Mingl kutak

Osmi decembar

Osmi decembar

Taj trenutak sreće koji pokušavamo da sačuvamo u nanosekundi menja oblik i pretvara se u nešto drugo, a šta mi radimo? Verovatno žalimo za istim. Taj savršeni dan, sat, minut… i možda je toliko savršen jer čak toga nismo ni svesni. A ubrzo postanemo i uzaludno menjamo filozofiju govoreći kako ćemo slaviti svaki sledeći i ceniti ga zato što je, jednostavno, tu.

U galeriji Indika u Londonu prelepa japanska tridesettrogodišnja umetnica Joko Ono, rođena u bogataškoj porodici koju je izneverila samim tim što je izabrala umetnost a ne biznis, u epicentru je svoje samostalne izložbe. Slučajan gost, kao naznak nečega što će tek uslediti bio je planetarno popularni Džon Lenon koji je činio sastav legendarnih Bitlsa. Sušta suprotnost u odnosu na Joko, on dolazi iz porodice koja je pripadala radničkoj klasi i preko noći postaje jedan od najpopularnijih muzičara na planeti. Savršen trenutak može da se desi.

Fatalna privlačnost je bila očigledna. U poznatoj anegdoti, Ono je tražila Lenonu pet šilinga da bi zakucala ekser u zid, a on joj je dao pet šilinga. Doduše zamišljenih. Koliko košta savršen trenutak? Možda pet imaginarnih šilinga. Oboje u braku, doduše samo formalno, ali ceo svet je shvatio da su Džon i Joko... jin i jang. Kao savršeno skladan spoj, beskrajno dobar paket, savršeni ljubavnici zanimljivih šezdesetih.

Iako su je mnogi krivili za raspad Bitlsa, energija koju su Ono i Lenon nosili bila je nezaustavljiva. Neuništiva i postojana. Uticala je na Lenona koji je iznedrio ‘Imagine’ fazu svog umetničkog postojanja. I sve što su želeli Joko i Džon bila je ljubav i mir. I to su promovisali do poslednjeg dana.

A poslednjeg dana isprekidane slike tragedije koja vreba. Pre podne Džon odbija da se slika za naslovnicu Rolling Stone-a bez Joko, tada nastaje legendarna fotografija golog Lenona koji grli Joko kojoj je bilo neprijatno da pozira bez odeće. Savršen momenat, osmi decembar je. Zapamti savršen trenutak. Nemoj ga pustiti tako lako.

U sledećem trenutku kasnije tog dana sumanuti obožavatelj zove Lenona i puca pravo u njega. A u sledećem Joko je u bolnici i pala je preko bolničkog poda i u apsolutnoj histeriji udara glavom o pločice. Lenon je mrtav. Isprekidane slike. Trenuci koji tonu, kao da nisu ni postojali, kao ogroman malj koji udara u glavu. Isprekidane slike savršenih priča. Lekari nisu mogli da spasu Lenona, jer je zadobio rane na mestima gde ne bi bilo popravke ni da je tako upucan u operacionoj sali. Čuje se Joko: "Oh no, no, no, no... tell me it's not true."

Opet u potpunoj magli, izvitopereni obožavatelj traži ranije tog dana autogram poznatom muzičaru. Ranije tog dana, nikome ništa nije moglo ni da padne na pamet. Isprekidani poslednji zagrljaji. Fotografije koje čuvaju sekundu. Vreme ide unazad. Tragičan kraj.

Čuvati trenutke i setiti se da ljude oko sebe zagrlimo bez ikakvog razloga. Zato što su tu, a sekunde su kratke. 

 

Autor: Petar Đurić

 

Sliku smo našli ovde

Najnovije