Foto: Canva
Dok su se nekada klubovi i kafići podrazumevali vikendom, danas, za generaciju Z petak i subota izgledaju drugačije - patike za trening, flašica vode, slušalice i teretana. Za deo njih, trening više nije samo način da se održi kondicija, već deo svakodnevne rutine, društvenog života i ličnog identiteta.
„Idem u teretanu” postalo je gotovo jednako uobičajeno kao nekada „idemo na piće”. Društvene mreže dodatno su promenile način na koji mladi doživljavaju trening. Fotografije iz teretane, snimci vežbi, praćenje napretka, preporuke za ishranu i motivacione poruke postali su deo svakodnevnog sadržaja, a telo sve češće postaje “projekat” na kojem se konstantno radi.
Ranije mi je izlazak bio nešto što se podrazumeva kada dođe vikend, a sada mi je nekako normalnije da odem na trening. Ne znači da više ne izlazim, ali mi je teretana postala deo rutine. Najviše mi prija što vidim napredak i što imam osećaj da radim nešto dobro za sebe. Treniram nešto više od tri godine i ne mogu da zamislim da više ne idem u teretanu - kaže 19-godišnja Petra Veljković.
Psihološkinja Jelisaveta Todorović podseća da je kult lepog tela postojao još u antičkim vremenima, a otuda i poznata krilatica “u zdravom telu, zdrav duh”, kojom se medicina i ljudska civilizacija vode vekovima. Prema njenim rečima, trening je za generaciju Z postao deo društvenog rutiala.
Za generaciju koja stasava u 21 veku, veku interneta, društvenih mreža, stalnog inoviranja tehnologije i sredstava komunikacije, gde se standardi uspešnosti visoko podižu ne samo u pogledu ovladavanja savremenim tehnologijama, znanjima, već i u pogledu stila života, izgleda i obeležja materijalnog statusa, razvojni zadaci postaju daleko kompleksniji, pa pretpostavljam i bojazni oko sopstvene buducnosti i lične ostvarenosti postaju izraženije - ističe ona za Mingl.
U teretanu svi dolaze sa ciljem da vežbaju, pa su kontakti spontaniji u odnosu na one u noćnim klubovima i kafićima, a tema za razgovor je uvek izvesna. Todorovićeva kaže i da su treninzi na sportskim terenima zamenjeni lakšim i bržim načinom oblikovanja tela, a to su teretane, koje su, takođem u skladu sa današnjim brzim tempom života.
Teretane su danas lepo opremljeni prostori, u kojima ne možemo držati mobilne telefone neprestano u rukama, gde se sreću osobe koje imaju slične ciljeve, da adekvatnom ishranom i treningom postignu što lepše oblikovanu figuru, gde svi manje više nose sličnu opremu (mada se i tu mogu isticati socijalne razlike) što sve doprinosi opuštenijem, spontanijem stupanju u komunikaciju - navodi psihološkinja.
Trening kao statusni simbol
Na uspon gym kulture, dodaje Todorovićeva, znatno su uticale društvene mreže, neretko ulepšane, “savršene” fotografije iz teretane, u estetičnoj odeći i ambijentu.
To pokreće još jedan, problematičan aspekt uspona ove kulture.
U doba kada su statusni simboli važni svuda i na svakom mestu u videima koji kruže društvenim mrežama i teretana postaje mesto za demonstriranje statusnih simbola. Mislim da je to manje nego mesta kao što su klubovi, diskoteke, kafane, kozmetički saloni, odmarališta i slično. Ipak potreba za samoisticanjem, vidljivošću i prepoznatljivošću kod velikog dela populacije mladih nije uslovljena kontekstom u kome su, pa samim tim ni teretane i vežbanje nisu pošteđene selfie kulture. Veliki broj teretana je standardno opremljen i vežbači se odevaju onako kako im je udobno da vežbaju. Jedan deo naravno uživa u samopromociji i svojim fotografijama koje dele na mrežama - objašnjava Todorovićeva.
Teretana kao bežanje od problema - trenutak kada počinje da se razvija zavisnost
Trening jača samodisciplinu i osećaj kontrole, pre svega, nad sopstvenim izgledom i zdravljem, a telesna privlačnost je, prema rečima psihološkinje, važna, zato što želja za prvim kontaktom sa nekom osobom jeste provocirana izgledom te osobe.
Međutim, mladi danas u teretani često vide i beg od svakodnevnih problema - u porodici, na poslu, u školi, na fakultetu, u partnerskim odnosima. Todorovićeva upozorava da vežbanje ne rešava probleme i da nije zreo mehanizam prevladavanja problema. To je i tačka u kojoj počinje da se razvija svojevrsna zavisnost.
Ako neko u svakoj stresnoj situaciji izlaz traži u iscrpljujućem treningu, ako nije spreman da u svom rasporedu treninga zbog nekih drugih važnih stvari napravi preraspodelu, ako se sav društveni život svodi na vežbanje u teretani, ako insistira na stalnoj rutini po svaku cenu, onda to dobija i karakteristike opsesivnog, gotovo zavisničkog odnosa prema vežbanju - navodi ona.
Umesto da doprinosi kvalitetu života i zdravlja, trening tada postaje zamena za druge vrednosti - i to je ozbiljan problem. Samo kada treniram sam dobro ili sam dobar/dobra. To je jedno suženo viđenje realnosti, a samim tim postaje i problematično. Ako mislimo da smo slobodni i nezavisni zato što jedino putem treniranja jesmo na dobitku u pogledu zdravlja, druženja, prepoznatljivosti u društvu i na društvenim mrežama, onda smo zapravo veoma zavisni od te jedne aktivnosti - poručuje Todorovićeva. Ipak, sam trend i uspon gym kulture vidi kao nešto pozitivno i nada se da to neće biti prolazno.
„Generacija koja je našla balans između izlazaka i treninga”
Veliki broj mladih odlučuje da krene da trenira da bi se time pohvalili na društvenim mrežama, a ne da bi zaista promenili način života i bili zdraviji, smatra Ksenija Bajić, koja je personalni trener. Koliko mogu da primetim, možda su tome doprineli i poznati bodibilding takmičari i influenseri. Kada mladi vide nekoga ko izgleda tako, požele da budu kao oni, pa ih dodatno privuku određeni suplementi i proizvodi koje ti sportisti promovišu - navodi ona. Primećuje i da sve više mladih poseže za steroidima, peptidima i drugim preparatima, kako bi brže ostvarili željene rezultate.
To mi se uopšte ne dopada. Ja sam uvek za to da se ide prirodnim putem i da se rezultati grade kroz trening, ishranu, disciplinu i vreme. Nažalost, danas postoji mnogo različitih supstanci koje se koriste, a iako je toga uvek bilo, imam utisak da se u poslednjih nekoliko godina sve više preteruje. Ljudi često uzimaju svašta, bez dovoljno znanja o tome šta koriste, a nekad odu i predaleko samo zbog izgleda i što bržeg rezultata - kaže Ksenija. Generaciju Z ne vidi kao generaciju koja je izlaske u potpunosti zamenila treninzima. Ona smatra da je to, zapravo, generacija koja je uspela da nađe balans - da izlazi i druži se, a da ujedno bude fit.
Teretane su, kaže, postale mnogo više od mesta za trening, postale su deo životnog stila među mladima i zato veruje da će gym kultura nastaviti da raste, ali smatra da će u nekom trenutku doći do zasićenja.
Teretana sve više postaje prostor u kojem se mladi druže, grade rutinu, prate sopstveni napredak i predstavljaju drugima. Ipak, kako upozoravaju sagovornice, granica između zdrave navike i opsesije može biti tanka, posebno kada izgled i rezultati postanu merilo sopstvene vrednosti. Generacija Z možda nije potpuno zamenila izlaske treninzima, ali je promenila način na koji provodi slobodno vreme. Umesto izbora između teretane i druženja, sve više mladih pokušava da pronađe ravnotežu između zdravog života, društvenog života i vremena za sebe.
Autorka: Tamara Radovanović