Mingl kutak arhiva

Džodžo Mojes - Dok nisam srela tebe (prikaz knjige)

Džodžo Mojes - Dok nisam srela tebe (prikaz knjige)

Džodžo Mojes je britanska autorka rođena 1969. Po obrazovanju je novinarka, zainteresovana za avanture i neobične priče. Povodom ove knjige autorka je izjavila da je priču čula na radiju (mladi ragbista osuđen na nepokretnost koji je roditelje ubedio da medicinsko osoblje na jednoj klinici izvrši eutanaziju), što znači da je priča delimično istinita,  i samim tim - isto toliko surova.

Na prvi pogled, knjiga deluje kao patetično-ljubavno, lako štivo. Kako čitanje odmiče, sve više ćete se udubljivati u ovu dramatičnu priču punu preokreta.

Imamo pravi kontrast u priči:
  Lu Klark, pozitivnu,čudnu i bez posebnih ambicija, navikla na miran, uobičajen i ograničen život a sa druge strane Vila Trejnor, bogataša, koji je posle nesreće ostao u kolicima, postao kvadriplegičar sa sve većim komplikacijama, opor, pesimističan, sarkastičan i nepristupačan.
  Igrom slučaja, Lu je izgubila dugogodišnji posao koji je koliko-toliko doprinosio kućnom budžetu, a na birou je jedini pristojan posao bio posao negovateljice - imala je za zadatak da vodi računa o Vilu, kvadriplegičaru.
  Prvi dani, nedelje su se činili vrlo teškim, jer Vil nije želeo da se sprijatelji sa Lu, bio je jako neprijateljski nastrojen i u razgovoru sa njom činio da se ona oseća glupljom. Vremenom je njega harizma, spontanost, pozitivnost i takva odlučnost promenila. Počeo je da se smeje, počeo je da izlazi u dvorište....sitni koraci kad ih čitate, ali ogromni za mrzovoljnog Vila.
  Zaključujemo: ono što je bitno da bi se pomerili iz nultog položaja je osoba koja će da vas pokrene na način na koji taj neko najbolje zna, makar to i bile interne šale, poziv na čaj i slično.

Nije potreban fensi izgled da bi uspeli nekoga da oraspoložite.

Iako je Lu, sa druge strane, imala porodicu, dečka i prijatelje, vremenom ih je sve više zanemarivala, jer je slučajno čula od njegove porodice da Vil želi da ode na privatnu kliniku gde će izvršiti eutanaziju. Imala je samo šest meseci da ga odvrati od toga, onoliko koliko je trajao njen ugovor.

Pre mego što je odlučila da se bori, Lu je odustala i dala otkaz, što to je značilo ukidanje prihoda od kojih se izdržavala. Pa opet, nije odustala od Vila.  

Dotičući njegovo telo, spavajući povremeno kraj njega, upoznajući ga i shvatajući koliko uzbudljiv život je imao dok nije doživeo nesreću, otuđio se od porodice i prijatelja i povukao u sebe, ona ga je zavolela, iako to nije htela sebi da prizna. U međuvremenu je imala problema kod kuće, suočavala se sa samom sobom, a svake noći u glavi joj je odzvanjala reč «eutanazija» svake noći.

Pošto se izborila sa sobom, rešila je da se bori s eutanazijom. Želela je da pokaže Vilu kako može da funkcioniše i u kolicima, kako ima destinacija za kvadriplegičare i da može da uživa u životu i pored svih poremećaja koje ima. Njena borba je bila neprikoslovena, njen trud i želja su bili nepokolebljivi.Voleo je i on nju,toliko da je deo svoje imovine prepisao njoj kako ne bi više ograničavala sebe i probala nešto novo. Zajedno su jedno drugo učili novim stvarima i novom životu. Ono što je usledilo na kraju vam neću reći - to ćete otkriti sami čitajući ovu neverovatnu priču. Toliko je osećanja probudila u meni, da sam o mnogo čemu razmislila posle čitanja ove knjige. Navešće vas i na  suze i na smeh. Učiniće da postanete pozitivniji, da drugačije gledate na svet i da sebe motivišete. Čitaćete neprestano sve dok ne dođete do finalnog dela i «otpletete» zaplet.

Na kraju ćete shvatiti: Menjajući tuđ život na bolje, usput menjate i sebe. 



Autorka: Ajša Mehović 

Najnovije