Mingl kutak

Ljubav ne boli!

Ljubav ne boli!

Statistika kaže da svi znamo barem jednu: tihu ili glasnu; veselu ili tužnu; visoku ili nisku; uspešnu na poslu ili posvećenu domu - ženu žrtvu partnerskog nasilja.
Nauka kaže da svi mi možemo postati jedna - žena žrtva partnerskog nasilja.

Ovo je tekst koji se obraća tebi; tebi - koja si proživela nasilje, tebi - koja ga proživljavaš sada i tebi - koja nisi imala takvo iskustvo i želiš da tako i ostane.

Pogrešno bi bilo zaključiti iz ovog uvoda da je nasilje pitanje sreće - nekome se dogodi jer nije rođen pod srećnom zvezdom, a nekome ne iz suprotnih razloga. Ne! Nasilje nije pitanje sreće, nasilje je uvek odluka nasilnika i za nasilje je uvek odgovoran nasilnik.

Ali, krenimo od početka. Hajde prvo da vidimo šta je to nasilje nad ženama uopšte.

Nasilje u porodici - univerzalna društvena pojava

Nasilje u porodici je univerzalna društvena pojava. To znači da se ono javlja u svim kulturama i  društvima, da se dešavalo u svim vremenskim epohama i da se može dogoditi bilo kome - bez obzira na njegovu/njenu boju kože, nivo obrazovanja, ekonomsku (ne)zavisnost, godine, pol i drugo.

Neke od ovih stvari (npr. ekonomska zavisnost i pol) - istina - predstavljaju faktore rizika (povećavaju verovatnoću) za doživljavanje nasilja, ali njihovo (ne)postojanje nisu garancija da će do nasilja doći ili ne.

Kada govorimo o nasilju u porodici, najčešće ga delimo na: transgeneracijsko nasilje, nasilje nad decom i partnersko nasilje.

Sve ove vrste nasilja zaslužuju i zahtevaju da se o njima pišu udžbenici, ali kako ovo nije udžbenik nemamo dovoljno prostora da pišemo detaljno o svemu (a ukoliko te ova tema zainteresuje svakako o njoj možeš čitati mnogo više u knjigama). Za sada ćemo se fokusirati najviše na partnersko.

Partnersko nasilje

Partnersko nasilje definiše se kao nasilje u intimnoj vezi koja može biti bračna ili vanbračna, akutna ili bivša. 

Dakle, bez obzira da li se nalaziš u braku sa osobom koja nad tobom vrši nasilje ili se zabavljate kao momak i devojka i bez obzira da li ste trenutno u vezi ili ste to bili u prošlosti - svako nasilno ponašanje usmereno od strane jednog partnera prema drugom jeste partnersko nasilje.

Iz dosadašnjeg teksta (i samog naslova) vidi se da govorimo o nasilju muškaraca nad ženama. Ovime ne umanjujemone poričemo postojanje partnerskog nasilja u kojem je muškarac žrtva, a žena nasilnik. To je važna tema koja takođe zahteva da se o njoj piše i govori i potrudićemo se da to i učinimo u narednom periodu. Govorimo prvo o nasilju muškaraca nad ženama zbog njegove šire rasprostranjenosti, veće učestalosti i razornim posledicama koje ima, a od kojih je najteža ubistvo žena (femicid) koje se u Srbiji na godišnjem nivou dogodi oko 30 puta.

Oblici partnerskog nasilja

Prema svojim oblicima, partnersko nasilje najčešće delimo na fizičko, seksualno i psihičko.

Fizičko nasilje podrazumeva primenu fizičke sile nad žrtvom. To može biti šamaranje, guranje, udaranje i drugo.

Seksualno nasilje podrazumeva prinudu žrtve na seksualni odnos. Najteži oblik seksualnog nasilja je silovanje, ali ono podrazumeva i neželjene fizičke dodire, uznemiravane (slanje SMS poruka, vređanje), ejakulaciju u telo partnerske bez njene saglasnosti i drugo.

Psihičko nasilje najčešće delimo na ekonomsko, emocionalno i proganjanje.

Ekonomsko nasilje podrazumeva različite vidove kontrole i ekonomskog stanja žene u cilju manipulacije. Može podrazumevati kompletnu kontrolu finansija i novca, zabranu ženi da ima zaposlenje, onemogućavanje školovanja, davanje neadekvatne i nedovoljne količine novca i nadgledanje na šta žena troši novac i drugo.

Emocionalno nasilje podrazumeva vređanje, ponižavanje i generalno uterivanje straha u cilju kontrole i manipulacije. Može podrazumevati: okrivljavanje za sve probleme u vezi/braku, poređenje sa drugima i urušavanje samopouzdanja, vređanje i drugo.

Proganjanje podrazumeva da nasilnik namerno i uporno prati žrtvu protiv njene volje.

Poznavanje oblika nasilja je veoma važno za žrtvu kako bi prepoznala šta joj se događa i kako bi preduzela korake za napuštanje nasilnog odnosa. U tom cilju, na slici možeš videti Točak nasilja koji je napravio Autonomni ženski centar 2009. godine u kojem su prikazani oblici nasilja i taktike koje koriste nasilnici. On nudi mogućnost da pročitamo i prepoznamo potencijalno nasilne odnose u kojima se nalazimo.

Preuzeto sa: psihosoma.rs.

Razlozi za ostajanje u nasilnom odnosu

Postoji puno teorija i modela koji iz različitih uglova objašnjavaju održavanje nasilnog odnosa i ostanak žrtve u nasilnom odnosu. Jedan od tih modela je razvila Leonor Voker (Lenore Walker) i nazvala ga Ciklus nasilja.

Ovaj model govori o tri faze u ciklusu nasilja i daje uvid u to šta se u nasilnom odnosu najčešće dešava.

Prva faza se naziva i Faza stvaranja tenzije u odnosu koja je praćena pretnjama i zastrašivanjem žrtve. Iz ove faze prelazi se u drugu fazu - fazu akutnog nasilja. U ovoj fazi nasilnik vrši nasilje nad žrtvom. Nakon toga, nasilnik počinje da se kaje i ubeđuje žrtvu da neće ponoviti nasilno ponašanje. Sledi faza medenog meseca u kojoj nasilnik i žrtva uspostavljaju dobar odnos i razvijaju privid da su bliži nego ikada, da bi ponovo nastupila faza stvaranja tenzije i da bi se ponovio čitav ciklus.

Poznavanje ovog modela je značajno jer ukazuje na važnost reagovanja prilikom prvi put ispoljenog nasilja. Verovanje u promenu nasilnika, bez njegovog ličnog rada na sopstvenom nasilnom ponašanju (najbolje uz uključivanje stručne pomoći) može dovesti samo do ponavljanja nasilja.

Pored verovanja u promenu nasilnika, žrtva može ostati u nasilnom odnosu i zbog: sopstvene bolesti ili bolesti nasilnika, ekonomske zavisnosti, odsustva podrške bližnjih, odsustva podrške šire društvene sredine, osećaja stida i sramote i slično.

Važnost odgovora na nasilje

Način na koji ćeš odgovoriti na nasilje je veoma važan, čak ključan, za prekid ciklusa nasilja. Međutim, odgovor ne zavisi samo od žrtve već i od njene uže i šire društvene zajednice.

Dakle, ukoliko ti lično trpiš nasilje - važno je da znaš da nisi sama u ovome. Pomoć postoji! Važno je da što pre potražiš pomoć i udaljiš se od nasilnika. 

Na sajtu Sigurne kuće možeš pronaći brojeve telefona za većinu gradova u Srbiji na koje se možeš obratiti kako bi dobila neophodnu pomoć i zaštitu. Ne ustručavaj se da potražiš pomoć!

U sigurnim kućama i centrima za socijalni rad rade ljudi koji su obučeni i iskusni u radu sa žrtvama nasilja i oni ti mogu pomoći. Ne ustručavaj se da im se obratiš - oni te razumeju i žele da ti pomognu.

Reakcije okruženja - kako možeš pomoći žrtvi

●       Ne ustručavaj se da pitaš svoje komšinice, koleginice i poznanice kako su.

●       Ukoliko primetiš fizičke tragove nasilja na nekome, ne pravi se da ih ne primećuješ i ne ustručavaj se da pitaš da li je sve u redu i ponudiš pomoć.

●       Budi osoba koja bi tebi bila potrebna kada bi tako nešto proživljavala.

●       Ne ustručavaj se da prijaviš nasilje policiji bez obzira na to kako si za nasilje saznao/la ili samo sumnjaš da se ono nekome dešava. Blagovremeno reagovanje je ključno u izbegavanju kobnih ishoda nasilja.

●       Pokaži osobi da nije sama.

●       Posavetuj osobu da pozove neki od gore navedenih brojeva telefona i da se što pre skloni od nasilnika.

●       Posavetuj osobu da se obrati psihologu ili psihoterapeutu.

●       Ponavljam, ne ustručavaj se da prijaviš nasilje!

Kako izbeći nasilje

Ne postoji recept po kome se možemo ponašati i tako izbeći nasilni odnos. Ponavljam, nasilje nije pitanje sreće niti je žrtva ikada kriva za nasilje.

Međutim, postoje određena ponašanja koja mogu pomoći u smanjivanju šansi za ulazak u nasilan odnos. Ovim ponašanjima takođe pomažeš u smanjenju stope nasilja u društvu:

●       Obrati pažnju na način na koji se tvoj partner ponaša, naročito kada je ljut. Ukoliko se osećaš uplašeno u njegovom prisustvu, to je znak da bi trebalo da napustiš taj odnos.

●       Edukuj se dodatno o partnerskom nasilju i njegovim oblicima.

●       Pokušaj da razumeš da nema mesta za osećanja krivice, stida ili srama u slučaju doživljavanja nasilja.

●       Otvoreno govori protiv nasilja.

●       Ukoliko si imala primer nasilnog odnosa u porodici, rad sa psihoterapeutom ti može pomoći da ne biraš nasilne partnere po uzoru na nasilne muškarce u porodici.

●       Ne osuđuj osobe koje su doživele nasilje.

 

Zapamti: niko ne zaslužuje da trpi nasilje!

Nasilnik je uvek odgovoran za nasilje koje vrši! Potraži pomoć! Nisi sama.


Autorka: Jovana Dimkić

Najnovije