Mingl kutak arhiva

Svetski dan muzike – 6 filmskih numera koje treba da čuješ

Svetski dan muzike – 6 filmskih numera koje treba da čuješ

Foto: Boš

Godinama unazad veliki umovi su se trudili da pronađu svoju savršenu definiciju kada je u pitanju sam pojam muzike, ali i fenomen njenog postojanja i njenog ogromnog uticaja na čovečanstvo. Muzika se izjednačavala sa istinom, sećanjima, zuboboljom, magijom i sa ko zna još  kakvim apstraktnim i konkretnim opipljivostima. Ipak, možda je muziku najbolje ograničio rečima Kurt Vonegat, američki pisac: Kada umrem neka ovo piše na mom epitafu: Jedini dokaz koji mu je bio potreban za postojanje Boga je muzika.

Danas se neretko govori o širem kontekstu muzičke umetnosti, o njenoj ,,saradnji’’ sa ostalim umetnostima. Tada se najčešće govori o uobličavanju i prožimanju. U tom odnosu intermedijalnosti ona se najčešće dovodi u vezu sa filmom. Razlozi su mnogobrojni i svima dobro poznati. Muzika i film su u neraskidivoj vezi još od samog nastanka filma. Muzika se najpre koristila kako bi nadjačala buku kojom je bila propraćena svaka projekcija, dakle, iz tehničkih razloga. Kasnije je muzika u filmu dobila svoju pravu ulogu, onu koju ima i sada – ulogu da oslika atmosferu, da se prožima sa narativom i da iznuđuje  emocije. Danas se neka filmska ostvarenja ne mogu zamisliti bez određenih muzičkih numera, neke od tih numera nastavile su da se ,,osamostaljuju’’ i van granica filmova za koje su pisane, dok su neke već postojeće dobile popularnost tek nakon što su postale sastavi deo filma. Dolazimo do zaključka da je muzika važna filmska komponenta, jer doprinosi impresiji i samim tim postaje neizostavno sredstvo nadražaja. Naposletku, da li bi Ivkova slava bila ista bez Nesanice, Šurdin ples bez A sad adio, Zonino presvlačenje bez propratnog Pod tvoj jelek, tu da zimujem, početak Karaule bez Rundekovog Šejna, da li bi monolog o crnim rupama uspeo da zaustavi vreme bez muzike Vlade Divljana u pozadini? Možda je ipak glavno pitanje kako bi izgledao ceo filmski opus Emira Kusturice.

Motivisani današnjim danom, Svetskim danom muzike i ujedno prvim letnjim danom, izdvajamo nekoliko muzičkih numera iz domaćih filmova i serija one koje nisu privukle veliku pažnju, a to svakako zaslužuju.

  1. Na morskome plavom žalu, Sjećaš li se Dolly Bell

Kusturičin film Sjećaš li se Dolly Bell mnogi smatraju remek-delom i njegovim najboljim filmskim ostvarenjem, a muzička numera  Na morskome plavom žalu nastala je u stilu šlagera šezdesetih. Jedan od karakterističnih junaka ovog filma je Kliker (Saša Zurovac) , on na samom početku peva uvodne stihove pesme koja će vremenom postati evergrin:

Na morskome plavom žalu

Gdje čarlija vjetrić mio

Plavušu sam bajnu snio

O kako sam srećan bio

Pesmu je napisao sarajevski roker, Dragan Jokić, baš za potrebe filma, a muzički uobličio Zoran Simjanović. Mnogi muzičari su nakon Zurovca otpevali ovu pesmu, ali nijedna izvedba ne može da parira toj prvobitnosti, toj tananosti šlagera. Zapravo, čini se da niko sem Klikera ne bi mogao nežnije i tužnije da otpeva stihove O kako sam srećan bio.

             2. Grlom u jagode, uvodna numera

Mnogima je sigurno na prvom mestu instrumentalne serijske muzike upravo uvodna špica za seriju Grlom u jagode,  koju je napisao jedan od najpoznatijih srpskih filmskih kompozitora - Zoran Simjanović. U dobro poznatoj melodiji taaaaa na na na na naaaaaaaa oseća se nešto porodično, meko, daleko, melanholično, nešto prošlo i neponovljivo. Oseća se crno-beli Beograd koji je zauvek zelen, širok dovoljno za sve mladosti. To je melodija od koje ne može da se odraste, onako istinski, ružno, krivo nasađeno.

              3. Bacila je sve niz rijeku, Lepa sela lepo gore

Postoje takozvani grč-filmovi, oni zbog kojih se menja kanal na TV-u, zato što je dovoljno pogledati ih samo jednom. Jedan od takvih je onaj Dragojevićev film gde Velja (Nikola Kojo) korača prema svetlosti na kraju tunela, puca i peva pesmu uz koju je prvi put u životu ljubio. Ima nečeg beskompromisnog, dalekosežnog, odvažnog u njegovom hodu prema smrti. Ovom scenom pesma ostaje zauvek zarobljena u istoj, jer je tu postala veća od sebe. Više nije važno o čemu ona peva, kako je nastala, ko je originalno izvodi, već njen izmešten kontekst, neposredna emocija i Veljin lični idealizam.

             4. Mladi, Neposlušni

Film Neposlušni jedan je od onih za kojim moraš da tragaš kao za skrivenim blagom, jer nije dobio prostor kakav zaslužuje u filmskom svetu. Iako je izdvojena samo pesma Mladi, važno je napomenuti da je ceo soundtrack ovog filma kao komad magične zemlje pored bistrog potoka. Pesme Mladi, Pođimo žnjeti žito i Pesma lutalice trepere snažno, eruptivno, zvonko dok Lazar (Mladen Sovilj) i Leni (Hana Selimović) voze kroz mirisna prostranstva detinjstva. Kombinacija filmskog narativa i muzike Minje Subote idejno se dodiruju, pa sve izgleda kao intimni prvi ples. Osnovni stav je u introverziji, u povlačenju u nepoljuljanu prošlost gde bosa stopala trče livadom.

            5. Dole u mraku, Močvara

Postoji određena igrivost u pesmi Dole u mraku, čiji je tekst napisala Milena Marković, muziku komponovao genijalni Vojislav Aralica, dok je pesmu izvela Jelena Petošević. Močvara nije prošla neopaženo, međutim, čini se da je veću pažnju privukla originalna muzika ove serije. Pesma je već prvim emitovanjem serije postala predmet diskusije po društvenim mrežama, verovatno zbog njene bizarnosti. Ima nečeg oksimoronskog  u spoju muzike, teksta i vokala, nešto poput slike deteta koje se igra samo u mraku. Zapravo, gorepomenuta igrivost je učinila ovu pesmu lako pevljivom i dostupnom, stavljajući njenu alegorijsku dimenziju u drugi plan.

              6. Svima je žurka u glavi, Jutro će promeniti sve

Za kraj, nešto urbano, alternativno, serija sa čijom muzikom najviše možemo da se poistovetimo, jer je to melodija koja oslikava naše doba, naše borbe sa vetrenjačama. Jutro će promeniti sve je riznica kada je u pitanju muzika. Ne postoji osoba koja je, gledajući Jutro, ostala ravnodušna na propratnu plejlistu. Za to je u najvećoj meri zaslužna Janja Lončar, muzička urednica ove serije. Neizostavno je spomenuti da je, pored originalne muzike, Janja Lončar birala i numere onih izvođača  i bendova koji nemaju medijski prostor kakav zaslužuju, neki od njih su: Jarboli, Sana Garić, Lira Vega, Autopark, Bitipatibi, VIS Limunada i mnogi drugi. Zašto baš Svima je žurka u glavi? Zato što treperi kao rosa po asfaltima dok proživljavamo svoja jutra, a neki mladi Teodor, u nekom svom filmu, koji nije Her, kaže: Play melancholy song.

Autorka: Nevena Branković

Najnovije