Mingl kutak arhiva

Čitam se crveno

Čitam se crveno

Crveno, zar vas ne asocira na nešto? Mene asocira na osvetu i smrt, ali istovremeno i na rasplamsale strasti, nadahnuće i umetnost. O svemu tome govori roman proslavljenog turskog psica, Orhana Pamuka, koji s pravom nosi naziv Zovem se Crveno.

Zovem se Crveno je jedna nesvakidašnja priča koja nas upoznaje sa islamskom umetnošću i njihovim shvatanjem sveta. Ispričana kroz sudbine slikara minijatura i kaligrafa u Istanbulu s kraja 16. veka postaje nam sve zanimljivija jer se stalno pojavljuju neočekivani preokreti i novi zapleti.

Ovde imamo više priča u jednoj: pratimo oslikavanje posebne knjige koju je naručio padišah za hiljadugodišnjicu hidžre, zbog koje neki od minijaturista gube glavu, ali i ljubav dvoje mladih koji moraju da prevaziđu mnoge prepreke radi njenog ostvarenja. Susrećemo se i sa najrazličitijim ličnostima od kojih se sa bar jednom svako od nas mora poistovetiti. Komplikovani odnosi između svih likova opisani su tako detaljno da možemo u potpunosti shvatiti način na koji žive i razmišljaju ljudi, ali misterija Istoka za nas i dalje ostaje nerešena. Zapravo, svaki lik govori iz svog ugla viđenja, čak se i pisac javlja u posebnoj formi, kao lik sina lepe Šekure kome je majka poverila čast da zapiše sve ove događaje, a mi smo ti koji treba da shvate te priče ovako ili onako. Neizvesnost je prisutna skoro do kraja, jer se ubica minijaturiste polako otkriva kroz ceo roman, ali nam ne daje dovoljno podataka, tako da čak i na kraju, bez piščeve pomoći ne možemo otkriti ko je u pitanju. Prepletene sudbine Teče, Osmana, Rode, Masline, Leptira, Crnog, Šekure, Hajrije, Ševketa, Orhana, Hasana pa i Jevrejke Ester, koja služi kao sredstvo povezivanja među ostalim likovima, navode nas na pažljivo čitanje, jer želimo da saznamo da li im uopšte ima kraja. S jedne strane, islamska tradicija i pokornost Alahu, a sa druge neobuzdane strasti i požude mlade Šekure, majke dvojice sinova, i Crnog, koji im se bez razmišljanja predaje, čine ovu priču još čudesnijom, jer se, čitajući je, stalno pitamo kako je moguće da među tolikim kontrastima vlada harmonija.

Svet Orijenta je ovde prikazan upravo onakav kakav jeste: dvoličan, ali prelep i neponovljiv. Njegova umetnost, estetika, njegov tajanstveni duh je ono što nas nepogrešivo privlači da se udubimo u ovu priču. Istovremeno kriminalistička i ljubavna, podseća i na romane Agate Kristi i na priču o Romeu i Juliji. Ona govori o spojivom u nespojivom, o životu i smrti, ljubavi i mržnji, poštenju i gramzivosti. Spona između svega ovoga, između prošlog i sadašnjeg vremena, upravo je univerzumsko Crveno. Kao što kaže Vladislav Bajac: "Možda je, po Pamuku, ime univerzuma - Crveno!''

Za ovaj istorijski roman objavljen 1998. Godine, Orhan Pamuk je 2003. dobio International IMPAC Dublin Literary Award i Prix Mẻdicis ẻtranger 2005. što samo dokazuje kvalitet njegovog dela i potvrđuje da je jedan od najvećih pisaca savremenog doba.

Potraži knjigu u biblioteci ili u knjižari

 

 

Autorka: Ana Zdravković

Najnovije