Mingl kutak arhiva

Quo vadis?

Quo vadis?


U subotu veče pred izbore, apsolvent Fakulteta bezbednosti u Beogradu, intervjuisan za Drugi dnevnik RTS-a, našao se pred izborom čime će se baviti kada uskoro okonča studije. Naravno, sa diplomom menadžera bezbednosti izbor je bio "izuzetno" širok. Sa zanimanjem koje ne postoji u spisku klasifikacije zanimanja Republičkog zavoda za statistiku, sa pravom je iskritikovao predstavnike Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Naime, ovaj organ već dugi niz godina radi na strategiji, ali ne i na reformi obrazovno-vaspitnog sistema. S obzirom na to da je drugi deo ove sintagme zanemaren u našoj državi, organ se zato ograničio na prvi u kojem je dominantan cilj: na koji način da se smanje nazivi profesija i što je moguće bolje definišu delatnosti ljudi sa stečenom visokom stručnom spremom.

Poznato je da je samostalna visokoškolska ustanova koju uskoro završava ovaj mladić u sklopu Univerziteta u Beogradu, kao i da postoji opcija da studenti iste mogu imati zajedničku diplomu i Vojne akademije (VA), koja je u sklopu Univerziteta odbrane (UO). Kako smo u procesu "strategisanja" trebalo bi povesti računa o tome da li ovaj fakultet treba da bude veštački deo UB-a ili bi po svoj prilici trebalo da bude sastavni deo UO-a. UO čine VMA i VA, a od skoro je i BIA otvorila svoju Akademiju. Stoga, pošto je reč o policiji, vojsci i sličnom, ovaj fakultet bi, po svemu sudeći, trebalo da bude tamo gde mu je i mesto, te bi se samim tim i definisalo jedinstveno zvanje njegovih studenata.

Ako je za utehu, i mog zanimanja nema na toj listi. Kako živimo u svetu brojki, mogu se eventualno svrstati pod šifrom koja je u nomenklaturi 2654: organizator programa/emisije, producent igranog filma/pozorišta ili čak producent radija/TV. Naravno, očigledno je onaj koji je pravio spisak bio "odlično" upućen u to da je moj FDU podeljen na pozorišne i radijske sa jedne i filmske i televizijske smerove sa druge strane, te sam ja, kao budući menadžer-producent u pozorištu, radiju i kulturi, sa jedinog smera na osnovnim akademskim studijama čije je polje društveno-humanističke nauke - menadžment i biznis, dok su preostalih osam stručno-umetnički, "čovek sa tri diplome". Svakako, ovde se nije pravila razlika među pojmovima "reditelj" koji se odnosi na pozorište i radio i "režiser" koji se odnosi na film i televiziju, pa su tako i jedan i drugi u sva četiri medij(um)a. Moj studijski program je imao razvojni put od Organizacije scenskih i kulturno-umetničkih delatnosti, da bi nakon podele nastala Pozorišna i radio produkcija, a potom i Menadžment kulture i medija.

Ovom ambicioznom mladiću koji je pred životnim izborom za šta da se opredeli u "spektru mogućnosti" savetujem da okuša sreću kao novinar, pa bi mi bilo izuzetno drago da i njega vidim kao voditelja jutarnjeg programa na jedinoj gradskoj televiziji sa nacionalnom frekvencijom. Neka se ugleda na koleginicu koja taj posao obavlja već skoro dve decenije i školovana je u duhu odbrane i zaštite.

Naravno, novinarstvom se može svako baviti, bilo da je sa FPN-a, sa mog smera ili bilo kog drugog srodnog profila. Međutim, ako se pak opredeli da pokuša da se zaposli nakon završetka studija ili reši da ode na master, kako bi pričekao da isteknu dve godine zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, upitao bih ga: Quo vadis?

Autor je Jovan Bukovala.  
Fotka je odavde

Najnovije