Mingl kutak arhiva

Kako se juri sreća

Kako se juri sreća

1, 2, 3…

I sve počinje. Traženje sreće u razmaku od tri meseca. Gubljenje iste, potom pronalaženje sasvim slučajno.

„Nije teško biti srećan.“
„Za sreću je potrebno malo.“
„Sreća leči sve što ni jedna medicina ne može.“

I svi ostali kliše izrazi u koje ne verujemo. Verujemo u stvarne stvari. Stvarne priče i dogodovštine, dnevnike; jer, ako se nekome nešto desilo, to samo povećava mogućnost da se i nama isto desi. Nije nemoguće.

21.11.2015.

Sunčani dani su mi do tada postali jednolični. Zubato sunce je postalo rutina, kako su dani odmicali. Novembar je, a mi se šepurimo bez kapa i rukavica, neumotani u debele šalove i crveni u obrazima.
Dani su sve više ličili jedni na druge. Nije bilo onog nečeg, nekog jednostavnog događaja, minuta inspiracije. Krevet, fakultet, ples, krevet, fakultet, šetnja, biblioteka, krevet, biblioteka, fakultet, ples, krevet. Ne kažem da me ove stvari ne ispirišu i ne motivišu, ali nisam od tih osoba koje će uživati u svojoj rutini duže od 2 nedelje.

Bilo mi je potrebno nešto.
Bila mi je potrebna sreća.

A reči nisu bile dovoljne, jednostavno nisu mogle da objasne.. to jedno veče mi je sve objasnilo.
Često mi kažu da inspirišem ljude onim što radim. Kada pogledam, zaista mislim da ne radim ništa posebno niti pak vredno divljenja i pohvala. Ali, mnogi mi zahvaljuju za to jedno popodne koje ih pokrene dovoljno da oni menjaju. Stoga, taj vikend smo bile samo ona, oni i ja.

Zvuči kao mnoštvo ljudi. A u stvari, imaš osećaj kao da si sam na svetu i kao da ti niko ne može ništa. Barem na jedno veče.




14.02.2015.

Lažem. Nije osećaj za jedno veče. Osećaj je stalan. Samo treba to jedno veče da te podseti da si beskonačan.
I opet su oni bili tu i pobedili.
Zaboraviš na obaveze. Sve ti padne lakše. Nije bitno što si bez dečka ili devojke na čuveni Dan zaljubljenih. Bitno ti bude što je prijatelj pored tebe. Odeš u neki drugi univerzum zvukom koji stvore.
Vrati ti se sreća i prođe ti kroz sva čula, kroz celo telo i sve pore.

Potom shvatiš koliko je sve malo, skoro nepostojano, nevidljivo oku i nečujno ostalim čulima, a samo ti govori jedno:

Keep on smiling. J

4, 5, 6… to be continued…

 

Autorka: Milana Veljko 

Najnovije