Kada napravim retrospektivu svojih doživljaja iz sada već minulih letnjih meseci (mada nas je i ovaj septembar pomalo oznojio) mogu samo zaključiti da mi nije jasno kad pre su prohujali svi ti dani. Čini mi se da su trajali kratko, poput onog trenutka kada uđeš u banku da platiš kevi račune na dan isplate penzija, a ispred tebe nema žive duše, ili kao onaj osećaj kada ti 26ica naiđe poluprazna i klimatizovana. Pritom, u vožnji istom ne uočiš nijednog fluoroscentnog nasmejanog i ljubaznog čiku (ili tetu) koji jedva čekaju da ti napišu kaznu zbog švercovanja, jer kartu ili povlasticu naravno ne poseduješ. Kada smo već kod toga, čuli ste, a neki su se i uverili, da više ne nose svoje prepoznatljive uniforme. Vidim ja da mi sledi više pešačenja sve dok ne zaveje. U stvari, možda čak ni tada.
Šta je to obeležilo ovo leto dve hiljade jedanaesto? Beograd je dobio novo tramvajsko čudo tehnike direktno iz Španije, kako su ga veličali razni dnevni listovi. Bili smo i svedoci reportaže o sastavljanju istog u rodnoj mu zemlji, potom i njegovom transportovanju do Srbije, intervjuu sa vozačem iz Holandije, dočeku na granici (bez trubača, zamislite). Zatim smo čuli izjavu gradnonačelnika da će se uskoro javni gradski prevoz u potpunosti modernizovati, a onda se već posle deset dana na ulicama čudo pokvarilo. Naravno, ta činjenica nije ni mene, a pretpostavljam ni neke druge dobro obaveštene beogradske optimiste nešto preterano zapanjila ili zabrinula. Izgleda da je sedmicu sva ta medijska pompa pomalo udarila u glavu. Onda, da nastavimo sa inovacijama u prevozu - povlastice sada zamenjuju nove Bus plus kartice. Ta - daaam! Koliko sam shvatila, imaće mogućnost dopune, poput pripejd kartica za mobilne telefone. Nastoji se da se do sledeće godine uvedu specijalni čitači na ulazu u svim autobusima i putnici će morati da overe karticu, ukoliko žele da se voze. Ljubičaste karte koje su nam svima prirasle za novčanik više neće postojati.