Mingl kutak

Istorijat studentskog pokreta

Istorijat studentskog pokreta

Foto: Mila Perić

Urušavanje nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu, tragedija koja je odnela ljudske živote, pokrenula je duboku društvenu krizu i talas građanskog nezadovoljstva koji se ubrzo prelio na univerzitete širom Srbije. Ono što je započelo kao mirno odavanje pošte stradalima preraslo je u višemesečni studentski pokret, obeležen blokadama fakulteta, plenumima i masovnim uličnim protestima u svim većim univerzitetskim centrima.

Dok su studenti, uz podršku dela profesora, stručne javnosti i opozicionih medija, insistirali na potpunoj transparentnosti dokumentacije o rekonstrukciji stanice i krivičnoj odgovornosti svih nadležnih, predstavnici vlasti i mediji bliski vladi tvrdili su da su zahtevi ispunjeni, ocenjujući blokade kao politički motivisane i štetne po odvijanje nastave. Ovaj višemesečni društveni sukob obeležio je političku scenu sve do poslednjeg događaja kome smo mogli da svedočimo - zasedanja konstitutivne skupštine, otvarajući pitanje dugoročnog uticaja nove generacije mladih na rad institucija i političke procese u zemlji.

Tragedija u Novom Sadu kao tačka preokreta

Prvi novembar 2024. godine i urušavanje betonske nadstrešnice rekonstruisane železničke stanice u Novom Sadu, u kojem je život izgubilo 16 ljudi, označili su početak studentskog pokreta u Srbiji i trenutak kada se tuga pretvorila u društveni revolt. Prelomna tačka za akademsku zajednicu dogodila se 22. novembra 2024. godine ispred Fakulteta dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu. Tokom mirnog skupa i petnaestominutnog odavanja pošte stradalima na Bulevaru umetnosti, grupa nepoznatih lica, među kojima je bilo i funkcionera i aktivista Srpske napredne stranke, fizički je napala studente i profesore. Dok su okupljeni pokušavali dostojanstveno da obeleže tragičnu godišnjicu, napadači su nasrnuli na učesnike, nanevši im povrede. 

 

Izostanak brze i adekvatne institucionalne reakcije na ove napade razbuktao je bes kod mladih – studentski pokret je u tom trenutku prerastao okvir komemorativnog skupa. Studenti FDU-a su ubrzo pozvali na blokade i procesuiranje napadača, što je pokrenulo domino-efekat i talas koji je doveo do blokada više od 50 fakulteta širom zemlje, pretvarajući se u masovni građanski i nacionalni pokret.

Univerziteti u blokadi i prvi skupovi

Svi su postavljali jedno pitanje: ko je odgovoran? Ubrzo su usledile blokade svih državnih univerziteta i niza srednjih škola, uz organizovanje plenuma i definisanje prva četiri zahteva: objava dokumentacije, procesuiranje napadača, obustava prijava protiv demonstranata i povećanje budžeta za visoko obrazovanje za 20 odsto. Pokret je iznutra funkcionisao na principu direktne demokratije, konsenzusa i potpune horizontalnosti – bez klasičnih lidera i političkih pojedinaca, čime se gradila čvrsta mreža solidarnosti i koordinacije studenata iz Beograda, Novog Sada, Niša i Kragujevca. Ipak, unutar amfiteatara vodile su se intenzivne i iscrpljujuće debate o opravdanosti i merama obustave nastave. S jedne strane postojala je nepokolebljiva rešenost u borbi za korenite društvene promene i pravdu za žrtve, dok se sa druge strane osećao realan strah i strepnja studenata od gubitka akademske godine, propuštanja ispitnih rokova i narušavanja redovnog studijskog ciklusa, što je iziskivalo stalno usklađivanje i pronalaženje balansa između građanske dužnosti i lične akademske budućnosti.

Talas nezadovoljstva se velikom brzinom iz amfiteatara prelio na ulice kroz prepoznatljive akcije „Zastani, Srbijo“, gde su svakodnevne petnaestominutne, a kasnije i simbolične šesnaestominutne tišine u 11:52 časova postale centralni ritual i prepoznatljivi znak otpora širom zemlje. Ovaj snažan zamah krunisan je prvim velikim svenarodnim skupom na Trgu Slavija u Beogradu 22. decembra 2024. godine, koji je okupio oko 100 hiljada ljudi i pokazao institucionalnu i masovnu snagu pokreta. Momentum se nastavio i na samom početku 2025. godine kada su organizovana masovna pešačenja i istorijska dvadesetčetvoročasovna blokada Autokomande u Beogradu krajem januara. Pod pritiskom uličnih protesta, višemesečnih blokada i novih incidenata i napada SNS aktivista na studente u Novom Sadu, premijer Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić podneli su ostavke, čime je vaninstitucionalna borba ostvarila svoju prvu krupnu političku pobedu i potresla temelje dotadašnjeg sistema.

Ulica, pešačenja i društvene podele

Tokom februara i marta 2025. godine, energija studentskog pokreta prešla je granice velikih univerzitetskih centara i proširila se širom zemlje kroz upečatljive studentska višednevna pešačenja, štafetna trčanja i biciklističke ture između gradova sa ciljem da se privuku građani iz unutrašnjosti. Ovi pokreti solidarnosti krunisani su masovnim skupovima širom Srbije, poput blokade tri mosta u Novom Sadu, velikog okupljanja u Kragujevcu na Sretenje, kao i snažnih protesta u Nišu i Novom Pazaru, čime je pokret dobio jedinstvenu nacionalnu dimenziju. Vrhunac ovog talasa dogodio se 15. marta 2025. godine na istorijskom protestu „15. za 15“ u Beogradu, kada se na poziv studenata okupilo između 275 000 i 325 000 ljudi, što ovaj skup svrstava među najveće u modernoj istoriji Srbije. Ipak, ovaj gigantski protest obeležio je i ozbiljan incident u 19:11 časova, tokom simbolične tišine u Ulici kralja Milana, kada je nepoznati zvučni udar izazvao snažnu paniku i uznemirenost među okupljenom masom.

Dok su ulične akcije i protesti okupljali stotine hiljada građana, proleće i leto 2025. godine doneli su i korak dalje u međunarodnoj artikulaciji pokreta i širenju istine o stanju u zemlji pred evropskim institucijama. Kako bi skrenuli pažnju međunarodne javnosti, studenti su preduzeli ambiciozne poduhvate – organizovali su biciklističku turu sve do Strazbura, kao i štafetni maraton do Brisela, povezujući domaću borbu za pravdu i institucije sa evropskim političkim centrom i šaljući jasnu poruku da glas nove generacije prelazi državne granice.

Ulazak u borbu za izbore

Tokom maja i juna 2025. godine studentski pokret je napravio ključni politički iskorak proširivši svoje zahteve i zvanično zatraživši raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Ovakva politička artikulacija bila je praćena novim talasom masovnih okupljanja na Slaviji 23. maja i u Novom Sadu 20. juna, što je kulminiralo na Vidovdan, 28. juna, kada je Vladi upućen jasan ultimatum za raspisivanje izbora i hitno uklanjanje kampa protivnika blokada ispred zgrade Skupštine.

Kako institucije nisu odgovarale na zahteve, period od jula do septembra 2025. godine doneo je promenu taktike kroz snažnu terensku kampanju i rad na terenu. Pokret je razvio široku mrežu lokalnih zborova građana i pokrenuo akciju „Student u svakom selu“, tokom koje su studenti obišli više od 400 mesta širom Srbije kako bi direktno razgovarali sa ljudima. Istovremeno, avgust i septembar doneli su nagli porast društvenih tenzija, obeleženih decentralizovanim blokadama saobraćajnica, eskalacijom uličnih sukoba i oštrim policijskim intervencijama na novosadskim fakultetima.

Formiranje studentske liste i kampanja

Višemesečna borba kroz fakultetske plenume i terensku povezanost sa građanima tokom 2025. i 2026. godine prirodno je dovela do političkog uobličavanja studentskog pokreta. Kruna ovog procesa dogodila se sredinom septembra 2026. godine, kada je pokret po regionima širom zemlje javno predstavio i delio svoj sveobuhvatni politički program – „Studentski plan“, jasno usmeren na sistemsku borbu protiv korupcije, depolitizaciju pravosuđa i korenitu reformu zarobljenih institucija. Snažan društveni pritisak i narastajuća podrška koju je ovaj program dobio kod birača doveli su do tektonskog potresa na vrhu države: dana 27. septembra 2026. godine predsednik Srbije Aleksandar Vučić podneo je ostavku na funkciju šefa države kako bi lično predvodio izbornu listu vladajuće koalicije na raspisanim vanrednim parlamentarnim izborima.

Pobeda na parlamentarnim izborima

Na vanrednim parlamentarnim izborima održanim 25. oktobra 2026. godine, uz gotovo rekordnu izlaznost birača, izborni proces doneo je istorijski preokret na političkoj sceni Srbije. Lista „Studentska lista – Studenti pobeđuju“, čijih su 250 kandidata sami studenti delegirali kroz višemesečni proces odlučivanja na plenumima, osvojila je ubedljivu pobedu sa više od 52 odsto glasova i poverenjem preko 2,35 miliona građana. Osvajanjem apsolutne većine u Narodnoj skupštini (141 poslaničko mesto, prema konačnim rezultatima nakon prvobitnih projekcija od 140 mandata), pokret je nadmašio listu „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ koja je osvojila 103 mandata, čime je demokratskim putem na biralištima okončana višegodišnja vlast Srpske napredne stranke i otvoren put ka konstituisanju novog saziva parlamenta.

Iskustvo pojedinaca

Jedan od primera ličnog puta kroz hronologiju studentskih i učeničkih protesta ilustruje svedočenje Luke Mitrovića, studenta Fakulteta političkih nauka, člana Zbora Rakovica studentskog pokreta i člana mobilnog tima na izborima 25.oktobra. Prema njegovim rečima, prvobitna zbunjenost brzinom događaja nakon tragedije u Novom Sadu ubrzo je prerasla u aktivan građanski angažman:

„Kada su krenuli studentski protesti, meni iskreno nije bilo jasno šta se dešava — znao sam za tragediju u Novom Sadu, ali se sve desilo jako brzo. Već krajem decembra krenuo sam sa gimnazijom da izlazim na 15 minuta ćutanja i da se aktivno angažujem na plenumu, a nakon toga sam pohađao proteste jer sam smatrao da je promena moguća samo ako se svi pojavimo. Zaista verujem da će ostvareni, dobri i pravedni ljudi uspeti da demokratizuju našu zemlju i dovedu je do okolnosti u kojima će rasprave u skupštini predstavljati civilizovano iznošenje neslaganja, umesto svađa, tuča i neistina.“

Od „Studenti pobeđuju“ stikera, preko viralnih pesama koje su postale himne blokada i nepreglednih kolona na marševima, pa sve do ubedljive pobede na biralištima – generacija koja je donedavno optuživana za političku apatiju uspela je da u samo dve godine promeni tok moderne istorije Srbije. Konstitutivno zasedanje novog saziva Narodne skupštine, na kojem verifikacijom mandata zvanično počinje rad većine koju su delegirali sami studenti, ne predstavlja kraj ove borbe, već njen najodgovorniji ispit. U trenutku kada energija ulice i plenuma ulazi u skupštinske klupe, pred ovom generacijom je izazov da obećanja iz „Studentskog plana“ pretoči u konkretne zakone, oslobodi institucije i dokaže da politika u Srbiji zaista može biti odgovorna, pravedna i u službi svih građana.

Izborom Aleksandra Čupića, kandidata Studentske liste, za predsednika Narodne skupštine, pokret koji je izrastao iz bunta i traženja odgovornosti preuzeo je kormilo najvišeg zakonodavnog tela u zemlji. Time je napravljen prvi, ali presudan korak ka vraćanju dostojanstva urušenim institucijama. Sada, kada teče zakonski rok od devedeset dana, pred novom parlamentarnom većinom nalazi se najodgovorniji zadatak – izbor premijera i formiranje vlade koja će imati istorijski teret da obećanja sa protesta pretoči u pravdu i funkcionalnu državu. 

Autorka: Ines Arsenijević

Najnovije