potrošila, traži da mu polažeš račune, donosi sve finansijske odluke umesto tebe.
-
Osećaj krivice – Stalno imaš utisak da ne smeš da trošiš svoj novac ili da moraš da se opravdavaš kad sebi nešto priuštiš. Ili uvek treba da partneru daješ više
-
Kupovina kao dokaz ljubavi – Očekuje se da finansijski „dokažeš“ osećanja, da plaćaš poklone, večere ili putovanja da bi pokazala koliko ti je stalo.
-
Uskraćivanje pristupa novcu – Nemaš pristup zajedničkom računu, partner odlučuje kada i koliko „smeš“ da potrošiš.
-
Finansijska ucena – „Ako odeš, nećeš dobiti ništa“ ili „Sve je na meni, pa ne možeš bez mene“, novac postaje sredstvo moći.
Gde potražiti pomoć i kako reagovati
Ekonomsko nasilje nije „manje ozbiljno“ i vrlo često prethodi drugim oblicima nasilja i dugoročno narušava samopouzdanje i finansijsku sigurnost. Ako sumnjaš da si ti ili neko koga poznaješ u odnosu gde se novac koristi kao sredstvo kontrole, važno je da znaš da nisi sam/a i da postoje mesta gde možeš potražiti pomoć.
-
Autonomni ženski centar (AŽC) – besplatno i anonimno savetovanje putem telefona 0800 100 007 (svakog dana od 0–24h) ili mejlom na office@azc.org.rs.
-
Centar za mame – nudi psihološku i pravnu podršku ženama koje se suočavaju s ekonomskim nasiljem, pritiskom ili zavisnošću od partnera.
-
Besplatna pravna pomoć – dostupna u svakoj opštini; spisak kancelarija i uslovi se mogu pronaći na sajtu Ministarstva pravde Republike Srbije.
-
Psihološka savetovališta za mlade – u Beogradu i većim gradovima postoje besplatne ili povoljne usluge psihološkog savetovanja, poput Savetovališta za mlade Doma zdravlja „Stari grad“, ili onlajn podrške putem platformi kao što su Niste same.
Najvažnije od svega progovori o tome. Prvi korak u borbi protiv ekonomskog nasilja jeste razgovor, možda sa prijateljima, porodicom ili kroz stručnu pomoć. Što se više priča to manje prostora ostaje za tišinu i sramotu. Deljenje informacija, prepoznavanje obrazaca i podrška drugima mogu biti prva linija odbrane od kontrole.
Piše: Sofija Orlić