Mingl kutak arhiva

Dnevnik (naizgled) izgubljenih misli

Dnevnik (naizgled) izgubljenih misli


Dragi dnevniče,

Otkad sam počela da sanjam, poželela sam da se snovi ostvaruju.

Htela sam da održim iluzije živim jer je bilo previše dobro živeti ih. Negovala sam uspomene jer su me podsećale na prošlost i na vreme koje je jednom prošlo i na ljude koji su se jednom dogodili. Oni su mi pomogli da postanem ono što sam danas. Zahvaljujući njima sam odrasla i uspela da ostanem dete u duši. Svakodnevno pokušavam da budem jaka i da pred drugima ne pokazujem koliko lako mogu da se slomim, iako ne pobeđujem često. Danas, čini mi se da mi je uspelo. Da nisam izneverila njihova očekivanja, kao i da nikada neću. Da će, iako su negde daleko i na mestu koje je bolje od ove zemlje kojom hodamo, biti ponosni na mene koliko god drugima nedovoljno dobra bila.

Nedostaju mi svakog dana, a uvek imam osećaj da su kraj mene. Subotom im odnesem cveće i zapalim poneku sveću. Kažu da je dušama potrebna svetlost.

---
Dragi dnevniče,

Otkad je odrastanje ovoliko bolno?

Htela sam da živim sa uverenjem da nije ovaj svet stvoren za loše stvari, da se dešava nešto lepo. Nešto, kako bi rekli drugi, na radost. A kako sam ostavila lutkice u kutiji na tavanu kod bake shvatila sam da moram da se borim. Verovatno kao i svi oko mene, na ovaj ili onaj način. Zato ponekad uzmem stare fotografije da se setim detinjstva koje je prošlo i da se smejem svom neiskvarenom izrazu lica devojčice koja je živela bezbrižno i srećno, ne shvatajući stvarnost. Da gledam koliko smo se izmenili tokom godina, koliko smo porasli, koliko se promenio kraj u kojem živimo. Da shvatim koliko smo povezani i slični bili.

--
Dragi dnevniče,

Može li čovek biti srećan iako nema sve što hoće?

Povremeno pomislim da to nije tačno. Ali, ima nečega u tome kada želiš. Onda se trudiš i nadaš i težiš nečemu i imaš volju da se probudiš sutra i sve ostalo. A zapravo, najednom sam shvatila da nije potrebno imati sve. Koliko puta mi se samo desilo da se ostvarilo nešto što sam htela i da sam shvatila da sam bila srećnija dok sam težila tome. Na kraju krajeva, kažu da život čine male stvari. A kada jednom naučiš da se raduješ sitnici i da je ceniš, znaćeš da ceniš istom merom i nešto veće.

--
Dragi dnevniče,

Otkad sam slušala ulične svirače kako sa ljubavlju sviraju džez, shvatila sam da je život lep.

I bila sam srećna. I koliko god mi falile neke stvari i nedostajale, nastojim da se držim onoga što imam i da zahvaljujem na onome što mi je dato. Jer je i to dovoljno. Potrebna je samo jedna smejalica da ulepša dan, malo Sunca i par lepih reči.


Autorka je Ivana Bešlić.
Fotografija je odavde.

Najnovije