Mingl kutak

Kancelaruša

Kancelaruša

Postoji nekoliko stvari koje ne volim da mi priređuju.        

Popovanje.        

Maratonski šoping.        

Iznenađenja. 

Ja sam osoba koja voli da drži konce u rukama. Nikada ne kasnim na posao. Revnosno odgovoram na sve poruke koje mi ljudi ostave na telefonskoj sekretarici. Hodam stepenicama. Doručkujem kornfleks. Slažem veš po bojama i azbučnom redu (brushalter, gaćice, roze). Kapirate sistem? 

Na kraju krajeva, sadržaj mojih fioka s donjim vešom nije ni od kakvog vašeg interesa, osim u svrhe komercijalne zabave, ako živite i postojite kao jedan njen deo. 
O. To bi značilo da se za mene može reći da sam komercijalna. Šta je danas komercijalno, uopšte? Coca Cola, koja prodaje sama sebe. Paolo Koeljo, kao moderni suštinolog-trabunjač. Moja koleginica, kao cupkalica s kolena na koleno. Ja, kao osoba koja se oblači u Zari, sluša britanski pop, hrani se organski i proevropski je orjentisana.  

Mali, zeleni, nezdravi, debeli svete. 


Mada, postoje stvari u kojima sam jako nekomercijalna. 
Ne jedem meso. Ne gledam televiziju. Nemam psa, ni mp4 plejer. Ne čitam ženske časopise, a kada su knjige u pitanju, posvećujem pažnju samo klasicima. 
Kuća mi je sterilna, frizura mi je sterilna, mozak mi je ispran brojkama koje preračunavam po celi dan.  Sad razumem Micu Ubicu – dođe i meni po više puta dnevno da okačim na vrata kancelarije “Pao sistem”, smažem burek tako da mi šavovi na tesnoj, tamnopavoj, poslovnoj suknji opasno zategnu dok radikalno lomim olovku. 

Odaću vam svoju ličnu malu tajnu. Pretposlednja fioka radnog stola je ona u kojoj čuvam polomljene olovke. One su simbol mog tihog protesta. Protesta nad papirologijom, sporim kompjuterima, glupavo raspoređenim radnim vremenom, dosadnim šefovima, nedovoljno organizovanim kolegama, kodeksima oblačenja i nošenjem brushaltera. 
Dodala bih i ozonsku rupu i činjenicu da kod nas još uvek ne postoje kontejneri za rasvrstavanje otpada, ali nisu zadnjepomenute dve misli ono zbog čega najčešće lomim olovke. Češće su to ljudi. 


A kad izađu iz moje kancelarije, samo skrckam plastiku među prstima... I gurnem je u fioku.

 

Autorka: Jovana Georgievski

Sliku smo našli ovde

Najnovije