Foto: AI
Srbija i ove godine beleži pad kada je u pitanju sloboda medija, piše u izveštaju Novinara bez granica (RSF). Prema istraživanjima Freedom House-a, Srbija je među najgorima u Evropi, odmah iza Belorusije koje zauzima poslednje mesto po pitanju medijskih sloboda.
Prema Indeksu slobode medija za 2026. godinu, Srbija je na 104. mestu od 180 zemlja, dok je prošle godine je bila na 94. mestu.
Ipak, nije Srbija jedina koju karakteriše trend opadanja slobode medija. Indeks RSF pokazuje su medijske slobode u svetu najniže u poslednjih 25 godina, te da više od polovine zemalja sveta okarakterisano kao zemlje sa „teškim” ili „veoma ozbiljnim” položajem medija.
Gde je Srbija?
Srpske vlasti često govore da su medijske slobode kod nas na visokom nivou, a taj zaključak iznose tako što tvrde da se u zemljama bez medijske slobode ne sme ništa lose reći o vladajućoj stranci, predsedniku, premijeru…
Ipak, tu je logika tanka jer nedostatak kritike u društvu, pogotovo u medijskoj sferi predstavlja minimum slobode govora i izražavanja. Zemlje gde se ne sme kritikovati nisu ono sa čime treba porediti trenutnu situaciju u Srbiji. Iako još uvek postoji sloboda govora, ona nije jedini parametar dobre medijske slike.
Predsednica skupštine Ana Brnabić je u martu ove godine istakla u svom pismu Savetu Evrope da Srbija ostaje posvećena unapređenju slobode izražavanje i bezbednosti novinara. To pismo je predala kao reakciju na izveštaj Platforme Saveta Evrope u kom se navodi da je „u 2025. godini Srbija postala jedno od glavnih žarišta napada na slobodu medija u Evropi“.
Brnabić kaže da je nejasno na osnovu kojih konkretnih i merljivih kriterijuma autori izveštaja zaključuju da je Srbija danas „žarište napada na slobodu medija“.
Međutim, dok se Brnabić pita odakle dokaza za takve tvrdnje, medijska udruženja u Srbiji sve češće prijavljuju napade na novinare koji sa verbalnih prerastaju u fizičke.
Perica Gunjić, glavni i odgovorni urednik Cenzolovke - medija koji izveštava o medijima kaže da je stanje kod nas upravo suprotno od toga što govore vlasti. Ističe da su medijske slobode u Srbiji u slobodnom padu godinama, ako se o njima uopšte više može govoriti u društvu u kom se država obračunava sa svim kritičarima.
„Ovde su slobodni mediji i kritički novinari najugroženiji u Evropi, ako izuzmemo i Belorusiju, to su u poslednjem Indeksu medijskih sloboda precizno konstatovali i Reporteri bez granica. Pogledajte njihovu metodologiju i videćete da se ta procena nije gradila na osnovu utisaka, već na osnovu veoma preciznih parametara u nekoliko kategorija“, objašnjava Gunjić.
Država podstiče napade na novinare
Tokom prošle godine Reporteri bez granica i domaća novinarska udruženja u svojim bazama beleže nikad više fizičkih napada na novinare - bilo ih je najmanje 100 tokom 2025.
Gunjić kaže da je skoro u polovini fizičkih napada je učestvovala policija, ili je asistirala siledžijama ili okretala glavu i ignorisala naloge tužilaštva da istraži napade.
„Država direktno učestvuje u napadima na novinare. Ona ih i verbalno podstiče - Fondacija Slavko Ćuruvija svakog meseca beleži ogroman broj fizičkih i verbalnih napada na medije i novinare, čak nekoliko dnevno u proseku, koji dolaze od najviših funkcionera - predsednika države, ministara, predsednice Skupštine, poslanika“, govori urednik Cenzolovke.
Prema njegovim rečima, ti verbalni napadi na kraju završe krvavim glavama, kao u vreme nedavnih lokalnih izbora.
„Da ne pričamo o tome da je novinarima onemogućen normalan svakodnevni rad, da su lokalni mediji u užasnom položaju i da su pritisci na lokalu mnogo žešći nego u Beogradu“, objašnjava on i dodaje da je neverovatno da toliko novinara istrajava radeći svoj posao uprkos tome što su sve zabrinutiji za egzistenciju, sve umorniji i što su mnogi pod „burnoutom“.
Profesorka Fakulteta političkih nauka Ana Milojević deli isto mišljenje i objašnjava da javno targetiranje novinara menja odnos publike prema medijima.
„Česte napade na novinare publika može da tumači kao neka vrstu otvorenog poziva ili demonstracije šta je sve dozvoljeno raditi novinarima. Naše društvo je možda dobar primer za to. Vidimo da ljudi na pozicijama moći prozivaju određene medije i novinare, a to otvara vrata razmišljanju da je dozvoljeno napadati novinare. Živimo u opadajućoj demokratiji, a čak i u stabilnim demokratijama politički lideri tretiraju novinare na neadekvatan način što daje publici signal da mediji nemaju kredibilitet“, objašnjava Milojević.
Ona govori da normalizacija takvog ophođenja prema medijima doprinosi nepoverenju u medije što onda vodi ka tome da ima sve manje publike.
Urednik Cenzolovke smatra da nema dovoljno solidarnosti i podrške građana prema novinarima.
„Svega nekoliko stotina ljudi se pojavi na protestima kada novinare napadaju ili kada pokušavaju da cenzurišu medije. Ljudi ne shvataju koliko je lokalnim ili malim medijima uopšte važno da se pretplate, da razumeju da proverene informacije zahtevaju ogroman rad i da mediji ne mogu da postoje bez njihove podrške“, govori Gunjić.
Društvo bez slobodnih medija je izgubljeno društvo
Milojević smatra da se mediji od ovakvih tretmana brane svojom profesionalnošću i održavanjem kredibiliteta.
„Najbolji mogući način odbrane jeste rad po najstrožim novinarskim standardima. To se čini kao jedina solidna taktika koja daje neke rezultate. Čini mi se da su sve druge taktike poziv za dalji konflikt koji vodi sve većem urušavanju kredibiliteta medija“, kaže profesorka FPN-a.
U junu 2025. Nezavisno udruženje novinara Srbije prijavilo preko 130 kršenja slobode medija od početka godine, uključujući 34 verbalne pretnje i 19 fizičkih napada.
Gunjić ističe da se i dalje se ne shvata dovoljno ozbiljno da bez slobodnih medija nema slobodnog društva.
„Društvo koje misli da se može informisati isključivo preko društvenih mreža pretvoriti u histeričnu tračarnicu u kojoj caruju teorije zavere, propaganda i notorne laži. Njih plasiraju svi, ali postoje i armije botova, koje su prekrile planetu, koje za interese država šire dezinformacije. Društva koja nemaju tu vrstu kontrole i medije/novinare kojima se može verovati su izgubljena“, zaključuje on.
Prema godišnjim izveštajima RSF, Srbija je od 2014. opala za 50 mesta po Indeksu slobode medija. Tada je bila na 54. mestu, dok je sada na 104. mestu.
Autor: Luka Mitrović