Mingl kutak

Vazduh koji oduzima dah

Vazduh koji oduzima dah

foto: BOŠ

Beograđanka Jelena Barbulj je kao dete imala astmu, a pre tri godine ova bolest joj je ponovo dijagnostikovana. Ova dvadesetšestogodišnjakinja smatra da je zagađenje bilo okidač. Ističe da joj je život otežan i da su joj tegobe veoma izražene.

Najgore je zimi. Kad počne grejna sezona, za mene počinje noćna mora. Trenutno koristim jednu od jačih pumpica. Međutim, kad je veliko zagađenje ni pumpica ne pomaže, objašnjava naša sagovornica.

Nekoliko lekara joj je savetovalo da tokom zimskih meseci napusti Beograd ili da se trajno iseli. Selila se iz jednog dela grada u drugi.

Iako to nije nešto šta želim, ozbiljno sam počela da razmišljam o toj opciji, kaže Jelena.

Vazduh nad Beogradom, Autorka: Jelena Čolović

Pulmološkinja Tatjana Radosavljević pacijentima savetuje da ako ne moraju ne izlaze napolje kada je indeks zagađenja vazduha visok. Naglašava da  od aerozagadjenja štite samo nano maske koje u apotekama možete naći pod nazivom N 95, dok hirurške i epidemiološke maske nisu efikasne.

U poslednje vreme ima sve više astme kod mladih. Ako se nastavi ovaj trend, u Evropi će 2050. godine svako drugo dete imati bronhijalnu astmu, ističe Radosavljević.

Niko nije otporan

Dugotrajna izloženost zagađenom vazduhu može da dovede do ozbiljnih komplikacija. Svetska zdravstvena organizacija saopštila je da je od posledica zagađenja vazduha u Srbiji godišnje umre 6.000 ljudi. 

Podaci Instituta za javno zdravlje Srbije Milan Jovanović Batut pokazuju  da je 2020. godine od bolesti organa za disanje umrlo 60 odsto ljudi više nego u 2010. godini. Važno je uzeti u obzir da na ovu vrstu oboljenja ne utiče samo zagađenje. Značajan skok primetan je u 2020. kada je izbila pandemija virusa korona.

Grafikon 1 (Izvor: Instituta za javno zdravlje Srbije Milan Jovanović Batut)

Biljana Stošić i Jefimija Stamenković su cimerke u studentskom domu u Beogradu. Obe imaju astmu. Jefimija ima blaži, a Biljana ozbiljniji oblik i koristi pumpicu kako bi ublažila tegobe.

Ja sam ovde došla iz malog mesta. Tamo je svuda zelenilo. Kad sam kod kuće malo duže pa se vratim u Beograd, prve noći teško dišem. Kao da mi je neka cigla na grudima, opisuje Biljana.

Na nju se nadovezala Jefimija koja kaže da jedva čeka da završi fakultet i da ide iz Beograda.

Prestonica Srbije je u noći između 4. i 5. februara bila najzagađeniji grad na svetu.Vrednost US AQI (Air Quality Index) indeksa zabeležena te noći je bila 237.

Pored toga što zagađen vazduh otežava život onima koji imaju probleme sa disanjem, negativno utiče na zdravlje svih koji ga udišu. Tokom dana kada je vazduh najzagađeniji, kod zdravih osoba se javlja suzenje očiju, curenje nosa i osećaj nedostatka vazduha.

Atletičarka Marija Stambolić tokom zime se trudi da trenira prepodne jer je primetila da joj popodnevni treninzi teško padaju.

Popodne je vazduh zagađeniji nego ujutro. Pratila sam te podatke pomoću aplikacije koja je za to namenjena. Tokom treninga mi je teže da udahnem, ali prave posledice osetim tek kad uđem u kuću, kaže Stambolić.

Činjenice o zagađenju - reels

Osim toga, zagađenje je jedan od uzroka povećanja neplodnosti i sve veće stope steriliteta širom Zapadnog Balkana. Posebno su pogođene žene koje žive u zagađenim oblastima, jer zbog lošeg kvaliteta vazduha mogu imati manje zdravih jajnih ćelija, podaci su Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu.

Dr Dragana Đorđević naučni savetnik sa Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, više puta je u javnosti skretala pažnju na to da je Svetska zdravstvena organizacija izvestila javnost da zagađenje vazduha dovodi do smanjenja inteligencije.

Zagađenje vazduha je vrlo kompleksan problem. Važno je da razumemo da toksična materija koja se oslobađa počinje da kruži kroz prirodu. Ono što ne udahnemo, padne na tlo, tu se gaje poljoprivredne kulture. Tim biljkama se hrane životinje i onda nam sve to dođe na trpezu. Najsitnije čestice prodiru i kroz kožu i tako ulaze u naš organizam, noseći sa sobom sve toksične materije. Tako da smo sa svih strana izloženi, kaže Đorđević.

Naglašava da su njena i istraživanja njene istraživačke grupe pokazala da se najopasnije supstance nalaze u najsitnijim česticama i dodala da su mnogo opasnije čestice koje nastanu sagorevanjem lignita u termoelektrani, nego čestice saharske prašine koje su prirodnog porekla. 

Opasna gradska magla

Nikola Golubović živi u glavnom gradu Srbije tri meseca. Završio je fakultet u Nišu, ali je u Beograd došao zbog posla. Kaže da ni u Nišu vazduh nije sjajan, ali mu se čini da je u Beogradu gore stanje.

Uveče se baš oseća zagađenje. Ne mogu da vidim tri zgrade od moje. Deluje kao da je to magla, a nije magla, kaže Golubović.

Dr Dragana Đorđević objašnjava da je to smog koji nastaje kada se kapljice magle, koja je u stvari kondenzovana vodena para u prizemnom sloju atmosfere, izmešaju sa štetnim materijama koje su u vazduh dospele iz energetskih postrojenja, industrije i individualnih ložišta. Tada vazduh dobija žutu, sivu, tamnosivu ili braon boju u zavisnosti od vrste zagađujućih supstanci koje su prisutne u vazduhu.

Vazduh koji ima boju, ukus i miris, autorka Jelena Čolović

Beograd je poslednjih godina zagađeniji nego ranije. Tome doprinosi otvaranje fabrika prljave industrije kojih je sve više u Srbiji. Do Beograda stiže zagađenje iz Smedereva i Obrenovca tako što ga vetar donosi.

Zagađen vazduh nije nešto što je lokalnog karaktera, on može da ode 10, 100 ili 1.000 kilometara od mesta nastanka, ističe Dragana Đorđević.

Najveći zagađivači su termoelektrane, čeličane, fabrike guma, a automobili doprinose u manjoj meri zagađenju vazduha u Beogradu.

Merenje zagađenja

Poslednjih godina su postale sve popularnije aplikacije za praćenje kvaliteta vazduha. Andrej Šoštarić, odgovorni analitičar u Laboratoriji za ispitivanje kvaliteta vazduha Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd istakao je da je važno da ljudi znaju koliko je vazduh zagađen kako bi prilagodili svoje ponašanje.

Pre svega da znaju ako je zagađen ili jako zagađen da li će u šetnju, da li će na džoging ili da li mogu neke svoje aktivnosti da odlože ne bi li se manje izlagali tom vazduhu. Kao kada vidite da li je temperatura 10 ili 20 stepeni i u skladu sa time pripremite garderobu, rekao je Šoštarić za CINS.

Kvalitet vazduha se svakodnevno meri u Srbiji, a podaci o tome su dostupni na nekoliko mesta. Sajt Gradskog zavoda za javno zdravlje zove se Beoeko. Za područje cele Srbije postoji sajt Agencije za zaštitu životne sredine. Aplikacija Ajkjuer prikuplja podatke iz celog sveta.

Tabela 2

Pre nešto više od dve godine Beogradska otvorena škola pokrenula je građansku mrežu za merenje zagađenja vazduha. Po rečima Tatjane Avramović iz zelenog tima BOŠ-a odziv građana je dobar i često sa javljaju i interesuju kako da se uključe u ovaj program. Trenutno je u funkciji oko sto senzora za merenje kvaliteta vazduha koji se nalaze po čitavoj Srbiji.

Ljudi nas kontaktiraju i mi im pošaljemo senzore. Važno je da kod kuće imaju dobar internet i da su merači stalno uključeni u struju. Merni aparati su mali i ne zauzimaju mnogo mesta. Mi ih sami sastavljamo i poštom ih šaljemo ljudima, kaže Avramović.

Svako ko je zainteresovan da se uključi u građansku mrežu merenja kvaliteta vazduha može da pronađe kontakte BOŠ-a na linku.

U više navrata građani su na ovaj način otkrivali da je došlo do većeg zagađenja nego što je dozvoljeno i onda su uticali na lokalnu vlast da se angažuje i obrati više pažnje na životnu sredinu.

Pančevački most koji se jedva vidi od smoga, autorka Jelena Čolović

Gradski zavod za javno zdravlje sastavio je plan mera za Beograd od 2021. do 2031. godine koje se odnose na poboljšanje voznog parka javnog prevoza, izgradnju metroa, podsticanje pešačkog i biciklističkog kretanja, gašenje kotlarnica gde god je moguće, kao i uvođenje subvencija ili olakšica za zamenu neefikasnih kotlova.

Profesorka Dragana Đorđević ističe da je ukupni doprinos saobraćaja zagađenju između pet i deset odsto  i da se treba fokusirati na izbacivanje lignita iz upotrebe, zabranu spaljivanja loših materijala kao što su gume i uštedu energije gde god je to moguće.

Buđenje svesti

Krajem januara ove godine među prvih pet najzagađenijih gradova na svetu našli su se Beograd, Sarajevo i Zagreb. Što se Crne Gore tiče, tokom 2013. godine 65 odsto stanovništva u urbanim i urbano-industrijskim mestima bilo je potencijalno izloženo koncentracijama zagađivača iznad preporučenog nivoa. Prošle godine u Nikšiću je gorela deponija. Iz Ekološkog pokreta Ozon upozoravali su tada da je vazduh bio veoma zagađen. Institut za javno zdravlje preporučio je smanjeni boravak na otvorenom pogotovo osetljivim grupama.

Ekologija je poslednjih godina postala važna tema na ovim prostorima. Više se o njoj priča nego što je ranije bio slučaj, ali verovatno zato što je zagađenje toliko da smo svi počeli da ga osećamo. Nekoliko ekoloških protesta u prethodnim mesecima u Beogradu okupilo je na ulicama veliki broj kako mlađih tako i starijih. To je dokaz da je ljudima stalo i da se brinu.

Ono što me je posebno ohrabrilo jeste to što su mladi ljudi zainteresovani za ove teme. To je važno za preokret i promenu paradigme naše energetike, naše industrije i naše svesti jer privredni rast nije onaj kojim se životna sredina zagađuje i trajno degradira. Ekonomski rast i razvoj u doba 4.0 industrijske revolucije podrazumeva čist vazduh i očuvanu životnu sredinu, zaključuje Dragana Đorđević.

 

Autorka: Jelena Čolović

Vazduh koji ima boju, ukus i miris, autorka Jelena Čolović

Beograd je poslednjih godina zagađeniji nego ranije. Tome doprinosi otvaranje fabrika prljave industrije kojih je sve više u Srbiji. Do Beograda stiže zagađenje iz Smedereva i Obrenovca tako što ga vetar donosi.

„Zagađen vazduh nije nešto što je lokalnog karaktera, on može da ode 10, 100 ili 1.000 kilometara od mesta nastanka“, ističe Dragana Đorđević.

Najveći zagađivači su termoelektrane, čeličane, fabrike guma, a automobili doprinose u manjoj meri zagađenju vazduha u Beogradu.

Merenje zagađenja

Poslednjih godina su postale sve popularnije aplikacije za prađenje kvaliteta vazduha. Andrej Šoštarić, odgovorni analitičar u Laboratoriji za ispitivanje kvaliteta vazduha Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd istakao je da je važno da ljudi znaju koliko je vazduh zagađen kako bi prilagodili svoje ponašanje.

„Pre svega da znaju ako je zagađen ili jako zagađen da li će u šetnju, da li će na džoging ili da li mogu neke svoje aktivnosti da odlože ne bi li se manje izlagali tom vazduhu. Kao kada vidite da li je temperatura 10 ili 20 stepeni i u skladu sa time pripremite garderobu“, rekao je Šoštarić za CINS.

Kvalitet vazduha se svakodnevno meri u Srbiji, a podaci o tome su dostupni na nekoliko mesta. Sajt Gradskog zavoda za javno zdravlje zove se Beoeko. Za područje cele Srbije postoji sajt Agencije za zaštitu životne sredine. Aplikacija Ajkjuer prikuplja podatke iz celog sveta.

Najnovije