Foto: Da se zna!
Uoči ovogodišnjeg Prajda, praznika raznolikosti, LGBT zajednica u Srbiji bije iste bitke kao i pre 25 godina, kada je Prajd prvi put održan u Srbiji. Uprkos umoru i iscrpljenosti, izazvanim brojnim napadima, zajednica je, kako kažu organizatori Parade ponosa, odlučna da ne pristane a joj nasilje i pretnje oduzmu pravo da postoji javno i slobodno.
U toku 2025. godine dokumentovano je više od 110 napada motivisanih mržnjom prema pripadnicima LGBT+ zajednice. Pre samo nekoliko nedelja svedočili smo ozbiljnom ugrožavanju prava ove zajednice na jugu Srbije, tokom Prajd karavana u Pirotu. Ovakav šablon homofobije preslikan je od prošlogodišnjeg karavana u Leskovcu.
„Ovi događaji ogolili su ekstremnu homofobiju i pokazali da je položaj LGBT+ osoba u manjim sredinama višestruko teži nego u većim centrima – Beogradu i Novom Sadu“, kazao je za Mingl, direktor organizacije Da se zna!, Bojan Lazić.
Uz malu podršku okoline, ali i nedovoljno resursa, LGBT+ zajednica je na jugu Srbije posebno izložena diskriminaciji. Pre godinu dana, zajednica je dobila i formalno uporište u Nišu – organizaciju Kolektiv plus.
„Pred ovogodišnji Prajd vlada neka atmosfera napetosti i opreza, ali i ogromne nade. Kada živimo i radimo na jugu, u Nišu, Prajd za nas nikada nije bio samo protest, već čin hrabrosti i podsećanja da smo svi tu u istoj borbi.“, rekao je Aleksa Nikolić, predstavnik ovog udruženja.
Zajednice u malim gradovima nemaju velika očekivanja, već je svaki javni iskorak vapaj za sigurnošću i dostojanstvom. Aleksa se i sam susretao sa brojnim napadima u Nišu, gde su reakcije institucija izostale, te je njegova najveća nada da će krenuti da postupaju pravično.
Tako su skupovi, poput Prajd karavana, bivali zabranjivani, uprkos tome što su uredno prijavljeni.
„U Kraljevu, Zaječaru i Loznici smo bili napdnuti. Policija je u svakom od tih gradova stajala po strani, dok su nas huligani gađali kamenicama, petardama i jajima. To je pokazalo da su ekstremističke grupe povlašćene, dok se LGBT+ zajednici uskraćuje pravo na javno okupljanje.“ objašnjava Bojan Lazić.
Ove godine policija je skup u Pirotu zabranila, no uprkos tome huligani su se tada okupili i napali novinare Gordanu Bjeletić, Aleksandra Đokića i Saru Stanojković. Organizatori iz Da se zna! kažu da uprkos podnetim krivičnim prijavama protiv nijedne osobe nije pokrenut krivični postupak.
„U Pirotu je nasilje eskaliralo napadom na novinare. Kasnije smo saznali da su među protivnicima Prajd karavana bili navijači, huligani, osobe koje su sveže izašle iz zatvora, ali i sin lokalnog funkcionera SNS-a iz ovog grada“ kaže Lazić.
Pred svaki Prajd karavan, društvene mreže preplavljivale su hiljade pretnji smrću i nasiljem, na koje Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal nije adekvatno reagovalo, kažu iz udruženja.
Kakva je svakodnevica zajednice na jugu?
Sve ovo je ogolilo homofobiju i mržnju prema LGBT+ osobama koje se sa njome suočavaju i kada sva pompa nestane i sve televizijske kamere odu. Govor mržnje ostaje najprisutniji u onlajn prostoru, ali se diskriminacija preliva na sve aspekte života kvir osoba.
Nakon Prajd karavana u Pirotu, LGBT+ zajednica u Nišu postala je svesna pod kakvim pritiskom žive oni u manjim sredinama.
„Najveći utisak nam je to što je MUP kapitulirao pred nasilnicima koji su pozivali na linč i ubistvo svojih sugrađana.“
Dok su huligani besneli pred kamerama, lokalna LGBT+ zajednica našla se u još većem strahu od pojavljivanja u javnim prostorima.
„Ovaj događaj je na neki način bio ogledalo u kome se vidi veliki talas mržnje prema zajednici, ali nama to nije znak da odustanemo, već da se još jače borimo.“
Aleksa Nikolić iz niškog udruženja Kolektiv + objašnjava da je zajednici jako važno da institucije rade svoj posao, spreče dalje nasilje, ali i sankcionišu počinioce do sad.
„Očekujemo od vlasti, Vlade Srbije i društva da shvate da Srbija mora biti otvorena za sve svoje građane i građanke. Mi ne tražimo nešto nerazumno već osnovna ljudska prava. Očekujemo da se usvoji Zakon o istopolnim zajednicama i priznaju osnovna ljudska prava.“
Iz udruženja takođe ukazuju na važnost decentralizacije kvir pokreta kako bi se omogućila prava za svakog pojedinca. Zajednici u Nišu ne nedostaje samo institucionalna podrška, već i bezbedni prostori gde mogu da potraže psihološku, ali i prilagođenu pravnu podršku.