Mingl kutak arhiva

Mingl intervju, Dimitrije Marković: Arheologija kao put ka otkriću

Mingl intervju, Dimitrije Marković: Arheologija kao put ka otkriću

 foto: privatna arhiva, Dimitrije Marković, BOŠ

U susretu sa mladim arheologom Dimitrijem Markovićem, otkrivamo putovanje koje je započelo ljubavlju prema starim civilizacijama i mitovima. U razgovoru, Dimitrije deli svoje iskustvo o ključnom trenutku na seminaru arheologije u Petnici, gde je prvi put shvatio koliko je ova nauka značajna, i gde je odlučio slediti svoju znatiželju. Sada, na doktorskim studijama na Filozofskom fakultetu, Dimitrije nam otkriva svoja istraživanja, kao i ostale projekte gde se bori protiv pseudonaučnih teorija, istražuje prošlost, pa čak i sadašnjost.

Mingl: Ćao, Dimitrije! Kako provodiš ove decembarske dane?

Dimitrije Marković: Ćao! Slično kao svake godine, radno i u super raspoloženju.

Mingl: Kako si došao na ideju da se baviš arheologijom? Šta te je privuklo ovoj nauci?

Dimitrije: Arheologiju, stare civilizacije i mitove sam voleo odmalena – kao i 80% druge dece. Vremenom su te informacije u glavi zamenili fudbaleri, filmovi i druge stvari, ali je prelomni trenutak bio odlazak na seminar arheologije u Petnici tokom druge godine srednje škole. Tada sam po prvi put shvatio šta sve arheologija može da bude, ali i da je to nešto što može da se studira u Srbiji, pa sam rešio da ispratim svoju znatiželju i upisao Filozofski fakultet. Ključna reč koja se tu krije je verovatno otkrivanje. Prosto mi je bilo izuzetno primamljivo i zanimljivo da pokušavam da sklopim sliku o prošlosti, kao neke puzle, a da mi pritom nedostaje više od pola delova.

Mingl: Trenutno si na doktorskim studijama na Filozofskom fakultetu. Na koji način studije doprinose tvom profesionalnom usavršavanju? Radiš li na nekim zanimljivim istraživanjima trenutno?

Dimitrije: Doktorske studije su danas prilično nužna stvar na početku akademske ili naučne karijere, za razliku od pre 20-30 godina, a najčešće su i uslov za zaposlenje na različitim projektima.

Što se istraživanja tiče, radim na nekoliko koja su, čini mi se, prilično zanimljiva. Na samom doktoratu proučavam životinjske ostatke sa lokaliteta Dijana kod Kladova, da bih utvrdio kako je izgledala ishrana rimske vojske na Dunavu u današnjoj Srbiji, odnosno u nekadašnjem pograničnom području Carstva – šta su jeli, da li su lovili divljač, pecali, da li im je meso dolazilo usoljeno iz nekih udaljenijih krajeva ili su sami gajili svoje životinje i slično. Pored toga, od 2019. godine sam deo arheoloških istraživanja antičke Remesijane u Beloj Palanci, gde iskopavamo nekropolu, odnosno groblje, iz 4-5. veka, u vreme kada Remesijana postaje veliko hrišćansko središte i veliki episkopski centar.

Rezultate tih istraživanja možete videti na izložbi u prostorijama arheološke zbirke na Filozofskom fakultetu!

Mingl: Pored studija, svoje arheološko znanje koristiš i u Neozoiku. Reci nam čime se ova organizacija bavi.

Dimitrije: Fondacija Neozoik je organizacija iz Pančeva, čije su aktivnosti usmerene ka promociji i popularizaciji arheologije i kulturnog nasleđa u Srbiji. Postojimo nešto više od dve godine, a iza nas je već 12 sprovedenih projekata. Neozoik čine mladi ljudi, većinom studenti i studentkinje osnovnih i postdiplomskih studija arheologije i arhitekture, uz nekolicinu nas starijih.

S obzirom da je arheologija premalo zastupljena u školama, kao i da su mlađe generacije preplavljene pseudonaučnim teorijama na internetu – upravo oni predstavljaju našu osnovnu ciljnu grupu. Jedan od glavnih vidova naših aktivnosti predstavljaju tvz. Arheonice koje organizujemo u različitim manjim mestima po Srbiji (Starčevo, Bela Palanka, Blace, Zvezdan, Donji Milanovac...), na kojima sa učenicima i učenicama osnovnih i srednjih škola pričamo o lokalnom nasleđu, analiziramo pravi arheološki materijal, obilazimo značajne lokalitete u blizini i pokazujemo im da arheologija može biti veoma zabavna.

Sa druge strane, trudimo se da budemo veoma aktivni na društvenim mrežama i drugim internet platformama, jer na taj način možemo dopreti do mnogo veće publike. Pored Instagram-a i TikTok-a, gde imamo preko 1.5 miliona pregleda, snimamo i nešto duže videe – Arheološke Žurnale – koje postavljamo na naš jutjub kanal. To su zabavno-edukativni videi u trajanju do nekih 15-ak minuta, u kojima obrađujemo razne zanimljive teme, poput arheologije u video igricama, „misterije“ ljudskih kostiju sa Kosančićevog venca, nalaza kostiju kamile na našim prostorima i slično.

Na kraju, pomenuo bih i polučasovni dokumentarni film pod nazivom Nemački ašov na Kalemegdanu, koji se bavi nacističkim iskopavanjima Kalemegdana tokom Drugog svetskog rata, odnosno zloupotrebom arheologije u političke svrhe. Njega smo prikazali na više festivala arheološkog filma u svetu, a posebno nam je drago što je bio uvršten i u takmičarski program 70. Martovskog festivala, najstarijeg festivala dokumentarnog filma u Srbiji!

Mingl: Arheologija kao nauka povezuje različite oblasti. ARCHAEOWILD je projekat koji povezuje životinje, očuvanje i zaštitu životne sredine i arheologiju. Kako u praksi izgleda taj interesantni spoj?

Dimitrije: Tako je, savremena arheologija koristi metode različitih nauka kako bi probala još malo da se približi prošlosti. Tu su geografija, geologija, biologija, hemija, fizika, matematika – a sve one su deo i projekta ARCHAEOWILD, koji se bavi istorijom suživota i konflikta između ljudi i divljeg sveta u poslednjih desetak hiljada godina. Kako bi istraživali ova velika pitanja, neophodno je otići korak dalje od samih životinjskih kostiju i zaviriti u ono što golim okom ne možemo da vidimo. Tako u sklopu projekta radimo ogroman broj specijalizovanih analiza drevne DNK i odnosa različitih izotopa ugljenika i azota, koji nam daju podatke o ishrani ovih životinja. To nije moguće raditi kod nas jer nemamo potrebne laboratorije, a ni obučene ljude za njih, pa uzorke šaljemo u Jork i Varšavu.

Ono što je bitno reći je da arheologija pokušava da što bolje razume kakve nam rezultate određene analize mogu dati i kako ih posle možemo koristiti, dok metodologiju tih analiza ostavljamo stručnjacima.

Mingl: Na seminaru arheologije u Istraživačkoj stanici Petnica prošao si put od polaznika do korukovodioca. Kako podstičeš i podržavaš ove mlade istraživače u njihovom profesionalnom razvoju i da li ih je teško motivisati?

Dimitrije: Na seminaru sam bio sve do 2021. godine, nakon čega sam se potpuno posvetio Neozoiku. Ono što sam tamo sreo i što sam definitivno poneo sa sobom je jedna vrsta neformalnosti i neposrednosti u prenosu znanja.

Što se mladih tiče, rekao bih da ih je u proseku sve teže motivisati (ili sam ja malo ostario), ali u svakoj grupi je moguće naći dovoljno zainteresovane pojedince. Kada neko pokaže interesovanje, trudimo se da mu/joj stvorimo prostor za učenje i napredak, ali ne suvoparnim sipanjem podataka, već prostorom da sam/sama istražuje teme koje ga/je interesuju uz našu direktnu mentorsku podršku. Pod time mislim na česte razgovore, usmeravanja, davanje zadataka i slično.

Mingl: Šta misliš - kako mladi arheolog/arheološkinja može doprineti savremenom društvu i koje savete bi dao mladima koji razmišljaju da upišu arheologiju?

Dimitrije: Arheologija je nauka koja se bavi društvom. Iako prvenstveno istražujemo društva iz prošlosti, teme kojima se bavimo najčešće proizilaze iz potrebe da razumemo i istražimo probleme sa kojima se danas suočavamo. Ako nema dovoljno arheologije u javnosti, počinju da se javljaju različiti pseudonaučnici i pseudonaučne teorije, koje arheološke podatke zloupotrebljavaju i prave sulude narative o prošlosti. Ti narativi gotovo po pravilu „flertuju“ sa nacionalizmom i ekstremizmom, jer služe kako bi se kriza i problemi sa kojima se društvo susreće pripisali nekim Drugima, koji žele da sakriju i zataškaju „pravu istinu“ o istoriji našeg naroda ili države i da bi, da nema tog skrivanja, mi svima pokazali ko smo i šta smo u stvari. U tom svetu su arheolozi, i bilo ko ko ih kritički preispituje, predstavljeni kao protivnici, sluga neprijatelja, i šta sve ne.

Tako da je u vremenu političke, ekonomske i svake druge vrste krize u kome definitivno živimo (gde ne mislim samo na Srbiju, nego na ceo svet), od ogromne važnosti da se mladi arheolozi i arheološkinje oglašavaju i kroz načine savremene komunikacije nude odgovore zasnovane na naučnim postulatima.

 

Za kraj, pozivamo te da se upišeš u naš Mingl leksikon!

Omiljeni hobi van posla?

Pre par godina sam kao dobrovoljac izabran da naučim video montažu za potrebe Neozoika, pa mi je vremenom to postao omiljeni hobi, a pored toga tu su fudbal, filmovi i kafenisanje.

Tvoja omiljena destinacija za putovanje i zašto?

To bi verovatno bio Rim (ili Italija generalno), kao i mnogi drugi. Slab sam na italijansku kuhinju i filmove, pa uživam da celu zemlju gledam kroz te naočare, a kada se na to dodaju ostaci antičkog Rima na svakom koraku – dobije se turistički raj.

Koja je najinspirativnija osoba u tvom životu?

Pa to je preteško, tu je brdo osoba. Inspirativni su mi ljudi preko kojih sam shvatio da ne moramo da se zadovoljamo okvirima svog posla ili zanata, već da imamo prostora da budemo kreativni, da se igramo i stalno učimo nove stvari. Tipa kada sam prvi put čuo Tom Vejtsa i shvatio da muzika ne mora da bude žanr da bi bila dobra, ili moja razredna iz srednje škole koja predaje srpski i koja pojma nije imala šta je Game of Thrones, ali je prihvatila da moja drugarica Olga piše maturski rad na tu temu uz reči „ništa, donosićeš mi deo po deo da pročitam do mature“.

Koji ti je omiljeni film koji preporučuješ?

Isto kao i za prethodno pitanje, te liste se konstantno ažuriraju i prilagođavaju situaciji, pa za ovu priliku neće biti preporuke omiljenog filma, već jednog koji će vas u ovo praznično vreme ispuniti, nasmejati i rasplakati – About Time (2013).

Razgovor vodila: Miona Jeremić

Najnovije