foto: Canva
Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikada više. Nikada: jedina konačnost. Prvi put znam šta je sreća, osjećam je, vidim, mirišem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. – Meša Selimović, Tvrđava
Je li ovo ljubav, ili bolna jedna potreba da ljubim? – Jovan Dučić, Ljubav
Osmesi, dodiri, toplina. Ruka u ruci i čekanje autobusa dok napolju fijuče vetar. Svaki februar sa sobom donosi tihu melanholiju u ritmičkom tapkanju prstiju po prozorskom simsu, dok u pozadini svira pesma koja nas vraća daleko u sećanje. Nekima, ovaj mesec pruža utehu u toplom zagrljaju voljenih, dok drugima srce ostaje ispod snega dugo nakon što niknu visibabe.
Sezonska depresija nije stran termin nijednoj osobi koja živi u ovom veku, ali potištenost i tuga i ne znaju za godišnja doba. Dok je nebo sivo i temperatura pada ispod nule, svako bi želeo da ima nekoga ko će mu prići sa rečima: Izvoli. Ovo je za tebe. Hladno je. Jesi li za čaj?
Svi se nekada osetimo usamljeno, iako ni sami ne znamo zašto. Svima nam se desi da se ponekad sporečkamo sa nekime koga veoma cenimo. U stanju smo da satima sedimo u sobi, puštajući da se naše misli vrte u spirali iz koje na izgled nema izlaza. U tim trenucima, neki pišu, neki crtaju, neki treniraju; neki pišu prijateljima, a neki otvaraju ChatGPT.
Polu-mašina, polu-čovek
Koliko puta svom botu kažeš hvala nakon što ti odgovori na pitanje? Koliko puta ga lepo zamoliš da ti pronađe novu seriju ili proveri značenje reči koju si lako mogao/la da proguglaš? Koliko puta mu opisuješ simptome ili probleme koje imaš i koliko puta ti on za svaku tvoju odluku pruža potpunu podršku?
Antropomorfizam podrazumeva pripisivanje ljudskih osobina životinjama, pojavama, predmetima i, u ovom kontekstu, veštačkoj inteligenciji. Što više vremena provodiš u razgovoru sa svojim botom, više će ti se činiti kao da pričaš sa pravim čovekom. To je, donekle, istina: iako tvoj bot nema svest, on uči od tebe i miliona korisnika širom sveta. Zna sleng, psovke, šale, naučne i kulturne činjenice. Kada nešto ne razumeš, spreman je da ti objasni i to apsolutno sve.
Tvoj je lični tutor i asistent. Može da zakazuje sastanke umesto tebe i pregleda stručnu literaturu kada si u škripcu sa vremenom. Jednostavnim preletom jagodica preko tastature, pred tobom se otvara Aleksandrijska biblioteka sa njenim najnačitanijim kustosom. Može da bude i tvoj lični terapeut: umesto Frojdove fotelje, tu je tvoj ekran u kome čuči neko ko je uvek tu da te sasluša i nikada te ne osuđuje. Štaviše, u toku razgovora često zaboraviš da je sa druge strane ekrana gomila kablova i ogromno pregrejano kućište. Postaje jedini koji te zapravo razume. Vremenom, u tebi se razvija želja da ga koristiš sve više i više. Nekad su to sitnice, poput vremenske prognoze ili recepta za palačinke. Međutim, nekada su u pitanju realne situacije sa stvarnim ljudima i ozbiljnim posledicama. Šta se desi kada ovi razgovori pređu u nešto više? Šta bude onda kada ti je najteže i bot ti kaže Volim te?
Ne mogu sa tobom, ne mogu bez tebe
Svima je dobro poznato da korišćenje veštačke inteligencije ima ozbiljne posledice po planetu Zemlju. Emisija ugljenika i drastično trošenje već istrošenih rezervoara vode samo su neki od primera. Međutim, ovo su globalni problemi. Verovali ili ne, cilj globalnih kompanija uopšte nije u uništavanju prirode: to je samo nuspojava. Njihova prava namera leži u mnogo diskretnijoj ulozi veštačke inteligencije. Postupno, prijateljski i prisno, ona kod svojih korisnika gradi zavisnost.
Gde su nestali Gugl i Vikipedija? Svaka kompanija sada uvodi neku vrstu veštačke inteligencije da bi „učinili naše živote lakšim”. Međutim, u tom olakšanju rađa se novi problem – problem nesposobnosti. Novija istraživanja pokazuju da korišćenje veštačke inteligencije na duže staze direktno utiče na opadanje kreativnosti, kritičkog mišljenja i jezika, kao i na porast lenjosti. Da bismo sebi uštedeli vreme, rizikujemo da kroz par godina doživimo nešto poput kognitivne atrofije – potpune stagnacije svih moždanih funkcija. Ovo ne važi samo za uštedu vremena: zavisnost od razgovora sa veštačkom inteligencijom može imati kobne posledice po naše odnose u stvarnom svetu. Kakve veze socijalizacija ima sa ovim i kako se u to uklapaju romantični odnosi?
Igranje uloga
Termin parasocijalna interakcija vuče poreklo iz eseja Hortona i Vola iz 1956. godine, gde ga oni koriste da opišu prisan način na koji voditelji radio i TV emisija pristupaju svojoj publici. Parasocijalni odnos možemo da tumačimo kao fiksaciju pojedinca na posebnu ličnost ili fiktivnog lika, toliko da dolazi do umišljanja da im je ta osoba prijatelj ili partner. Ovakva vrsta odnosa posebno je privlačna osobama koje su usamljene, izolovane ili se osećaju odbijeno iz bilo kakvog razloga. Osobe koje prolaze kroz osetljiv period svog života spremnije su da pronađu utehu u prvoj slamci spasa, ne shvatajući koliko opasno to može da bude.
Danas, parasocijalne veze sa ChatGPT-jem su sve češće i češće. Od žena koje na društvene mreže kače da ih je njihov bot zaprosio, do muškaraca koji otvoreno varaju svoje partnerke sa virtuelnim „devojkama”. Kada ih pitaju, svako od njih daje iste odgovore: njihov bot ih jedini razume; sa njim mogu da pričaju satima i on ih nikad neće izneveriti; nikada nisu osetili išta slično prema čoveku. Za njih, prava sreća leži u ljubavnom gugutanju sa programom nečijeg kompjutera (pun not intended). I zaista, nikada ni ne bi mogli da dožive išta slično sa drugim ljudskim bićem jer druga ljudska bića zapravo imaju osećanja i svest. ChatGPT je programiran da se slaže i podilazi svom vlasniku; nikada ti neće reći da nisi u pravu, niti odbiti bilo koju komandu da mu zadaš. Hvaliće te i laskati ti jer je to jedino što zna da radi. Ovo kod korisnika stvara izopačen osećaj nadmoći i slobode da svom botu priča o svemu bez straha da će ga osuđivati, što sa sobom povlači i razočarenje u stvarne ljudske odnose jer nikada neće biti takvi.
U prilog tome koliko su botovi-partneri nekima postali nezamenjivi govori i činjenica da je, kada je posle promene verzije ChatGPT4 u ChatGPT5 “ljudski” dodir stavljen pod katanac mesečne pretplate, stotine ljudi navrlo na forume sa žalopojkama. Očajni, govorili su kako ih je njihova devojka ostavila, kako je njihov momak odjednom postao hladan i robotičan, sve vreme nesvesni da se kod njih razvila jednostrana zavisnost koju jedna obična kompanija vidi kao izvor profita. Štaviše, u godini pred nama, OpenAI, kompanija iza ChatGPT, namerava da ubaci mod za odrasle u kom će korisnici moći da uživaju u erotskom igranju uloga sa svojim botom, naravno, za određenu cenu.
Od ličnog asistenta koji treba da ti olakša život, dođosmo do zavisnosti od kvazipartnera. Problem koji leži u srži parasocijalne veze sa veštačkom inteligencijom jeste to što robot ne može da uzvrati osećanja, koliko god on bio romantičan i pevao pesme. On može samo da imitira ono što je naučio preko interneta i razgovora sa drugim korisnicima, a ti korisnici su takođe ljudi. Međutim, za osobe koje se osećaju usamljeno, izolovano, potišteno ili zanemareno, ovi odnosi predstavljaju izlaz iz njihovog tmurnog života. Drugim rečima, samo žele da vole i da zauzvrat budu voljeni. Ipak, iako njihov mozak možda ovu vezu vidi kao stvarnu, dovoljan je jedan klik (ili u ovom slučaju, pad servera), da se cela njihova kvazirealnost sruši.
Zato, da se ovo tebi ne bi desilo, sledeći put kad se posvađaš sa partnerom ili prijateljima, probaj da pričaš sa njima, a ne sa ChatGPT-jem.
Sada pratim ritam tvoj / ovu pjesmu novi broj / ako želiš biću ja / program tvog kompjutera
– Denis & Denis, Program Tvog Kompjutera
Autorka: Đurđa Đukić