Mingl kutak

Šetnja zlatnim Pragom

Šetnja zlatnim Pragom

Za poslednjih desetak godina Prag je postao vrhunska turistička destinacija ravna Beču, Londonu i Parizu. Mnogo toga je rečeno o Gradu stotinu tornjeva, postoje reportaže i reportaže, a ovo će biti samo jedna šetnja i panoramsko razgledanje starog dela Zlatnog Praga.

Šta se može videti tokom jedne šetnje?

U Pragu se najviše i može videti tokom jedne velike šetnje, jer sve ono najznačajnije smešteno je na putu od brda Hradčani i četvrti Mala strana, s leve strane Vltave, pa preko starog Karlovog mosta i Starogradskog trga, do Vaclavskih namjesti.

Naravno, ako želimo da se zadržimo u svakom muzeju, svakoj crkvi, svakom zamku, pa još da obiđemo sve gradske kule i tornjeve, onda treba odvojiti nekoliko dana, ali opet nećemo mnogo pešačiti i lutati, jer stari grad Prag je jedna kompaktna celina, a znamenitosti kao da su nanizane jedna na drugu. To je sigurno prednost u odnosu na neke druge evropske gradove, na primer Pariz, koji i ne poznaje pojam klasičnog centra grada, nego je na jednoj strani glavna ulica, na drugoj staro gradsko jezgro, na trećoj muzej, na četvrtoj restorani... Nasuprot tome, u Pragu je gotovo sve smešteno na prostoru starog gradskog jezgra, a čak i neke moderne arhitektonske tekovine bez većih problema su se uklopile između starih tornjeva i gotskih fasada, kao na primer takozvana Kuće koja pleše.

Šetnju treba početi na brdu Hradčani, a pošto na Starogradskom trgu, na suprotnoj obali, treba biti neki minut pre punog sata, onda valja unapred proceniti za koliko možemo stići. Ipak, i ako se preračunamo, sačekaćemo pedesetak minuta da donekle ispravimo grešku, ali o tom potom...

Hradčani su dugo bili grad za sebe pre nego što su postali sastavni deo Praga, a bili su i ostali neka vrsta kancelarijskog kompleksa za sve vladare i režime koji su se smenjivali na teritoriji stare Bohemije, a docnije Češke, pa se tako i danas upravo ovde nalazi sedište predsednika Češke Republike. Centralnom građevinom zamka (prema Ginisovoj knjizi rekorda, ovo je jedan od najprostranijih dvoraca na svetu) smatra se gotska katedrala Svetog Vida, koja se često uzima i za simbol Praga s obzirom na to da su njena tri tornja vidljiva iz gotovo svih krajeva Praga.

Značajna je i romanska bazilika Svetog Đorđa (Jiržija), podignuta još u X veku, a poznata po tome što se sastoji iz jednog debljeg i jednog tanjeg tornja, koji se nazivaju Adam i Eva. Kažu da je Adam debeo, a Eva mršava!

Odmah nakon što prođemo pored Adama i Eve, naići ćemo na prašku alhemiju i boemiju spojene u Zlatnoj ulici, značajnoj i po tome što je u njoj jedno vreme stanovao pisac Franc Kafka. Nekada poznata po alhemičarima i zlatarima, docnije je ova uličica (originalno se i zove ulička) postala oaza praških umetnika, a danas je pretvorena u turističku atrakciju, tako da je donekle možemo uporediti sa beogradskom Skadarlijom ili pariskim Monmartrom.

Nakon što budemo sišli starim stepenicama (treba paziti i ići pažljivo – da nas ne začara panorama starog Praga koju sve vreme vidimo sa desne strane), nailazimo na baroknu Valdštajnsku palatu (XVII vek) sa uređenim vrtom i jezercem, a ubrzo i na crkvu Svetog Nikole, što znači da se polako približavamo Karlovom mostu, mnogima poznatom iz filmova Mission Impossible i XXX.

Iako sagrađen još 1375, za vreme rimsko-nemačkog cara Karla IV, ovo je sve do 1841. bio jedini most koji je preko Vltave spajao dva dela praškog grada. Negde oko 1700. godine kamena ograda mosta obogaćena je sa trideset statua, ali ne možemo se sada zaustavljati kod svake, jer izgubićemo dosta vremena, dovoljno je da stanemo kod statue Svetog Jana Nepomuka i zamislimo želju dodirujući reljef ispod statue – kažu da je takav običaj.

Prolaskom kroz Starogradsku kulu, konačno stižemo na drugu obalu Vltave, a ako malo zastanemo i pogledamo levo, videćemo su muzej posvećen Karlovom mostu i crkvu Svetog Franje Asiškog, ispred kojih je manji trg sa spomenikom caru Karlu IV. Ako pogledamo desno, zapazićemo Narodno pozorište sa specifičnim krovom u obliku okrenutog broda, a nešto bliže, na samoj obali, muzej čuvenog češkog kompozitora Bedžiha Smetane. Pomalo anahrono deluje što je odmah pored kapije starog kamenog mosta smeštena čuvena praška diskoteka (Karlovy lázně) na kojoj upadljivo, preko celog zida, stoji da je to The biggest music club in Middle Europe!

Karlovom ulicom idemo ka Starogradskom trgu, a dok mu se budemo približavali, primetićemo da na jednom mestu stoji gomila ljudi pogleda usmerenih ka zidu starogradske većnice. Svi gledaju u astronomski časovnik Orloj (napravljen u XV veku) i iščekuju pun sat, jer u tom se trenutku četiri figure, raspoređene sa dve strane časovnika, pokrenu kao da zaista ožive! Najbolje bi bilo da se ovde zateknemo u podne, kada se, na dva prozorčića iznad sata, pokazuju dvanaest apostola tako što se jedan za drugim smenjuju. Eto zbog čega treba unapred isplanirati čitavu šetnju i paziti da kod astronomskog sata budemo tačno kad treba!

Kada smo to videli i kad se gužva raščistila, pred nama se ukazuje Starogradski trg, na čijem je središtu spomenik filozofu i reformatoru Janu Husu, dok nad celim krajem dominiraju dve kupole visoke po 80 metara: pripadaju husitskoj crkvi Device Marije pred Tinom (XIV vek), mada je svi zovu skraćeno Tinska crkva, prema ostacima obližnjeg srednjovekovnog naselja.

Ako se malo vratimo, pa kod Orloja skrenemo desno, neće mnogo proći dok nam se u daljini, na blagom uzvišenju, ne ukaže monumentalna zgrada Narodnog muzeja (sagrađena krajem XIX veka). Tada ćemo znati da se pred nama pruža čitavih 750 metara trga poznatog kao Vaclavske namjesti, pri čijem se vrhu, ispred samog muzeja, nalazi i spomenik češkom kralju Vaclavu I.

Tu kod Narodnog muzeja kao da prestaje Zlatni Prag, jer ako se budemo udaljavali od starih gradskih četvrti, sve više će nam se nametati, da ga tako nazovemo, jedan sivi Prag prepun socrealizma i brutalizma, a najbolje oličen na primeru televizijskog tornja koji se među Pražanima gotovo jednoglasno smatra omraženom građevinom. Tako se desilo da u Gradu stotinu tornjeva upravo najviši toranj (216 metara) bude označen kao najružniji, mada ta činjenica nije sprečila nedavno otvaranje hotela u sklopu samog releja!

I kad tako prošetamo starim Pragom, imaćemo dovoljno vremena da se vratimo do Karlovog mosta, ali ne da pređemo na drugu obalu, nego samo da sednemo na betonsku ogradu blizu kapije kako bismo posmatramli gomilu prolaznika i uživali u toj neprestanoj cirkulaciji različitih jezika, rasa, kultura... Izgleda kao da se na Karlovom mostu ukršta ceo svet, svi narodi, svi kontinenti, što je i logično, jer turističke agencije zasnivaju obilazak grada na maršruti Hradčani – Starogradski trg, pa s koje god strane da turisti dolaze, moraju preći preko Karlovog mosta – to je jedini pešački most preko Vltave. Nije mi poznato da li u još nekom gradu postoji takva jedinstvena tačka u kojoj, hteli ne hteli, moraju da se neprestano susreću i mimoilaze turisti sa svih meridijana.

Ovaj fenomen svakako doprinosi da Zlatni Prag sagledamo u još lepšoj boji i doživimo ga na jednoj višoj, kosmopolitskoj ravni.

Autor teksta i fotografije: Dušan Milijić

Najnovije