Mingl kutak

Trenuci sreće

Trenuci sreće

 

Posle vikenda provedenog uz zadatke iz matematike, grlim par sati odmora i bezbrižnog gledanja kroz prozor. Zažmurim na sekund, a pred očima mi prolazi crno-beli usporeni snimak tog trenutka neizmerne sreće i, baš kada smo svi u skoku, u vazduhu, se zaustavlja. U donjem desnom uglu žutom bojom ispisuje se datum. Udahnem duboko, otvorim oči i nasmejem se.

Žurno su izašli iz učionice, gotovo se gurajući. Bili su nestrpljivi. Sećam se tog dana vrlo dobro. Tim se već zagrevao na malom, travnatom terenu. Spremali su se za tu veliku, veliku utakmicu.
Korakom koji je odavao sigurnost rasporedili su se po terenu. Bio je to veliki dan, svi su to znali. Zvuk pištaljke je označio početak. Publika je vikom najavljivala uzbudljiv meč. I jeste bio uzbudljiv. Njih osmorica bilu su pravi tim. Vešto su dodavali loptu. Trčali su sinhronizovano, dogovarali se pogledom. Bodrili su jedni druge osmehom. Nisu se predali. Bili su hrabri. Igrali su kao da ništa od te igre nije bilo bitnije. Pogoci su se nizali polako. Svaki od njih navijači su pozdravili aplauzom. Skandirali su imena igrača, pevali iz sveg glasa ne hajući za stanje glasnih žica. Važna je bila podrška. Važan je bio tim.
 
Poslednje sekunde meča, a onda poznati zvuk pištaljke ugušen vikom najviča koji su trčali ka pobedničkom timu. Ekipno su se zagrlili i glasno odahnuli. Skakali su od sreće jedni na druge. Stali su u krug i nabacali ruke na gomilu, viknuvši pozdrav prvacima. Nasmejani, i dalje dišući umorno, ispravili su se i ponosno ušli u istoriju.
Autorka: Natalija Pejčev

 

Sliku smo našli ovde

Najnovije