Mingl kutak arhiva

Bonton – pravila lijepog ponašanja

Bonton – pravila lijepog ponašanja

Pravila lijepog ponašanja su nastala iz potrebe ljudi da u svojim međusobnim odnosima, našavši prihvatljiva i korisna rješenja, osjete i skladnost tih odnosa. Osim toga, pravila lijepog ponašanja su nikla iz potrebe da se zaštite slabiji i nemoćniji, zatim da bi se brže i bez velikih problema riješili neki odnosi koji su nastali usljed svakodnevne brzine životnog ritma (ponašanje na javnim mjestima, na putovanjima, ponašanje i ophođenje na radnom mjestu i sl). Dobro ponašanje ne bi trebalo da bude samo spoljašnja forma, već treba da izražava unutrašnju čovjekovu ličnost.

Šta kaže knjižica, zvana Bonton, koja je skladištila osnovna pravila lijepog ponašanja? Evo kratkog prikaza onoga o čemu ona kazuje, a što ti je vjerovatno poznato i što sigurno primjenjuješ, ali, svakako, nije na odmet da se malo podsjetiš. 

Ponašanje na javnim mjestima

Na ulici – kada je muškarac u društvu žene na ulici, on ide stranom koja je bliža cesti i autima, dakle tada ne važi pravilo da žena i starije osobe idu desnom stranom. Oni uvijek treba da idu onom stranom kojom im prijeti manja opasnost. Često se desi prolaznicima da ne mogu da se mimoiđu, jer po nekoliko puta i jedan i drugi krenu na istu stranu. To se neće desiti, ako se vodi računa da se uklanjamo na desnu stranu. Kada ulicom ide grupa ljudi dešava se da zauzimaju čitavu širinu trotoara. Uporedo mogu ići najviše tri osobe. Ako je društvo veće treba se razdvojiti u više grupa. Okretanje na ulici za drugim veoma je ružan običaj, takođe, neukusno je bacati otpatke na ulici kao i na svakom drugom javnom mjestu budući da svugdje postoje kante za otpatke. Glasan govor, bučan smijeh, zviždanje i pjevanje smetaju drugim prolaznicima, pa bi i to trebalo izbjegavati.

U radnjama – većina ljudi, u želji da što manje vremena izgubi u kupovini, žuri gurajući se da uđu prvi. Prvenstvo imaju uvijek oni koji izlaze, a to je u interesu i onih koji ulaze u radnju, jer će tada biti manje kupaca, te će na taj način biti svi bolje i brže usluženi. Roba koja se kupuje ne bi smjela da se dira rukama, naročito ako su to životne namjernice. Kod nas, još uvijek, nije strana pojava da se dodiruje hljeb kako bi se utvrdio njegov kvalitet, da se meso uzima u ruke i miriše i sl. U interesu zdravlja ljudi, a time i higijene životnih namjernica ove navike treba izbaciti.

U autobusu – da li započeti razgovor sa nepoznatim saputnicima? Naš mentalitet se u tom pogledu bitno razlikuje od mentaliteta nekih drugih naroda kao što su Francuzi ili Englezi, koji smatraju krajnjim nevaspitanjem ako neko u toku putovanja započne razgovor sa nepoznatom osobom. Za naš mentalitet to nije slučaj, te u toku putovanja se započinju veoma prijatni i prijateljski razgovori, što, naravno nije za osudu. Ovdje se javlja samo razlika u mentalitetu naroda. Ipak, kada je u pitanju lijepo ponašanje treba voditi računa da razgovori ne budu bučni i suviše glasni kako ne bi uznemiravali druge putnike.

Sastanci mladih – zajedničke zabave

Žurke - kada neki mladić ili djevojka želi da pozove svoje prijatelje na zabavu kod sebe, poziv se obično upućuje usmeno, ukoliko se radi o svečanoj prilici onda se mogu poslati i pozivnice. Ukoliko pozvani ne može da dođe obavezan je da se na vrijeme izvini i obavijesti da nije u mogućnosti da dođe. Ako je poziv bio usmeno, onda i izvinjenje može biti usmeno, obično telefonom, ako je pismeno obavezno je i pismeno izvinjenje. Domaćin koji poziva društvo treba da obezbijedi i hranu i piće, a ukoliko je zabava isplanirana iznenada, neočekivano onda mladići donose nešto za piće, a djevojke nešto za jelo.

Sport – momci i djevojke su u sportu potpuno ravnopravni. Sportske igre su obično odvojene, jedne su za žene, druge za muškarce. Rjeđi su sportovi u kojima muškarci i žene igraju zajedno (parovi u tenisu, stonom tenisu, jahanje i sl). U ovim sportovima muškarac je obavezan da bude obazriv prema ženi koliko dozvoljavaju pravila igre. Sportska odjeća treba da bude jednostavna i uredna, bez nekakvog pretjerivanja. Dok se bavi sportskom atkivnošću, djevojka ne treba da se šminka, a i frizura treba da bude takva da ne smeta obavljanju sportske aktivnosti.

Kampovanje – kampovati treba na mjestima koja su određena za te prilike. Ukoliko se kampuje na mjestima  koja su, recimo, imanja privatnog vlasnika, uvijek treba tražiti njegovu dozvolu, a teren poslije kampovanja uvijek ostaviti čistim. Ako se kampuje blizu nekog naselja treba voditi računa da pretjerana buka i muzika ne ometa  život stanovnika tog naselja. Vatru ne treba ložiti jer uvijek postoji mogućnost požara.

Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami. Mijenjajući sebe – mijenjate  druge.

Oldus Haksli

Autorka: Kristina Topić

Fotografija je preuzeta odavde.

Najnovije