Mingl kutak arhiva

Miris sreće i prženog luka

Miris sreće i prženog luka


Ja imam sve. Sve što može da se kupi. Moji roditelji su bogati. Stalno su na poslu ili na nekim poslovnim ručkovima. Mene čuva Ana, bebisiterka. Ja je ne volim, verovatno zato što bih želela da me umesto nje čuva moja majka. Mada znam da nije ona kriva za to. Moji roditelji su krivi. Ponekad se pitam zašto su me uopste rađali. Mogli su umesto mene da kupe neko kuče. Mada bi verovatno i ono uginulo, jer svakom biću je potrebna pažnja. Ja im služim kao neka igračka. Malo me pomaze i onda zaspe jer su umorni. Kuhinja nam služi samo za ukras. Hranu nam donose iz restorana. U našoj kući nikada ne miriše na kolače i prženi luk.

Moja najbolja drugarica je romkinja. Da, mala crna romkinja sa plavim očima. Ona nema ništa. Živi u kartonskoj kući. Ali u njenoj kuhinji miriše na kolače. Mada češće miriše na prženi luk. Kolače jedu samo za praznike. Ja mogu da ih jedem svaki dan ali ne mogu da uživam u njima kao oni. Melisini roditelji su skoro uvek kući. Iako pored nje imaju još četvoro dece, oni imaju vremena za sve. Ja nikada neću biti srećna kao ona. Ona ne može skoro ništa da ima. Ali zato zna da uživa u najobičnijim stvarima. U zalasku sunca, u boji neba, mirisu cveta… Sećam se kada sam joj poklonila moj stari kasetofon. Sećam se kako su njene velike plave oči zasijale i kako se osmeh razlio njenim licem, kao da je upravo dobila glavnu ulogu u filmu. Jednom kada su moji roditelji bili na putu nagovorila sam Anu da me pusti da prespavam kod Melise. Ona i njena porodica su toliko bili srećni, spremili su mi kolače. Bila im je čast što sam došla kod njih. U stvari, ja sam bila počastvovana. To je bila najlepša noć u mom zivotu. Pustili su nas da pričamo do kasno. Ja sam Melisi i njenim sestrama i braći čitala priče. Bili! su toliko oduševljeni. Poželela sam da ta noć traje večno!

Kada s u svi već zaspali, suze su počele da se slivaju niz moje lice. Moji roditelji nisu voleli Melisu, govorili su da su oni cigani, obični, lažljivi cigani. Ipak, ja sam znala da su oni nešto posebno. Znala sam da oni umeju da vole. I tada sam prvi put osetila pravu ljubav i nečiju sreću zbog mog prisustva.

Autorka: Tijana Novićić

Izvor ruke koja drži sunce.

Najnovije