Mingl kutak arhiva

Minglujemo: O važnosti feminizma

Minglujemo: O važnosti feminizma


Peti festival feminističke kulture i akcije, BeFem, održan je nedavno u Beogradu u Kulturnom centru "Grad". Cilj BeFema jeste promocija ideja i politika feminizma, ali i animiranje mladih devojka i žena da se uključe u rad scene i daju doprinos u re/konstrukciji stvarnosti. Festival je potvrda kontinuiteta feminističkog delovanja na ovim prostorima, ali on istovremeno otvara nova polja akcije kroz dijalog i inicijative feministkinja sa različitom istorijom.

O tome zašto je feminizam važan za društvo u kojem živimo i koliko je BeFem zapravo bitan događaj, za Mingl govori jedna od organizatorki, Jelena Višnjić.

Zašto nam je feminizam neophodan?

Feminizam je neophodan jer društvo pokazuje kako iznova gubimo prava i kako ona nisu trajno osvojena. Sada imamo i mogućnost izrade registra žena koje su izvršile abortus. Treba da pokažemo da im ta ideja neće proći i da će se pružati otpor dokle god su feministkinje u javnom prostoru. Mislim da je feminizam nužan zato što je on uvijek jedna vrsta otpora svim etabliranim načinima mišljenja. U društvu u kom se fašizam i nacionalizam iznova bude, ne kažem da je najbolja, ali feminizam jeste jedna od ključnih strategija koje se protivi tome. Feminizam čak i sam sebe preispituje iznova i mislim da se na BeFemu to stalno dešava.

Da li je društvo dovoljno svesno zašto nam je feminizam neophodan?

Nažalost, ne bih volela da moj odgovor bude negativan, ali biće. Društvo nije svjesno važnosti feminizma, i mi vidimo kako se feministička istorija i učinci brišu. Brišu je čak i same žene koje su na poziciji moći. Vi ćete rijetko naići na ženu koja je prisutna, recimo, u srbijanskom javnom diskursu, na centrima političke ili ekonomske moći, koja će za sebe reći da je feministkinja. Vrlo malo žena koje su prisutne u medijskom prostoru zapravo o sebi govore kao o feministkinjama, a pri tome zaboravljaju da im je feministička borba omogućila da budu na tom mjestu, da imaju pravo glasa, pravo na vlastito tijelo i obrazovanje. Sve to pokazuje koliko su opasni patrijarhalni stereotipi i vidljive ili nevidljive mizigonije, i kako se one vrlo brzo obnavljaju. Ako nam imalo popusti pažnja, one su opet među nama.

Međutim, BeFem postaje sve veći i veći, više je posetilaca i volonterki. Da li je to ipak pokazatelj da smo na dobrom putu?

Nisam sigurna, uopšte nisam sigurna… Mislim da je društveni trenutak vrlo dramatičan. Mi smo ove godine imali neku vrstu tihog medijskog otpora. Nismo imale podršku čak ni na televizijama na kojima smo nekad gostovale i bile pozivane. Imale smo podršku radija „Beogad 202“ i brojnih portala, ali nismo došle do mejnstrim medija. Čak je jedna medijska urednica odgovorila da je to još uvijek suviše osetljiva tema. Pomalo me plaši takva politika medija, ali smo spremni da stvaramo sopstvene. Ako se jedna vrata zalupe, treba da otvorimo neka druga. Mislim da BeFem ima kvalitetan program i da su to prepoznale mnoge mlade žene i feministička scena. Ove godine vidim mnogo novih lica, koje lično ne znam. BeFem ima sopstveni život. Iako se nismo pojavile u mejnstrim medijima, ne vidim da je to imalo uticaja, jer je posjećenost nikad veća.

Kako je BeFem nastao? Gde je BeFem danas?

To je jedna interesantna priča. Mi smo prije svega prijateljice - Kristina Vasholm i ja, kao druga strana BeFema. Međutim, on je postao, kako se meni čini, opšte vlasništvo mladih žena, tako da ne bih da ga „privatizujem“. Dakle, sjedele smo u bašti rektorata sa našom trećom prijateljicom Mirjanom Mirosavljević Bobić, koja je direktorka Ženskog fonda Rekonstrukcija, i rekle smo - hajde da napravimo novi feministički prostor koji će biti otvoren za mlade žene, gdje ćemo pokazati koliko različitih modela feminističke borbe ima, ali gdje ćemo se i dobro zabaviti. Potreban nam je prostor koji je istovremeno i političan i kritičan i eklektičan. Ove godine smo vidjeli da je bilo tema od feminizma na seoski način do prava na sopstvenu lezbejsku sobu. BeFem danas pokriva ogroman dijapazon pitanja, a započet je kao neformalna inicijativa. Posle dvije godine smo shvatile da se ideja dosta proširila i porasla, i da ta naša mala inicijativa postaje jedna vrsta važnog beogradskog, srbijanskog, feminističkog brenda. Tada se oko nas okupila grupa žena koje su dovoljno dugo godina angažovane u feminističkom pokretu. Ono što je meni mnogo intimnije draže i važnije, jeste to što ovde vidim, uključujući i tebe Nataša, novu grupu mladih žena kojima je BeFem bio okidač da uđu u priču. I bilo mi je, moram da priznam, dirljivo što je BeFem ove godine s nama otvorilo i pet naših volonterki, ali i članica tima. Ne postoji hijerarhija iskustva, niti godina, niti znanja. Mi smo žene srednjih godina, između 35 i 40, vi ste sve tu negdje na početku dvadesetih, i mislim da je to takođe pokazatelj važnosti BeFema. Drugo, on je politički neizmjerno važan u ovom trenutku kad imamo groznu ksenofobičnu reakciju prema azilantima, kada se pitanje abortusa ponovo stavlja na političku i društvenu agendu i, na kraju, kada vidimo šta se desilo u Hrvatskoj sa referendumom, tako da je region opet uzdrman nacionalizmom i rastućim fašizmom. Važno je da imamo ovakve prostore.

Po čemu je BeFem poseban?

On je rezultat saradnje feministkinja iz Srbije i Švedske. Kristina Vasholm je žena koja živi i radi kao novinarka u Srbiji, a porijeklom je Šveđanka. Zanimljiv je ovakav vid prenošenja znanja, kao i to što se na malom mjestu dešavaju susreti različitih žena i, naravno, mladih muškaraca - uopšte nismo isključive prema njima. Drugo, tu su uključene i žene iz regiona, tako da suštinski imamo lokalni, regionalni i internacionalni nivo i mislim da je to jedan od naših ključnih aduta. Osim toga, BeFem se već godinama održava u Kulturnom centru „Grad“, koji je takođe važno mjesto na mapi političkih borbi. To je zanimljiv prostor na samoj obali rijeke, na dva sprata, a naši programi idu intenzivno i paralelno, tako da i to daje neki šarm.

Među posetiocima nema generacijskog jaza, najmlađi posetilac je beba, dečak Ognjen. Koliko je važna primarna socijalizacija i emancipacija muškaraca?

Meni je Ognjenova poseta bila izuzetno simpatična, jer je slušao radionicu Pričajmo o klitoralnom seksu. Pomislila sam - on će od malena imati neka dobra znanja. Ovo je prostor koji je otvoren za sve razlike. Ovdje slobodno trčkaraju kučići, tu su i bebe, ali i žene koje pomažu majkama i čuvaju im djecu dok slušaju predavanja. Razne žene i razni muškarci različitih oblika, boja i ukusa ovdje su sa nama. Ali da, naravno da je važna primarna socijalizacija i nema emancipacije društva bez emancipacije muškarca. Jedna od ključnih slika koju nosim iz Švedske je gomila mladih tata koji šetaju u kolicima svoje bebe. Čini mi se da se u tom pogledu slika i kod nas pomalo mijenja. Žene se jesu emancipovale, ali su dobile čitav novi paket obaveza. Bojim se da je ta transformacija unutar privatnog prostora još uvjek u toku, tako da je nužno i da se muškarci promjene da bismo imali neko bolje društvo.

Kako birate teme za festival, s obzirom na to da je toliko problema oko nas?

Imamo ekipu u Švedskoj koja je u kontaktu sa Kristinom, i u toj ekipi su kustoskinje njihovog programa i sadržaja. Švedska jeste uređena država, ali i oni imaju užasan problem sa pojavom rastućeg rasizma, tako da je BeFem sada poznat i na švedskoj feminističkoj sceni. Na različite načine i različite kanale inicijative dopiru do nas. Nama je važno da pokrijemo i politički, i aktivistički, i kulturni i umjetnički dio, a s druge je strane takođe važno da se na ovom mjestu pokaže ne samo sve bogatstvo feminističke produkcije, nego i sva radost i zadovoljstvo. Ti si i sama vidjela: izuzetno je mnogo veselja i smjeha na sve strane, različitih ženskih bendova i didžejica, tako da mislim da je aspekt zabave takođe važan.

Kako se svako od nas može aktivirati?

Svako može da djeluje. Više nema tih velikih narativa i velikih ideja. Ja, recimo, ne mogu da podnesem kulturu mržnje i stalne kritike. Ovdje nikom ništa nije dovoljno dobro. Znam da će biti nekih kritika i nezadovoljstava i na račun BeFema. Ali svakako mislim, ako ništa drugo, barem pokupi papirić u svojoj ulici, angažuj se, volontiraj… Znam da je faktor novca važan i da su ljudi užasno siromašni, ali, evo, mi smo ovde slušali žene sa sela. Upoznala sam ih prije nekoliko meseci i ne sjećam se da sam u životu bila toliko nadahnuta. To su žene koje zaista odrastaju u konzervativnim sredinama i tradicionalnim odnosima, ali one su se nekako izbrorile za svoje parče zemlje i svoje parče proizvodnje. Zbog toga sada gajim samo optimizam. Mislim da svako može da djeluje. Postoji mnoštvo organizacija gdje možete da se uključite, možete da čitate, da pratite stanje, da pomognete psu na ulici, baki da pređe ulicu… Ako već nemate kapacitete za nešto veliko, mislite na dnevnom nivou.

Ovde čekiraj fotke sa ovogodišnjeg BeFema.

Autorka je Nataša Niškanović.

Najnovije