Mingl kutak

Da li mlade interesuje kultura?

Da li mlade interesuje kultura?

‘’Na mladima svet ostaje’’ je ono što izgovaraju bake i deke u parku, dok hrane golubove, kada ih pitate kakva je današnja omladina. Tačno je da su mladi, vredni ljudi budućnost svake zemlje, jer ono nose duh drugačijeg i novog u sebi. Ipak, mora se uzeti u obzir i činjenica da je današnja omladina mnogo drugačija od omladine pre 30 i 40 godina. Svako vreme nosi sa sobom neke novine u pogledu načina ponašanja, načina razmišljanja i kulturne svesti koja kod mladih ljudi (ne) postoji.

Funkcionisanje omladine 21. veka, govoreći konkretno o Srbiji, svedeno je na društvene mreže, šund, kič i odsustvo interesovanja za bilo kakvu vrstu kulturnih aktivnosti osim ako to nisu koncerti estradnih umetnika i lomljenje kostiju i fudbalskih stadiona na utakmicama. Naravno, ne bi trebalo generalizovati, ali s obzirom na to da mnogo veći broj mladih ljudi ne zna za neke velikana srpske nauke, ali zna za rijaliti zvezde, pevačice i vođe navijača, može se reći da funkcionisanje omladine jeste svedeno na stvari koje znače odsustvo kulturne svesti. Međutim, za takve stavove omladine ne možemo kriviti njih. Neko sa 15 ili 16 godina je još uvek osoba koja se razvija, gradi svoju ličnost i trebalo bi ga usmeravati ka dobrim stvarima. U suprotnom, upija ono što mu je plasirano. Jer, država u kojoj o stanju kulture dovoljno govori činjenica da se klasična muzika na radiju ili televiziji može čuti samo kada je dan žalosti, nije sposobna da mladima koji se razvijaju ukaže da slobodno mogu slušati klasičnu muziku i ako neko nije umro. Naime, na kulturno uzdizanje omladine prvenstveno utiču roditelji koji bi blagovremeno trebalo da svoju decu uče kako se postaje čovek i kupuju im knjige umesto skupe garderobe, ali država je ta koja treba da stane na put srozavanju vrednosti i omogući omladini uslove za razvoj i izgradnju ličnosti.

Ministarstvo omladine i sporta je 2015. sprovelo istraživanje o potrebama mladih i niihovim problemima. Ispitanici uzrasta od 20 do 24 godina izjasnili su se da u Srbiji ne postoji dovoljno kulturnih sadržaja za mlade. Tačnije, 70,4% se izjasnilo sa ’’ne’’, a 29,6 sa ’’da’’, dok su oni uzrasta od 15 do 19 godina procentu od 40,5 smatrali da postoji dovoljno kulturnih sadržaja a 59,5% da ne postoji. U pogledu mesta na kojima su kulturni sadržaji zastupljentraži, 24,7 % se izjasnilo da su kulturni sadržaji dostupni u Vojvodini, a 75,3 procenata da nisu. U Beogradu je taj procenat 50,4 za dostupnost a 49,6 za nedostupnost kulturnih sadržaja. Šumadija i Zapadna Srbija smatraju da je kulturni sadržaj njima dostupan u procentu od 28,8 a 71, 2 procenta se sa time ne slažu. Južna i Istočna Srbija u procentu od 41, 4 smatra da mladi imaju dostupan bogat kulturni sadržaj dok 58,6 procenata smatra da baš i nema.

Ako pogledamo ove brojke, jasno možemo videti da je mnogo više onih koji su nezadovoljni dostupnošću kulturnih sadržaja mladima. Takođe, može se videti da su kulturnim sadržajem jedino zadovoljni mladi u glavnom gradu dok u ostalim delovima Srbije nisu. To bi značilo da se u ogromnoj meri zanemaruje omladina van Beograda kao i njihovi kulturni afiniteti. Generalizacija sa početka priče je, međutim, i dalje opravdana jer u ovim slinim brojevima mi ne vidimo celokupnu omladinu u Srbiji jer je mnogo više onih koji nemaju pojma šta je kultura, čemu ona služi i šta zapravo znači. Jer, bez obzira na to što ima među mladima i onih koji vole da odu u pozorište, pročitaju dobru knjigu ili odu na kvalitetan koncert, zabrinjavajuće je to što su brojniji oni koji se prvoj grupi podsmevaju. Omladina raste u takvom okruženju da svako ko nije ukalupljen biva izložen kritikama i podsmehu jer je čudak, pa samim tim, da bi stekao prijatelje, ne ostaje dosledan svom načinu razmišljanja i pristaje da bude isti kao i ostali. O tome kako mladi funkcionišu najbolje govori svakodnevna slika koju vidimo na ulicama. Neukusno oblačenje, naročito devojaka, muzika koja šalje jasnu poruku o tome šta će neko biti kad poraste, poziranje i slikanje, način komunikacije sa drugovima i starijima, stil života. Ali, ovakve stvari se uče jer je svako dete kao plastelin i od toga kako ga oblikujete zavisi kakav će kasnije čovek biti. Deca upijaju, pa žuta štampa i fensi spotovi koje gledamo svakodnevno na televiziji usađuju misao da je sve to dobro i korisno a roditelji to ne sprečavaju. Pogrešno bi bilo tvrditi i da neko postaje kulturno osvešćen ukoliko ide u pozorište jer svakodnevno možemo videti raznorazne ’’javne ličnosti’’ koje posećuju isto, ali to ne znači da je njihova kulturna svest na zavidnom nivou. To samo znači da je i kultura pretvorena u kič, kao i sve ostalo u ovoj zemlji.

Italija je u avgustu odlučila da svakom građaninu za 18. rođendan dodeli 500 evra uz uslov da taj novac potroši na različite kulturne sadržaje – koncerte klasične muzike, pozorište, bioskope, muzeje, knjige i razgledanje nacionalnih parkova. Italijanska vlada želela je da pošalje poruku mladima da je konzumacija kulture jako bitno, da bi se obogatili kao osobe i ojačali društvo. Bila je to neka vrsta dobrodošlice u svet odraslih. Sudeći po tome kakvo je stanje u Srbiji, ovde poklon dobrodošlice te vrste ne bi previše obradovao mlade koji su zakoračili u svet odraslih. U Srbiji zakoračiti u svet odraslih više odgovara moralnom srozavanju nego kulturnom uzdizanju.

’’Kultura, kulturni duh u osnovici, to nije Dante, ni Dekart, ni Betoven; nagon za uzlet, nagon za preobražaj, taj nagon ili spava ili radi u narodu. Narod je roditelj i stvoritelj kulture’’.

Isidora Sekulić

Autorka: Kristina Milošević

Fotografija je preuzeta sa ovog sajta. Autor fotografije Johno.

Najnovije