Foto: AI
Pametno u 2026: nove finansijske navike za zdrav odnos prema novcu Početak nove godine često dolazi sa osećajem da je će ovaj put biti drugačije, više kontrole, više discipline, manje grešaka. Kada je reč o novcu, taj pritisak je posebno jak. U Srbiji cene rastu, prihodi su često neizvesni, a finansijski saveti koje viđamo na mrežama retko imaju veze sa svakodnevicom većine ljudi. U takvom okruženju novac olako postaje izvor stresa, krivice i osećaja da nikada nismo „dovoljno dobri“ u upravljanju sopstvenim finansijama.
Nova godina ne mora da počne velikim finansijskim odlukama ili rigoroznim budžetima koji traju nekoliko nedelja. Može da počne i malim, održivim promenama koje uzimaju u obzir svarne uslove u kojima živimo. Zdrav odnos prema novcu ne znači savršeno vođenje troškova niti potpuno odricanje, već razumevanje sopstvenih mogućnosti, emocionalne povezanosti sa novcem i prioriteta.
Novac nije samo zbir prihoda i rashoda, on je i sigurnost, strah, sloboda, ali i izvor konflikta sa samima sobom. Upravo zato promene finansijskih navika imaju smisla samo ako su prilagođene našem životu.
Novac u Srbiji: emocije, strah i „snalaženje“
Na Balkanu novac često ima emotivnu težinu koja prevazilazi njegovu ekonomsku funkciju. Posebno među mladima, finansijske odluke retko su samo rezultat racionalne procene, one su povezane sa osećajem sigurnosti i navikama usvojenim u porodici i društvu. Prema istraživanju Erste banke o štednim navikama građana Srbije, prosečna mesečna ušteđevina iznosi oko 6.579 dinara. Trećina građana ne štedi uopšte, a značajan broj onih koji štede to radi „za crne dane“, dok skoro polovina ispitanika navodi da najčešće čuva novac u kešu kod kuće ili u sefu umesto na bankovnom računu. Ovaj obrazac ukazuje na duboko ukorenjen strah od gubitka kontrole nad sopstvenim finansijama, a kod mladih se ti emocionalni obrasci posebno jasno vide.
Podaci iz regiona ukazuju na trend koji se prepoznaje i kod nas: mladi najčešće čuvaju novac u gotovini kod sebe umesto na računima, jer ga vide kao „bezbedniji“ ili lakše dostupan oblik štednje. Ovaj odnos nije samo statistički podatak, već pokazuje i psihološki sloj finansijske nesigurnosti. Mladi često ne planiraju redovno praćenje svojih troškova, delom zbog nedostatka navika u vezi sa budžetiranjem, a delom zbog nesigurne pozicije na tržištu rada. Odluke mladih u Srbiji nisu često motivisane samo logikom, već i emocionalnim reakcijama na nesigurnost i strah od grešaka. Paradoksalno, čak i u situacijama kada bi dugoročne finansijske strategije mogle ponuditi veću sigurnost, impulsivna potrošnja ili zadržavanje gotovine postaju vid zaštitnog mehanizma protiv osećaja gubitka kontrole.
Pet finansijskih navika koje vredi uvesti u 2026.
U uslovima u kojima žive mladi u Srbiji, finansijske navike ne mogu da se zasnivaju na idealnim modelima ličnih finansija. Kombinovanje plate, honorara, povremenih poslova su razlozi zbog kojih je teško dati odgovor na glavno pitanje, koliko zapravo novca imamo na raspolaganju. Upravo zato je prva i najvažnija navika uvođenje realne slike prihoda i rashoda. Vođenje jednostavne evidencije omogućava da se sagleda gde novac odlazi i koji troškovi su stalni, a koji promenljivi.
Planiranje, međutim, u Srbiji ne može da se posmatra bez konteksta inflacije. Rast cena direktno utiče na mogućnost planiranja, zbog čega se finansijski ciljevi sve češće pomeraju ka kratkoročnim i fleksibilnim planovima. Umesto ambicioznih godišnjih ciljeva, održiviji pristup podrazumeva mesečno ili tromesečno prilagođavanje budžeta.
Važno je redefinisati i samu ideju štednje. U javnom diskursu ona se često predstavlja kao privilegija onih sa visokim prihodima, iako istraživanja pokazuju da čak i mali iznosi imaju značajnu ulogu u stvaranju osećaja finansijske sigurnosti.
Zbog toga se kao sledeća navika nameće pravljenje fonda za nepredviđene troškove. Kvar na kolima, neplanirani zdravstveni izdaci ili kašnjenje plate predstavljaju realnost velikog broja mladih. Oslanjanje na pozajmice ili kratkoročne kredite u takvim situacijama često dodatno pogoršava finansijski položaj, dok čak i mala, namenski odvojena suma može da ublaži posledice.
Posebno pitanje u Srbiji je odnos prema kešu i karticama. Iako digitalna plaćanja postaju sve dostupnija, keš i dalje ima snažnu simboličku vrednost kontrole nad novcem. Problem nastaje kada digitalni troškovi ostanu „nevidljivi“, naročito kod čestih i manjih plaćanja. Kako bi se izbeglo nagomilavanje problema, važno je uvesti i redovne finansijske mini-preglede. Jednom mesečno pregledanje računa, rata, pretplata i dugovanja omogućava pravovremenu reakciju i sprečava situacije u kojima se finansijski problemi gomilaju neprimećeno.
Na kraju, nijedna od ovih navika nije održiva bez osnovne finansijske pismenosti. Razumevanje kamata, kredita, bankarskih troškova, subvencija i potrošačkih prava predstavlja temelj zdravog odnosa prema novcu.
Tri finansijske navike koje je vreme da ostavimo iza sebe
Promena finansijskih navika često podrazumeva ne samo uvođenje boljih obrazaca, već i odustajanje od onih koji nas vraćaju unazad. U Srbiji, posebno među mladima, neke navike ostaju ukorenjene uprkos tome što donose samo privremeno zadovoljstvo.
Jedna od najrasprostranjenijih navika koja se javlja u finansijskom ponašanju jeste trošenje kao vid terapije, odnosno impulsivna kupovina vođena emocijama, a ne planom. Ekonomisti i psiholozi opisuju impulsivnu kupovinu kao spontano, neplansko ponašanje koje često proističe iz emocija poput anksioznosti ili potrebe za momentalnim olakšanjem.
Savremene metode plaćanja dodatno sklanjaju osećaj „bola pri plaćanju“ odnosno emocionalnu barijeru koja se javlja pri davanju keša i mogu podstaći još veći broj impulsivnih troškova kada transakcije postanu nevidljive i automatizovane. To sugerišu i nedavna istraživanja o psihološkom uticaju digitalnih plaćanja na potrošačko ponašanje, koja potvrđuju da moderni sistemi smanjuju otpor prema trošenju i vode povećanom impulsivnom ponašanju.
Druga navika kojoj je vreme da se kaže doviđenja je ignorisanje dugova i obaveza. Uobičajeno je među mladima da se problematični računi ili kreditne obaveze ostavljaju „za kasnije“, sa nadom da će se stvari same rešiti sledećeg meseca. U realnosti, odlaganje suočavanja sa finansijskim obavezama često znači da se troškovi povećavaju, kamate se gomilaju, a stres raste.
Treća navika koja posebno pogađa mlade u digitalnom dobu je poređenje svog finansijskog života sa tuđim na društvenim mrežama. Brojna istraživanja pokazuju da sadržaji na Instagramu i TikToku utiče na percepciju stvarnosti: adolescenti i mladi odrasli, često se upoređuju sa idealizovanim prikazima života, što može dovesti do osećaja da „ne držimo korak“ sa drugima.
Domaća istraživanja o uticaju društvenih mreža na potrošačko ponašanje mladih u Srbiji: pokazuju je da više od 40 odsto srednjoškolaca kupuje proizvode po preporuci influensera, što ukazuje na konkretan uticaj digitalnih sadržaja na finansijske odluke i navike potrošnje.
Sve tri navike imaju zajedničku osobinu: pružaju trenutno olakšanje ili brzi dopamin, ali stvaraju finansijske i emocionalne posledice koje otežavaju planiranje i stabilnost.
Na kraju, važno je imati na umu da zdrave finansijske navike ne nastaju preko noći i ne moraju izgledati uvek isto za sve. U zemlji u kojoj su prihodi često nepredvidivi, a troškovi stalno rastu, mali pomaci poput manje impulsivnog trošenja ili redovnog pregleda obaveza predstavljaju stvaran uspeh. Umesto perfekcionizma korisnije je graditi odnos prema novcu koji je održiv i oslobođen osećaja krivice.
Ova godina može biti ona u kojoj se finansijske navike ne grade na iluzijama o savršenim uslovima, već na realnim okolnostima u kojima mladi u Srbiji žive, sa ciljem da se novac doživi kao alat za stabilnost, a ne stalni izvor pritiska.
Autorka: Sofija Orlić