Mingl kutak

Moja druga kuća

Moja druga kuća

Po prvi put sam došla u Maštaliste pre dve godine na nagovor brata. Brat je sa oduševljenjem pričao o radionicama i druženju. Meni je to bilo neobično, jer sam vreme provodila najčešće trenirajući i učeći.

Krenula sam u Maštaliste. Po prirodi sam bila povučena, ćutljiva i svoje mišljenje sam zadržavala za sebe i veoma uzak krug prijatelja. Nakon nekoliko radionica i druženja, shvatila sam da postoje mladi ljudi koji imaju slična mišljenja i interesovanja kao i ja. Svidelo mi se. Kasnije, trudila sam se da ne propustim nijednu radionicu. Tada, meni tako nepoznata lica, a sada tako dobri prijatelji. U Maštalistu sam stekla prave prijatelje, prijatelje sa kojima sam postala nerazdvojna. Radionice su bile veoma zanimljive. Zahtevale su komunikaciju, iznošenje svog mišljenja. Mislila sam da je to nemoguća misija za mene. Opustila sam se i krenula da iznosim mišljenje o raznim oblastima (diskriminaciji, predrasudama, toleranciji…)

Mislila sam da moje mišljenje ne zanima druge ljude, ali ovde su me slušali. Naišla sam na razumevanje i podržavanje mnogih ljudi. Bila sam iznenađena. Nisu svi mladi ljudi mislili identično, ali su svi bili saslušani i svako mišljenje je bilo uvaženo. Svoje stavove sam počela vrlo rado i često da iznosim u školi. Postala sam sigurnija u sebe i tolerantnija.

U Maštalištu je bilo dosta zabave, ali je bilo i ozbiljnih tema. Radili smo, na primer, radionicu o strahovima. Svi su predstavili svoje strahove. Moj strah je bio strah od visine. Nisam verovala da će ova radionica poboljšati moj odnos prema visini, ali sam htela da pokušam. Svi su govorili da me u potpunosti razumeju i davali su mi podršku i savete kako da to prebrodim. Posle radionice smo otisli na krov jedne zgrade. Bilo mi je teško, ali uz zagrljaj i čvrst stisak ruke drugara, jednostavno sam zaboravila gde sam. Nije mi bilo važno gde sam, nego s kim sam. I da, i dalje postoji moj strah od visine, ali je mnogo manji.

Nekoliko puta smo umesto radionice pekli palačinke, pili čajeve, pričali o raznim temama u potpuno opuštenoj atmosferi. Ja znam da me je Maštalište promenilo, probudilo je ono najbolje u meni. Postala sam društvenija, sigurnija u sebe i svoje mišljenje, a što je najvažnije, stekla sam prave prijatelje. Prijatelje za koje sam tu kad god sam im potrebna, prijatelje za koje znam da će učiniti sve za mene. Maštalište je prava stvar za mladog čoveka.

 

Tekst i fotografiju nam je poslala Ana Jović

Najnovije