foto: AI
Od blokada fakulteta, preko štenji kroz sela cele zemlje, do lokalnih izbora. Mladi su prethodne dve godine u samom centru pažnje celokupne javnostti. Društvo su naučili borbi protiv korupcije, jedinstvu, saradnji, pravednosti. Za sobom ostavljaju važne lekcije, koje bi društvo trebalo da usvoji. Poslednjih godinu dana, kako kaže Alternativni izveštaj o mladima, studenti su inspirisali mlade da aktivno učestvuju u političkom životu, te i da gotovo polovina mladih u Srbiji postane zainteresovana za politiku. Od apolitičnih, kako su često bili okarakterisani, postali su nosioci lista na izborima u Kuli i Kladovu. Sada se, zajedno sa vatrogascima, bore protiv razbuktalog požara u Deliblatskoj peščari.
Kako su, od nezainteresovanih, kompjuterom-opčinjenih klinaca, postali ljudi koji celu zemlju uče patriotizmu?
Sve je počelo 2024. godine, nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Tada su mladi ljudi, sada u egzilu, počeli da organizuju proteste. Potom su im se i drugi studenti pridružili. Talas svesti probudio je i one ošamućene. Cela zemlja je ustala, a mladi ljudi su prvi počeli. Sada, gotovo dve godine kasnije, mnogo toga se promenilo, a generacija Z društvu je u amanet ostavila mnogo.
No, šta je to naše društvo moglo da nauči od mladih u proteklih 12 meseci?
Natalija Stojmenović, jedna od svega 6 mladih poslanika/ca u Narodnoj skupštini, objašnjava da se za promene ne mora boriti samo iz besa, već i iz ljubavi prema ljudima oko sebe, prema svom gradu i zemlji u kojoj želiš da ostaneš i živiš.
„Mislim da većina nas mladih želi da pokaže koliko su solidarnost, zajedništvo i briga jednih za druge snažni politički pokretači. U društvu u kojem nas vlast godinama deli i ubeđuje da treba da se plašimo jedni drugih, najvažnije je da se pokaže da nas može da okupi nešto drugo a to je nada da zajedno možemo da napravimo bolje i pravednije društvo.“ rekla je za Mingl.
Udruživanje i saradnja, najvažnije lekcije
U prethodnoj godini, mladi su se okupljali više nego ikada, i čak 70% mladih učestvovalo je na nekom od protesta. Udruživanjem i saradnjom orgnizovan je jedan od najvećih protesta ikada. 23. maja na Slaviji. Mnogima se tada vratila nada i vera u studente, ali i u moć okupljanja i udruživanja.
Urednik portala Zoomer, Nemanja Marinović, solidarnost i zajedništvo navodi kao jednu od najvažnijih lekcija koje nas je studentski pokret, a samim tim i mladi, naučio.
„Mladi su nas naučili da je moguće udruživanje i da je moguća solidarnost. Da možemo da stavimo po strani nacionalna, verska i sva druga manje značajna pitanja i da se okupimo oko nečega što je veća ideja.“
On objašnjava da se u društvu dogodila tektonska promena i da ljudi žele da budu deo nečega što je slobodno i otvoreno.
„Mladi su nas naučili i da ljudi mogu da rade zajedno, makar samo da iznose kiflice na protestima. Što je svakako bilo vrlo važno.“
Od apolitičnih do najvažnijih političkih aktera
Generacija Z bila je ozloglašena i okarakterisana kao lenja, apatična i apolitična. Mladi u našem društvu zamišljani su kao zombiji sa svojim telefonima, igricama i društvenim mrežama. Od njih niko nije očekivao akciju i reakciju. Međutim, Nemanja Marinović kaže da su mladi sve ove tvrdnje uspeštno demantovali.
„Naučili smo da mladi nisu homogena grupa, i da starije generacije ne mogu da presuđuju o mladima na osnovu sopstvenih kategorija gde misle da mogu o celoj generaciji da donesu sve zaključke. To se posebno odnosi na priču kako su mladi apatični, apolitični, kako ih ništa ne interesuje, da su usmereni samo na svoje interese. Ispostavilo se da su mladi sve samo ne to i da su mladi pokrenuli tektonske promene koje se događaju u ovom trenutku.“
Iako je mladima bilo potrebno puno vremena da se pokrenu, na kraju su oni jedini koji su ostali u pokretu. Mladi su nas takođe naučili da poverenje treba da damo njima, ali i naučnicima i nauci, što su jasno izneli u Alternativnom izveštaju o mladima koji kreira Krovna organizacija mladih Srbije (KOMS). Najveće nepoverenje imaju u institucije.
A osim nepoverenja, mladi smtraju da su najveći problemi u zemlji visoki troškovi života, korupcija, nedostatak demokratije i pravde. Na šta su ukazivali i tokom brojnih protesta prethodne godine.
Milica Borjanić iz Krovne orgnizacije mladih Srbije (KOMS), dodaje da su nas mladi naučili istrajnosti i poverenju koje grade međusobno.
„Mladi pre svega veruju mladim ljudima, vidimo i nepoverenje ka institucijama, ali vidimo i njihovu solidarnost i spremnost da se bore zabolje okruženje.
Objašnjava da su nam pokazali nesebičnost.
„Govore o promenama koje treba da pomognu svima i reformišu naše društvo. Mladi vide da nije problem samo u jednom sektoru, već da postoji potreba za sistemskim promenama. To su mladi jako dobro naučili, a to nas svojim zalaganjem i podsećaju.“
Samoorganizovanje ili jak vođa?
Ove godine mladi su se značajno protivili ideji jakog vođe. Za razliku od godina pre, 2025. mladi su prvi put većinski naveli u izveštaju da se ne slažu da je Srbiji potreban jak vođa.
Međutim Nemanja Marinović, ima nedoumice oko pitanja vođe u Srbiji.
„Ovo se odnosi specifično na studentski pokret, a to je da mi kao društvo nismo sposobni da se organizujemo ako nemamo vođu. Ljudi dolaze na proteste samo ako ih studenti pozovou Pokazali su da mi nismo spremni da se organizujemo sami. Mi se opet svodimo na to da li će vrhovni arbitar da raspiše izbore i koga ćemo sledećeg postaviti na njegovo mesto“.
Autorka: Milica Marković