Mingl kutak arhiva

Lajka: prvi pas u svemiru

Lajka: prvi pas u svemiru

Prvo živo biće, pas Lajka je 3. novembra 1957. godine poslat u Zemljinu orbitu. Lajka, osim što je bila prvi astonaut ujedno je i prva žrtva svemirskih istraživanja.

Neki naučnici su verovali da ljudi ne bi mogli preživeti lansiranje ili uticaj kosmičkog prostora, tako da su stručnjaci koji su radili na svemirskom programu videli letove životinja kao neophodnu pripremu za svemirske misije sa ljudima. Amerikanci su se odlučili za majmune, dok je Sovjetski savez odlučio da u svemir pošalje psa.

Lajka je bila napušten pas, mešanac (bila je delom haski i delom terijer), težak oko šest kilograma i star oko tri godine. Uzeta je nasumično sa moskovskih ulica, pod pretpostavkom da je, pošto je ulični pas, već navikla na ekstremne uslove hladnoće i izgladnelosti.

Osoblje tzv. misije Sputnjika 2 dalo joj je nekoliko imena i nadimaka, među kojima su bili Kudrijavka, Žučka i Limončik. Na kraju je prihvaćeno ime Lajka, rusko ime za nekoliko psećih rasa.

Od samog početka znalo se da će Lajka umreti, s obzirom da Sputnjik 2 nije bio napravljen za povratak nazad na Zemlju.

Lajka je ipak uginula pet do sedam sati nakon lansiranja usled stresa, ali i velike toplote koja je nastala zbog kvara u kontrolnom sistemu za regulisanje temperature u letelici. Sputnjik 2, sa telom Lajke, sagoreo je prilikom ulaska u atmosferu Zemlje 14. aprila 1958. godine. Ako te mrzi da računaš, evo pomoći – cela misija je trajala 162 dana.

Iako Lajka nije preživela putovanje, eksperiment je dokazao da živi putnik može preživeti lansiranje u orbitu.

11. aprila 2008. godine, ruski zvaničnici podigli su spomenik u znak sećanja na Lajku.

Naučna i dnevna štampa tog vremena retko je pominjala Lajkinu žrtvu nakon ovog eksperimenta.On je održan u senci zbog nadmetanja Sovjetskog saveza i Sjedinjenih Američkih Država.

Tek 1998. godine, nakon sloma sovjetskog režima, jedan od naučnika koji je učestvovao u eksperimentu, oglasio se u medijima:

Rad sa životinjama predstavlja vrstu patnje za sve nas. Prema njima se ophodimo kao prema bebama koje ne umeju da govore. Što više vremena prolazi, sve više mi je žao zbog toga. Nije trebalo to da uradimo...Nismo dovoljno toga saznali iz ove misije kako bismo time opravdali smrt psa...

Šta ti misliš, da li je u redu raditi ovakve i slične eksperimente na životinjama? Da li nova znanja koja na ovaj način dobijamo mogu da nadomeste muku kroz koju životinje prolaze?

Autorka: Sara Kajtes

Fotografija preuzeta odavde.

Deo informacija preuzet odavde.

Najnovije